Pokopan mons. Ivan Špoljar

Biskup je u homiliji istaknuo kako su mnogobrojni vjernici koji su se okupili na zahvalnom slavlju za Božji dar svećeništva mons. Špoljaru, koji je on cijelim svojim životom prihvatio te ga neumorno živio, darujući ga svima s kojima se susretao i među kojima je djelovao, vidljiv znak Božje prisutnosti. Upravo ta Božja prisutnost oblikovala je svećenički život mons. Špoljara. Bez vjere u uskrsnuće, bez vjere u vječnost s Bogom u Njegovoj blizini i očinskoj ljubavi čovjekov život ne bi imao smisla. Tu istinu čovjekova postojanja mons. Špoljar neumorno je naviještao riječima i djelima s ljubavlju pastira po uzoru na Gospodina koji ga je pozvao u svećeništvo, istaknuo je biskup Gorski.

Posvjedočio je kako ga s mons. Špoljarom vežu dva događaja u osobnom životu, on ga je naime kao kapelan u rodnoj župi Mihovljan pripremao za prvu pričest te propovijedao na njegovoj Mladoj misi. Mnogo je toga kroz svoj svećenički život mons. Špoljar učinio što će ostati kao zalog budućim pokoljenjima i na čemu trebamo biti zahvalni ponajprije Bogu moleći i zahvaljujući za dar njegova nesebična služenja i nastavljajući to svjedočanstvo u osobnom vjerničkom životu – da prvu i zadnju riječ u ljudskoj povijesti ima Bog i Njegova neizmjerna ljubav prema čovjeku.

Od mons. Špoljara oprostili su se uime svećenika rodom iz Gornje Stubice vlč. Dubravko Škrlin Hren, predstavnik župljana Gornje Stubice Ivan Đurđević te uime Općine i Osnovne škole „Matija Gubec” načelnik Općine Jasmin Krizmanić.

Mons. Ivan Špoljar rođen je 21. lipnja 1933. u Višnjevcu (župa Vinagora), od oca Alberta i majke Alojzije r. Karažija. Osnovnu školu završio je u Pregradi i Sopotu. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu pohađa od 1946. do 1953., kada upisuje teološke studije koje završava u Zagrebu. Na Petrovo godine 1959. zaređen je za svećenika u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Franje Šepera. Mladu misu slavio je u rodnoj župi Vinagora 12. srpnja 1959. Kao kapelan djelovao je u župi Mihovljan, zatim kao župnik u Šišincu, Maloj Solini i Starom Farkašiću, potom kao župnik u Kaniškoj Ivi, pa u Goričanu i konačno 23. veljače 1979. dolazi za župnika u Gornju Stubicu gdje ostaje do 2012. godine, obnašajući tu službu do svoje 80. godine života.

Došavši u Gornju Stubicu, uz nemale poteškoće započinje obnovu sakralnih objekata koji su bili jako zapušteni. Započeo je s gradnjom katehetskog centra kome su temelji bili postavljeni. Temeljito obnavlja župnu crkvu i kapele, uređuje vrijedan park oko crkve, te obnavlja župni dvor. Dao je iz temelja obnoviti potpuno uništeni i zapuštenu kapelu Sv. Ivana na Trgu Sv. Jurja, nabavio dva nova zvona za župnu crkvu, dao sagraditi kapelu Presvetog Srca Isusova uz župnu crkvu. Jedan je od osnivača manifestacije „Susreti za Rudija“, kao i puhačkog orkestra DVD-a Gornja Stubica. Godine 2001. osnovana je nova župa Laz, koja je sastavljena od pojedinih sela gornjostubičke i marijabistričke župe. Godine 2003. započinje s gradnjom kapele Sv. Križa u Hižakovcu. Posebno se zauzimao za duhovna zvanja i rad s mladima i ministrantima.

Na njegovu molbu, Zagrebačka nadbiskupija dala je suglasnost župi da dio župnog zemljišta daruje za gradnju dječjeg vrtića. Za njegove zasluge Benedikt XVI. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti – monsinjorom. Zlatnu misu proslavio je u Gornjoj Stubici 2009., u godini proslave velikog jubileja Gornje Stubice – 800. obljetnice od prvog pisanog spomena o Stubici i crkvi Sv. Jurja. Iste godine načinio je kao župnik veliki gornjostubički jubilejski zavjet, čije su riječi uklesane na spomen ploči u župnoj crkvi. Zbog izvrsne suradnje sa školom, općinom i udrugama, dobio je različita priznanja među kojima se ističe nagrada za životno djelo i povelja počasnoga građanina dobivene od općine Gornja Stubica.

U kolovozu 2012. odlazi u Svećenički dom sv. Josipa u Zagrebu, nastavljajući pohađati Gornju Stubicu, pisati povijesne članke, pomažući ispovijedati u katedrali i slaveći svakodnevno misu u kapeli svećeničkog doma. Dana 17. travnja 2016. doživio je moždani udar. Uz pomoć osoblja svećeničkog doma svoj je križ bolesti strpljivo nosio, uronjen trajno u Božju prisutnost, molitvu i svakodnevno primanje euharistije. Mons. Špoljar preminuo je u subotu 23. ožujka u zagrebačkoj bolnici Sestre milosrdnice u 86. godini života i 60. godini svećeništva.

„Kada stojimo nad otvorenim grobom uz mrtvo tijelo preminuloga, mi ne vidimo tamu, ništavilo, nego vidimo Nebo i vječnost”, rekao je biskup Gorski pozvavši sve okupljene kod svećeničke grobnice na gornjostubičkom groblju u koju je položeno tijelo mons. Špoljara da mole za preminuloga i u svojim životima „nikada ne gube tu nadu rođenu iz vjere i hranjenu ljubavlju“, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.