Braćo i sestre u vjeri Kristovoj!

Započelo je sveto vrijeme došašća. Vrijeme priprave na radosni blagdan Isusova rođenja, vrijeme priprave na susret s Bogom koji dolazi biti Bog s nama – Emanuel. U došašću dublje proživljavamo Isusov poziv „bdijte i molite“! I ovoga došašća i ovoga Božića, usprkos svim novim nedaćama, Božja blizina i istina utjelovljenja unijeti će novu radost u naše domove i obnoviti našu spremnost da se iz dana u dan suobličujemo slici Sina njegova, pripravljajući se tako za onaj konačni susret s Gospodinom koji će trajati zauvijek, u radosti koja nema kraja.
U to radosno vrijeme zornica, velikih ispovijedi, blagoslova obitelji, susretanja najbližih i međusobnog darivanja koje želi biti odraz Božjeg dara ljudima darovanog u novorođenom Spasitelju svijeta, ušli smo s novim mjerama ograničenih okupljanja. Propisano je da i na misi može biti najviše 25 vjernika.

Situacija sa zarazom je vrlo ozbiljna. Ugroženi su mnogi životi, osobito starijih i slabijih. Pod velikim pritiskom su zdravstveni djelatnici i druge službe koje daju sve od sebe da pomognu zaraženima. Neka njihov rad bude trajno potpomognut molitvom svih vjernika. Pozvani smo na odgovornost za život bližnjega i vlastiti život. Uvjeren sam da nitko ne želi biti prenositelj zaraze i da želimo pokazati istinsku kršćansku ljubav na djelu pomažući jedni drugima. Stoga preporučam da se svi drže propisanih mjera higijene, distance, nošenja zaštitnih maski i izbjegavanja bliskog kontakta.

Svima nam ovo teško pada pogotovo u vrijeme došašća. Izloženi smo kušnji koju je Gospodin dopustio i u njoj iščitavamo poziv na obraćenje koji jest u srcu došašća. Svećenici će učiniti sve što je moguće da što većem broju vjernika omoguće sudjelovanje na misama. Ovisno, o veličini župe i mogućnosti svećenika, bit će i više misa o čemu će svaki župnik dati obavijesti u svojoj župi.

Odgodili smo blagoslov obitelji za proljeće, u vrijeme korizme. Stoga će svećenici biti više ljudima na raspolaganju osobito poslije misa zornica za ispovijed ili kako je već u kojoj župi najavljeno, poštujući mjere.

Izvanredne okolnosti zahtijevaju i više međusobnog razumijevanja, podrške i nadasve zajedništva koje će se očitovati i u ovim uvjetima. Imamo već iskustvo različitih načina povezanosti preko medija kakvo je bilo u ožujku i travnju ove godine. Mnoge su župe i tada ostvarile zajedništvo molitve i slavljenja Boga na različite načine. Bilo je tako dragocjenih primjera redovite povezanosti u molitvi. Neki od tih načina mogu se i sada ponovno obnoviti.

Kršćanin je u svakoj prilici i neprilici pozvan odgovoriti vjerom u Onoga koji sve može promijeniti, u Gospodina koji sve želi okrenuti na dobro, u Spasitelja koji dolazi biti Bog s nama. Danas, sada i u svakom času obnavljajmo u sebi otvorenost za susret s Bogom. On koji je sebe dao za naše spasenje i pokazao koliko smo mu dragocjeni, od rođenja u špilji do predanja na drvu križa, i sada je naš Suputnik, utjeha i nada.

Ponavljam riječi svetoga Pavla koji hrabri zajednicu vjernika u Rimu: „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje.“ (Rim 5,3-5)

Ili molimo s psalmistom: Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! (Ps 42,6).

Pozvani smo rasti u vjeri da je Bog pohodio narod svoj i da nas nikakve nevolje ne mogu od Božje ljubavi odijeliti. Ne zato što mi ne bi odlutali, sagriješili, samo se u svoje snage pouzdali, krive putove izabrali, nego zato što Bog ne odvraća nikada svoju darovanu ljubav u Isusu Kristu, rođenom Spasitelju svijeta. Pripremamo se za susret s Njime i zato se „čovjekov rast u vjeri očituje kao postupno uranjanje u vječni život“ (A. Crnčević, Živo vrelo 12/2020).

Potražimo u svom vjerničkom iskustvu, kada se sve kroz naš život dogodio susret s Bogom, kad smo to najintenzivnije doživjeli njegovu prisnost, njegovu blizinu? Kada smo to mi klicali od radosti jer su nam se ostvarila očekivanja, jer smo bili uslišani? Ta vjernička iskustva darovana su nam da budu trajni izvori radosti u životu. Da se njima vraćamo kad ponovno upadnemo u iščekivanja, u žarku molitvu za neku potrebu. Da u susretima koji su nas obradovali, prosvijetlili, dali nam nove snage – stalno krijepimo svoju vjeru i pouzdanje u Gospodina.
Na adventskom vijencu gore četiri svijeće, po jedna za svaki tjedan došašća. One imaju različita tumačenja. Neka ove godine one za nas budu znakovi: nade, mira, ustrajne molitve i rasta u vjeri pred Gospodinom koji dolazi.

Budi ta svijeća povjerenja

Ako vjeruješ živjet ćeš ti i tvoj dom. Živjet će i svi oko tebe. Ne boj se, samo vjeruj i bit ćeš spašen. Budi trajno povjerenje. Budi dubina nade i neizmjerna ljubav.

Pozivam sve vjernike naše Šibenske biskupije kao i na početku korizme: Pretvorimo ovu krizu u prigodu da, unatoč ovoj kušnji, u nadi budemo radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani (usp. Rim 12,12). Neka molitva, post i djela ljubavi ostanu obilježje ovog došašća, a naša molitva za zdravlje i blagoslov našega naroda u ovom izazovnom vremenu neka bude usrdna!

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup