Drugi dio programa, s raspravama nakon predavanja, moderirala je doc. dr. sc. Sanda Smoljo.

U pastoralu valja usmjeriti pozornost formaciji i osnaživanju odraslih kršćana

Prvo predavanje u poslijepodnevnom dijelu programa održala je prof. dr. sc. Ružica Razum s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu „Utjecaj krize odraslih na otpornost pojedinca i zajednice”.

Predavačica je argumentirala kako je za izgradnju otpornosti djece i mladih ključna odrasla osoba, koju je zadesio sindrom „Petra Pana”, odnosno stanje onoga tko odbija odrasti i preuzeti životne odgovornosti povezane s odraslom dobi.

„Iako je upravo odgoj mlađih naraštaja jedan od ključnih zadataka odrasle dobi, kod odraslih primjećujemo nedostatak odgojne odlučnosti i djelotvornosti. Odrasli kao da su se odrekli svoje zadaće i svoje odgovornosti odgoja mlađih naraštaja. Aktualna epidemija popustljivog odgoja uvelike pridonosi psihičkoj neotpornosti djece”, kazala je dr. Razum.

To se prelijeva i na vjerski život, istaknula je predavačica, jer u „vječnom adolescentu” ima mjesta za sve osim za Boga i Crkvu te je lanac prenošenja vjere prekinut. „Nevjera mladih potječe izravno iz te nove figure odrasle osobe, koja se sve više očituje postkršćaninom”.

„Vrijeme je da se u našemu pastoralu zaustavimo na pitanju odrasle osobe, zrelog vjernika. Naime, naša pastoralna pozornost još je uvijek uglavnom usmjerena na djecu te eventualno na starije osobe. Želimo li da novi naraštaji i dalje budu uvjereni i uvjerljivi kršćani, našu pozornost i snagu valjalo bi usmjeriti prema formaciji i osnaživanju odraslih kršćana”, poziv je prof. dr. Ružice Razum.

Osobe se razlikuju prema poimanju i suočavanju sa stresom

O temi „Stres i otpornost na stres” govorila je s. Dubravka Medak, diplomirana psihologinja iz Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, zaposlena na Klinici za psihijatriju bolnice Vrapče u Zagrebu.

Osobe se razlikuju prema poimanju stresnih situacija, ali i prema načinu kako na stres odgovaraju, istaknula je s. Medak. Među stresnim se situacijama razlikuju mali svakodnevni stresovi, veliki životni stresovi ili pak traumatski životni stresovi. Većina ljudi uspijeva prevladati male ali i velike životne stresove nakon nekog vremena, a kod određenog broja ljudi ostaju posljedice i od tih stresova (osobito ako se radilo o nečemu što je u vremenu duže trajalo). Traumatski životni stresovi su mnogo kompleksniji i osoba koja je prošla kroz takve stresove ima potrebu za stručnom pomoću.

„Tijekom procesa procjene samoga stresa osoba pokušava prosuditi da li je određeni događaj iz okoline značajan za njenu dobrobit ili ne”, objasnila je nadalje predavačica. S obzirom na kognitivnu procjenu i na procjenu resursa, osoba će procijeniti je li situacija stresne te joj je potom zadatak odrediti kako će se s njom suočiti. Može to učiniti usmjeravajući se na problem ili pak na emocije, kazala je s. Medak.

Osposobljavanje svećenika za suosjećajno djelovanje

Doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, voditelj Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije održao je predavanje na temu „Djelovanje svećenika u vremenima krize: Važnost suosjećanje i suosjećajne ljubavi u djelovanju svećenika u vremenima krize”.

„Suosjećanje je prije svega okrenuto razumijevanju situacije osobe koja pati i spremnosti ublažiti patnju, dok suosjećajna ljubav uključuje i pružanje podrške osobi kako bi povećala kvalitetu vlastitog života, kako bi ostvarila svoje moguće potencijale”, napomenuo je doc. dr. Bošnjaković, koji je opisao ulogu svećenika kao sluge voditelja kojemu u vođenju zajednica napose pomaže kvaliteta suosjećanja koja ima svoj prvi korak u sposobnosti slušanja drugih, napose onih koji prolaze kroz neki oblik patnja i trpljenja u svom životu.

Trajna usmjerenost drugima, objasnio je predavač, može dovesti do zamora suosdjećanjem, stoga je doc. dr. Bošnjaković objasnio model otpornosti takvome zamoru te ponudio ideje o prevenciji zamora suosjećanjem i smjernice za osposobljavanje svećenika prema suosjećajnom djelovanju.