Pokorom se volja osnažuje

Predraga braćo i sestre!

1. Nastavljamo zajednički razmišljati o pokori na koju nas na poseban način zove ovo korizmeno vrijeme. Danas želim razmišljati o nekim njezinim vanjskim mogućnostima, koje, ako se dobro shvate, zadobivaju svoju osobitu važnost.
Apostolska konstitucija Paenitemini pape Pavla VI, o kojoj sam govorio prošle nedjelje, potkrijepila je tradicionalnu stegu, prema kojoj se petak svakoga tjedna kao i srijeda Pepelnica, smatraju posebnim pokorničkim danima. Radi se o usmjerenju koje ostaje na snazi, premda je prepušteno biskupskim konferencijama da mu odrede neke druge konkretne načine, kao mogućnost zamjene nemrsa ili posta drugim oblikom pokore, osobito djelima milosrđa ili pobožnim vježbama.

2. U osnovi te asketske prakse nema negativnih predrasuda obzirom na materijalna dobra. Za kršćanstvo su, doista, sve stvari koje je Bog stvorio pozitivne, a tako i njihova upotreba kada je u skladu sa Stvoriteljevim naumom.
Pravo značenje vanjskih odricanja više je u pomoći koje ona pružaju vjernicima kako bi u potpunosti živjeli nutarnju pokoru ili odgovorno obraćenje.
U čovjeku postoji duboko jedinstvo između duha i tijela. Ipak, zbog grijeha, on je “podijeljen u samome sebi” (Gaudium et spes, 13) i često, više negoli je gospodar, on je žrtva vlastitih nagona. Zar nam ne govori svakodnevno iskustvo kako je teško, osobito u društvu blagostanja, podupirati odgovornosti moralnog reda, osobito kad one nalažu odricanje neposrednog interesa i vlastite udobnosti?
U tom je pogledu očito da se pokora nadasve sastoji u “postojanoj vjernosti dužnostima vlastitog staleža, u prihvaćanju poteškoća koje proizlaze iz vlastitog rada i ljudskog suživota, u strpljivom podnošenju kušnji zemaljskoga života” (Paenitemini, III). Neke dragovoljne pokore, kao one koje Crkva predlaže, podupiru upravo te stavove. One nas pozivaju da sudjelujemo u Kristovu križu, a ljudska volja, pod utjecajem milosti jača, kako bi bila spremna na potpunu poslušnost zakonu Božjem.

3. Predragi, gledajmo Mariju, čiji solidan i svet život predstavlja uzor jedinstva između duboke nutarnje i vanjske obveze. I u najsloženijim i žalosnim okolnostima ona je dala primjer potpuno skladnog života koji se s povjerenjem prepušta volji Božjoj. U prikladnom vremenu svete korizme neka Djevica, Ogledalo savršenosti, izmoli svakom vjerniku onu hrabrost i onu nadu koje su neophodne da se odlučno uputimo u život obraćenja.