Poruka kardinala Kuharića vjernicima u povodu početka trogodišnje priprave za jubilej 2000.
Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić uputio je vjernicima proglas u povodu početka trogodišnje pripreme za Jubilej 2000. Kardinalovu poruku prenosimo u cijelosti:
Papa Ivan Pavao II. počinje svoje Apostolsko pismo o pripremi Jubileja godine 2000. ovim riječima:
“Nadolaskom trećeg tisućljeća nove ere, misao spontano leti na riječi apostola Pavla: “Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga, od žene bi rođen” (Gal 4,4). Punina se vremena identificira s otajstvom utjelovljenja Riječi, Sina istobitna s Ocem i s otajstvom Otkupljenja svijeta” (1).
Prvom nedjeljom došašća počinje vrijeme trogodišnje priprave za proslavu velikog Jubileja: rođenja Isusa Krista od Djevice Marije. U Apostolskom pismu Sveti Otac je zacrtao program te priprave koja ima smisao i svrhu da cijela Crkva ponire što dublje u otajstvo Utjelovljene Riječi, u događaj Isusa Krista i da tako obnovi i učvrsti svoju vjeru u najveći događaj spasenja.
Godina 1997. usredotočena je na božansku osobu Isusa Krista. Tko je Isus Krist? Apostol Petar govorio je pred velikim vijećem u Jeruzalemu: “Nema ni u komu drugom spasenja. Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,12).
Odgovor na pitanje tko je Isus Krist ulazi u bit naše vjere. Sve ovisi o odgovoru na to pitanje. Sam Isus Krist postavio je to pitanje svojim učenicima i apostolima kod Cezareje Filipove: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,15).
Katekizam Katoličke Crkve nepromjenljivo i trajno ispovijeda vjeru u Isusa Krista da je On pravi Bog jer je druga božanska osoba Presvetoga Trojstva, i da je On pravi čovjek jer je usvojio našu ljudsku narav snagom Duha Svetoga i rodio se kao čovjek od Djevice Majke Marije da bude Otkupitelj čovjeka. On je Vječna riječ koja je tijelom postala (usp. Iv 1,14).
Tako se Bog uprisutnio u ljudskoj povijesti kao jedan od nas da nam progovori Riječ života – Evanđelje, da nam objavi svu istinu o Bogu Trojedinome, da nam otkrije i svu istinu o čovjeku, da pomiri grešnoga čovjeka sa svetim Bogom činom najviše ljubavi – križem, da nam svojim uskrsnućem otvori uvid u Božje nakane koje Bog ima s čovjekom i da svakom čovjeku uputi poziv na život po vjeri za postignuće blažene besmrtnosti.
Zapovijeđu ljubavi prema Bogu i čovjeku proglasio je najkraći Ustav svijeta i postavio temelje svih ljudskih odnosa i uvjete pravednoga života u miru i ljubavi.
Isus Krist neka bude u sljedećoj godini u središtu naših razmišljanja da po njemu razumijemo otajstvo Crkve, božanski dar sakramenata, osobito krštenja, pomirenja i Euharistije, da prihvatimo njegov program života i da tako ostvarujemo prisutnost Kraljevstva Božjega u vlastitom srcu, u obitelji i u cijeloj ljudskoj zajednici.
Suvremena je civilizacija u dubokoj moralnoj krizi; gubi smisao za prave i vječne vrijednosti; sve se više ruši u nasilje požude tijela, težnja za bogatstvom, trkom za užicima; ljudi su izloženi tlačenju, nepravdi i raznih vrsti nasilja. Molitvu je zamijenila psovka; mržnja istiskuje ljubav; gazi se Božja čast i prezire ljudsko dostojanstvo. I to se događa u civilizaciji koja crpi svoja najviša dostignuća upravo iz Evanđelja Isusa Krista; uzdigla se na vrhunce tehničkih i tehnoloških mogućnosti, a moralno tone u brisanje razlike između dobra i zla, između istine i zablude.
Isus Krist nam govori: “Ja – Svjetlost dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (Iv 12,46).
Njegova je riječ: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Iv 8,31).
Širina, dubina i visina otajstava Kristova neka bude središnja tema slijedeće godine naših hodočašća, simpozija i raznih susreta. On neka bude nadahnuće naše katehizacije i naših homilija da izlažemo njegovu riječ, proglašujemo njegove zahtjeve, naviještamo njegovo milosrđe.
“Isus Krist jueer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!” (Heb 13,8-9). Isus Krist je najsvjetliji, najveći i najbožanskiji događaj ljudske povijesti. Razmišljat ćemo o njemu u zajedništvu s njegovom Djevičanskom Majkom Marijom. “A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svom” (Lk 2,19).
Da bi Crkva naviještala Isusa Krista vjerodostojno i privlačila ljude k izvoru spasenja, sama mora biti uvjerena vjernica i poslušna izvršiteljica Riječi Božje. Poput Marije mora zahvaljivati za veliki dar, “jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!” (Lk 1,49).
Ako se suvremeni svijet udaljuje od Krista, Crkva je pozvana da sa čvrstom vjerom svjedoči s Petrom: “Gospodine, kamo da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68). S raspoloženom dušom, s vjerničkom odlučnošću i s molitvenim srcem uđimo u pripravu za veliki Jubilej.
U Zagrebu, na spomen-dan Prikazanja Blažene Djevice Marije, 21. studenoga 1996.
Franjo kardinal Kuharić
nadbiskup zagrebački