Fra Ilija iznenada je preminuo u subotu 1. siječnja u Franjevačkom samostanu u Rovinju, u 73. godini života, 56. godini redovništva i 46. godini svećeništva. Na zagrebačkom Mirogoju okupili su se uz franjevačku subraću i obitelj pokojnika i željezanski biskup Egidije Živković i sisački biskup Vlado Košić.

Biskup Šaško istaknuo je molitveni usklik „Hvaljen budi Gospodine naš” koji povezuje redovničku subraću, svećenike u biskupskoj i prezbiterskoj službi o čemu svjedoči i prisutnost biskupa Živkovića i Košića. Hvaljen budi povezuje rodni zavičaj Bosne i Hercegovine, ljude s kojima je odrastao, koji su ga odgajali i poučavali, po kojima je osjetio i živo redovnički i svećenički poziv; povezuje sestre redovnice, vjernike u župama u kojima je djelovao, od zagrebačkoga Kozari Boka i Sigeta, preko Klanjca, Čakovca, Našica i Rovinja, preko austrijskoga St. Pöltena, Salzburga i Beča, kao i sve s kojima se susreo u službi provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u domovini i inozemstvu. „Hvaljen budi Gospodine naš” molitveni je usklik sigurnosti da naše zajedništvo nije prestalo, nego ga dijelimo zahvaljujući Božjemu utjelovljenju i pritjelovljenosti vjernika u Kristu u kojemu živimo preporođeni za vječnost, rekao je biskup Šaško, dodajući da je u to uključeno i zajedništvo koje očituje zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Pročitana je zatim kardinalova sažalnica upućena provincijalu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milanu Krišti: “Primivši vijest o iznenadnoj smrti mnogopoštovanog fra Ilije Vrdoljaka, ožalošćena srca  izražavam kršćansku sućut Vama, oče provincijale, svoj redovničkoj subraći naše Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, rodbini, prijateljima i znancima pokojnog fra Ilije. Plemenitu dušu dragog pokojnika odmah sam u svojim molitvama preporučio dobrom i milosrdnom Bogu.

Život fra Ilije nadahnut je evanđeljem po uzoru na sv. Franju Asiškog  i ostvaren služenjem u svećeništvu i redovništvu. Pamtim ga kao redovnika odgovornog, jasnog, dakako i odlučnog kad je to bilo potrebno, ali diskretno prisutnog i susretljivog u vršenju dušobrižničke službe u domovini i inozemstvu te napose službe provincijalnog ministra. Pritisnut bolešću, koja ga je pratila, znao je sebe staviti u drugi plan u vršenju povjerene mu službe. Kao zagrebački nadbiskup zahvaljujem Bogu za njegovo zauzeto vršenje pastoralnih službi u Kozari Boku u Zagrebu, u Klanjcu, a posebno službe župnika i gvardijana u Zagrebu – Siget.

Često smo se susretali, posebno tijekom njegovoga mandata provincijalnog ministra, gdje je dolazila do istaknutog izražaja njegova crkvenost u analizi i suočavanjima s raznim pitanjima i problemima. Dakako da su posljedice zagrebačkog potresa, osobito ranjena crkva Sv. Franje Asiškog kao i središnje provincijalne ustanove na Kaptolu, bile poseban križ kojim je bio pritisnut pri kraju obnašanja službe provincijalnog ministra. I u tim je prigodama sve prihvaćao onom vjerničkom realnošću koja je nošena povjerenjem u Boga i kršćanskom odgovornošću da je potrebno u svim prilikama i neprilikama učiniti ono moguće.

Dok zahvaljujem za dar svećenika i redovnika fra Ilije Vrdoljaka u kršćanskoj nadi čvrsto vjerujem da se naš život ne zaustavlja u žalosti ovozemnog rastanka. Svoga brata u Kristu fra Iliju predajem Bogu kojemu sve živi te s puno povjerenja ponavljam riječi našega Gospodina: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga“ (Mt 25,23). Sve sudionike sprovoda na Mirogoju blagoslivljam i pozdravljam.”

Životopis fra Ilije predstavio je o. Željko Železnjak, OFM. Fra Ilija je rođen 20. ožujka 1949. u Kovačevcima (BiH), od oca Mijata i majke Lucije rođ. Stanić. Nakon djetinjstva i osnovne škole u rodnom mjestu, stupio je u Franjevačko sjemenište u Zagrebu. U novicijat  Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 21. kolovoza 1966. u Cerniku te 22. kolovoza 1967. položio prve redovničke zavjete. Studij teologije je završio u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete položio je 2. prosinca 1973. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 4. travnja 1976. godine u Zagrebu. Svećeničku službu obavljao je kao mladomisnik neko vrijeme u Kozari Boku u Zagrebu kao zamjenik upravitelja župe da bi zatim proveo sljedeće dvije godine kao župni vikar u franjevačkoj župi i samostanu u Klanjcu. Poslije toga, od 1978. do 1980., obnašao je službu župnog vikara u Čakovcu. Potom postaje voditeljem Hrvatske katoličke misije u St. Pöltenu (1980.-1983.) i u Salzburgu (1983.-1987.).

Vrativši se u domovinu u samostan u Zagrebu na Sigetu, gdje je bio gvardijan i župnik od 1987. do 1997. Zatim odlazi u Hrvatsku katoličku misiju, ovaj put u Beč kao njen voditelj, gdje je proveo najduži vijek svojeg redovničkog i svećeničkog služenja u pastoralu od 1997. do 2012. Potom biva premješten u Našice kao vikar samostana i župni vikar.

Godine 2014. izabran je na službu Provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koju je obavljao sve do 2020. nakon čega odlazi u Franjevački samostan u Rovinj gdje je bio predstojnik kuće i župni vikar sve do svoje smrti. Više puta je bio izabran za definitora Provincije. Godine 2014. je primio u Beču visoko odličje za zasluge Republike Austrije – Zlatni križ časti, kojim ga je odlikovao tadašnji austrijski predsjednik Heinz Fischer, zbog predanog dušobrižničkog rada na integraciji ljudi hrvatskog podrijetla u austrijsku sredinu, očuvanju vjere i materinskog jezika kao i očuvanju kulture i sakralne baštine, istaknuo je fra Željko.

Kod franjevačke grobnice od fra Ilije toplim riječima oprostio se biskup Živković. Nakon sprovoda u crkvi Svetog Križa u Sigetu slavljena je misa zadušnica.