U ime Riječke nadbiskupije izrazio je sućut župnoj zajednici, obitelji pokojnika i svima koji su ožalošćeni njegovom smrću, ali i izrazio „vjeru u Isusovo i naše uskrsnuće i nadu u ponovni susret s pokojni Franjom u nebu kad ćemo svi znati bolje i drugačije nego li sada jer ćemo u zajedništvu svetih za koje molimo gledati Boga licem u lice“. Zahvalio je i upravi i djelatnicama Svećeničkog doma na Sušaku za brigu o pokojnom Franji tijekom posljednjih godina,  kao i osoblju hospicija Marija Krucifiksa Kozulić za skrb o njemu u posljednjim danima njegovog života.

U homiliji se poslužio mislima iz propovijedi mons. Mile Pecića iz njegove propovijedi na zlatnoj misi vlč. Jurčevića koja je slavljena u Cetingradu, 15. kolovoza 2017., a u kojoj su istaknuta dva područja djelovanja pokojnika: njegova župnička služba u Kastvu i njegovo karitativno djelovanje. Apostrofirajući je, istaknuo je njegov specifičan način komuniciranja s ljudima. „Otvoren je prema svakomu. Njegova duhovitost razoruža i protivnika. On je vrsni polemičar, zna biti pomalo oštar i neugodan kad se radi o napadima na vjeru, Crkvu, domovinu. Dojam je da je tvrd. Ali on dobro razlikuje hipokriziju, farizejštinu, zlo u društvu i konkretnog čovjeka. On je oštar na peru i riječi kad se radi o zlu, zločestoći, o negativnim pojavama u društvu, ali kad je u pitanju konkretni čovjek onda je blag i širokog srca. K njemu rado navrate sve kategorije ljudi. Kroz njegov župni stan prodefilirali su mnogi ugledni ljudi: od političara, glazbenika, privrednika do malih ljudi koji su zapravo bogatstvo crkve i naroda. U svećeničkim krugovima vlč. Franjo je rado viđen. Njegova duhovitost privlači i nasmije mnoge“. Nadbiskup Uzinić na ovo je dodao da je vlč. Jurčević ostao takav i u mirovini. „U Franjinom djelovanju možemo prepoznati elemente proročkog djelovanja koje je uvijek provokativno. Poznaje Boga i poznaje muškarce i žene, svoju braću i sestre. Sposoban je razlučivati kao i prokazivati zlo grijeha i nepravde, jer je slobodan, ne smije odgovarati drugim gospodarima osim Bogu, nema drugih interesa osim Božjih. Prorok je redovito na strani siromaha i nezaštićenih, jer zna da je sâm Bog na njihovoj strani“.

„Ovo da je prorok ‘redovito na strani siromašnih i nezaštićenih’ upućuje nas na drugo područje djelovanja Franje Jurčevića, a to je njegovo karitativno djelovanje“, rekao je nadbiskup i istaknuo osobito njegovo „karitativno djelovanje u domovinskom ratu 1991. – 1995. kad je, uz svesrdnu pomoć dobrih ljudi, dijelio pomoć potrebnima, osobito mnogobrojnim izbjeglicama iz raznih dijelova Hrvatske i BiH“. Zauzimao se za obnovu i izgradnju porušenih crkava u rodnom kraju, a posebno crkve u Cetingradu i znao je u projekte koje je pokretao uključiti i druge.

Spominjući pročitani evanđeoski ulomak o Isusovom govoru na gori u kojemu Isus proročki iznosi glavne naglaske svojega kraljevstva kojemu se i svećenik Franjo Jurčević stavio u službu, nadbiskup je izdvojio sloboda djelovanja „koja s jedne strane znači slobodu od bilo koje ovozemaljske vlasti, kako bi se moglo biti potpuno u Gospodinovoj službi, a s druge strane znači i slobodu od onoga imati koje onima koji su slobodni nikad nije cilj, nego je uvijek samo sredstvo. Pokojni Franjo imao je i jednu u drugu slobodu“.

„Ponekad je to uključivalo čak i slobodu od crkvene vlasti, iako ja to nisam osobno doživio nego je, ponekad provocirajući i šaleći se, uvijek lijepo razgovarao i uvažavao ono što mu kažem.  Znao je svašta reći, ponekad i previše. Ali nerijetko je to bilo, koliko god da nam se možda nije sviđalo, proročki i iskreno. Bio je slobodan i zato je mogao slobodno govoriti. I mogao je slobodno svoja dobra, u skladu s crkvenim propisima, staviti ne samo u službu svoga uzdržavanja, nego Crkve i njezinog poslanje i za pomoć potrebnima. I mogao je, jer je bio slobodan, kucati i na vrati i srca drugih, kako bi i njima pomogao biti slobodni od onoga imati, da bi mogli biti za svoju zajednicu, za Crkvu, za druge“.

Zaključujući, nadbiskup je podsjetio na Isusove riječi kojima završava evanđeoski ulomak: „Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova”.

„Ove riječi nam u ovim trenucima oproštaja od pokojnog Franje Jurčevića, svećenika, i tuge zbog rastanka, donose utjehu. To je utjeha da je Bog naš Otac. Da on zna što je najbolje za nas. I što je najbolje u ovom trenutku za pokojnog Franju. Nemamo razloga za zabrinutost. Umjesto toga tražimo najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu koja je milosrđe najprije za svećenika pokojnog Franju, u molitvi, a zatim i za sve nas u svakodnevnom djelovanju za Kraljevstvo i pravednost njegovu, koje nije nešto što trebamo pasivno čekati, nego je nešto za što se, kao i pokojni Franjo Jurčević, slobodno i ustrajno trebamo zalagati”, rekao je nadbiskup.

Generalni vikar Riječke nadbiskupije, Mario Tomljanović, pročitao je na kraju životopis pokojnika dodavši da je volio pomagati svima u potrebi i to je činio radosno. Pročitao je i pismo sućuti koje je uputio dijacezantski upravitelj Gospićko-senjske biskupije Richard Pavlić, a u ime Grada Kastva oproštajnu riječ uputio je gradonačelnik Matej Mostarac. „Bila je to sloga u različitosti, a uvijek za dobrobit grada i svih ljudi u potrebi”, rekao je gradonačelnik. U ime župljana oprostila se Željka Čačić, zahvalivši vlč. Jurčeviću što se ‘dobro brinuo za svoje stado’. Na kraju, oproštajnu riječ uputio je i župnik Nikola Gajić koji je istaknuo apostolsko djelovanje vlč. Jurčevića i vrata župnog stana koja su uvijek bila otvorena za svakoga. „Ljudima je vraćao dostojanstvo i bio je tu za sve koji su tražili pomoć i vapili za Kristom”, rekao je Gajić.

Nakon mise pogrebna povorka prošla je posljednji put kroz grad Kastav do kapele sv. Lucije, a iz župne crkve su lijes iznijeli svećenici. Uz obitelj pokojnika, mnogobrojne svećenike, časne sestre, župljane, veterane braniteljskih udruga i prijatelje, na sprovod je došao i potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved, koji je, kao i pokojni župnik Franjo Jurčević s kojim je bio prijatelj, rođen u Centingradu.