Reći ću vam u povjerenju – ne volim putovati. Pomalo su iznenađujuće te riječi pape Franje koje je izgovorio 8. lipnja, obraćajući se skupini djece s kojom se susreo u okviru inicijative Vlak za djecu. Zapravo, poznato je da se, dok je bio nadbiskup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio rijetko udaljavao od svoje biskupije. Samo nekoliko međunarodnih putovanja, ponajviše po Latinskoj Americi ili u Rim u prigodi sinodā i konzistorijā. Međutim, papa Franjo je uvijek održao živim duh putnika, misionarski duh, zbog kojega je kao mladić sanjao odlazak u Japan, tragom svetoga Franje Ksaverskoga.

Tu je želju, za mladoga argentinskog isusovca na nepredvidiv način, Jorge Bergoglio ostvario ove godine posjetivši tu zemlju kao Papa. Zapravo, ni u svojoj prostranoj biskupiji Buenos Airesu, budući papa nije nikada bio miran. Prošao je njome uzduž i poprijeko, gotovo uvijek putujući javnim prijevozom. Bila je to „normalna stvar“ za toga argentinskog biskupa, a poslije kardinala, koji je svejedno izazvao veliko zanimanje kada su, nakon njegova izbora za papu, objavljene fotografije novoga Pape kako se poput jednostavnoga putnika vozi u autobusu u glavnom argentinskom gradu.

Riječ je, dakle, o biskupu „dobrom pješaku“, usred naroda, koji je radije provodio vrijeme na „životnim periferijama“ metropole nego u središtu grada. Bio je biskup koji je uvijek bio na putu unutar svoje biskupije. Kada je postao Pastir opće Crkve, papa Franjo odmah je osjetio da je sada njegova biskupija cijeli svijet, te da ponovno treba krenuti na put, u istom duhu koji ga je poticao do tada, ali sada na mnogo većem prostoru.

Na spomenutoj je audijenciji, sa sudionicima Vlaka za djecu, papa Franjo ispričao da se njemu dogodilo ono što se događa neposlušnoj djeci. Ne voliš juhu? Dva tanjura! Ne voliš putovanja? Ići ćeš okolo…, rekao je Papa te dodao: Istina je da na putovanjima uvijek nailaziš na ljude, na dobre ljude, i mnogo naučiš.

U tom, tako jednostavnom i izravnom odgovoru, nalazi se šifra putovanja pape Franje, a to je susret s ljudima i poznavanje prilika. Na neki način, kako je nedavno u jednom članku u Washington Postu primijetio Chico Harlan, Papa apostolska putovanja upotrebljava kako bi „reformirao Crkvu“, stavljajući u središte periferije iz kojih valja crpiti životni sok za pokretanje novih procesa evangelizacije.

Njegov je pontifikat „putujući“, „sinodalni“, kao što se vrlo jasno vidjelo ove godine, rekordne što se tiče međunarodnih apostolskih putovanja. Papa Franjo je, naime, ove godine bio na sedam međunarodnih putovanja, posjetivši 11 zemalja na četiri kontinenta. Valja se vratiti u 1982. godinu, kada je sveti Ivan Pavao II. ostvario isti broj putovanja Petrova nasljednika izvan Italije.

S druge pak strane, znakovito je da se ova godina, toliko ispunjena međunarodnim putovanjima, podudara sa 100. obljetnicom apostolskoga pisma Maximum Illud, Benedikta XV., o misionarskom djelovanju u svijetu. Svojim putovanjima papa Franjo ističe upravo bitnu misionarsku dimenziju Gospodinova učenika, pozvanoga „izlaziti“ kako bi naviještao Radosnu vijest u cijelom svijetu.

Gledajući tih sedam ovogodišnjih putovanja, mogu se uočiti važne točke pastoralnoga djelovanja pape Franje: mladi, na putovanju u Panamu povodom Svjetskoga dana mladeži; međureligijski dijalog, na putovanjima u Ujedinjene Arapske Emirate i u Maroko; ekumenski dijalog, tijekom pohoda Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji i Rumunjskoj. Zaštita okoliša i pozornost prema siromašnima bili su pak u središtu putovanja u Mozambik, Madagaskar i Mauricijus; i na kraju, mir i promicanje pravā ženā i djece bili su glavne teme putovanja na azijskom kontinentu, u Tajlandu i Japanu.

Papa Franjo svojim putovanjima donosi svjetlost u dijelove svijeta u koja masovni mediji ne bi nikada išli, ali zahvaljujući njegovoj prisutnosti ona postaju „vidljiva“ međunarodnoj zajednici, pozvanoj posvetiti se narodima i zemljama koji su inače zaboravljeni. Kultura susreta pronalazi put zahvaljujući i Papinim putovanjima koja traju još dugo nakon njegova ulaska u zrakoplov na povratku u Rim. I to ne samo za narod koji je posjetio nego i za njega koji je u jednom intervjuu rekao da u srcu nosi osobe s kojima se susreo na putovanjima, da moli za njih, za žalosne i teške prilike te kako bi se smanjile nejednakosti koje je vidio, ističe se u prilogu Vatican Newsa 23. prosinca.