Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mladih 2006.

Dragi mladi!
Dok se radosno obraćam vama koji se pripravljate za XXI. svjetski dan mladih, obnavljam u svojoj duši uspomenu na obogaćujuća iskustva što sam ih doživio kolovoza protekle godine u Njemačkoj. Dan mladih ove će se godine obilježiti u raznim mjesnim Crkvama i bit će zgodna prilika da se ponovno oživi plamen poleta zapaljen u Koelnu, a koji su mnogi od vas ponijeli svojim obiteljima, župama, udrugama i pokretima. Istovremeno to će biti i povlašteni trenutak u kojem ćete moći tolike svoje prijatelje uključiti u duhovno hodočašće novih naraštaja prema Kristu.

Tema što je predlažem vašem promišljanju redak je iz Psalma 119: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (r. 105). Ljubljeni Ivan Pavao II. ovako je tumačio riječi toga Psalma: “Molitelj obasipa hvalom Božji Zakon, koji opisuje kao svjetiljku svojim koracima na često mračnom životnom putu” (Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XXIV/2, 2001, str. 715). Bog se objavljuje u povijesti, govori ljudima, a njegova je riječ stvoriteljica. Doista, hebrejski pojam “dabar”, koji se obično prevodi izrazom “riječ”, označava kako riječ tako i čin. Bog govori ono što čini i čini ono što govori. U Starom zavjetu on naviješta sinovima Izraelovim dolazak Mesije i uspostavu “novog” saveza; u utjelovljenoj Riječi on ispunjava svoja obećanja. To dobro potvrđuje i Katekizam Katoličke crkve: “Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom, jest jedina, savršena i konačna Očeva Riječ. U njemu nam Otac kaže sve, i neće biti druge riječi do ove” (br. 65). Duh Sveti, koji je vodio izabrani narod nadahnjujući autore Svetog pisma, otvara srce vjernika za razumijevanje svega što je u njemu sadržano. Isti taj Duh djelatno je prisutan u euharistijskome slavlju dok svećenik, izgovarajući “in persona Christi” posvetne riječi, mijenja kruh i vino u tijelo i krv Kristovu, te postanu duhovna hrana vjernika. Kako bismo napredovali u zemaljskom hodočašću prema Nebeskoj domovini, svima nam je potrebno hraniti se riječju i kruhom vječnoga života, koji su međusobno nerazdvojivi!
Apostoli su prihvatili riječ spasenja i prenijeli je svojim nasljednicima poput dragocjenog bisera što se čuva u sigurnom spremištu Crkve: bez Crkve ovaj je dragulj u opasnosti da bude izgubljen ili se razbije. Dragi mladi, ljubite Božju riječ i ljubite Crkvu, koja vam omogućuje da pristupite blagu tako velike vrijednosti, pomažući vam da prepoznate njegovo bogatstvo. Ljubite i slijedite Crkvu, koja je od svoga Utemeljitelja primila poslanje da ljudima pokazuje put istinske radosti. Nije lako prepoznati i susresti istinsku radost u svijetu u kojem živimo, u kojem je čovjek, premda misli da je “slobodan”, često taoc misaonih tokova koji ga navode da se izgubi u greškama i obmanama opojnih ideologija. Valja hitno “osloboditi slobodu” (usp. enciklika Veritatis splendor, 86), rasvijetliti tamu kojom tumara čovječanstvo. Isus je pokazao kako se to može dogoditi: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,31-32). Utjelovljena Riječ, Riječ Istine, oslobađa nas i usmjerava našu slobodu prema dobru. Dragi mladi, često promišljajte riječ Božju i dozvolite Duhu Svetom da vam bude učiteljem. Otkrit ćete tada da Božje misli nisu ljudske misli; bit će vam omogućeno da motrite pravoga Boga, te da povijesne događaje iščitavate njegovim očima; kušat ćete puninu radosti što se rađa iz istine. Na putu života, ni lakom ni lišenom zamki, moći ćete se suočiti s teškoćama i patnjama, a ponekad ćete se naći u kušnji da skupa s Psalmistom uzviknete: “U nevolji sam velikoj, Gospodine” (Ps 119,107). Ne zaboravite tada skupa s njime dodati: Gospodine, “po riječi me svojoj poživi… Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam” (rr. 107.109). Prisutnost Boga koji ljubi, koja se ostvaruje po njegovoj riječi, svjetiljka je koja raspršuje tmine straha te rasvjetljuje stazu i u najtežim trenucima.

Autor Poslanice Hebrejima piše: “Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca” (4,12). Valja ozbiljno shvatiti ovaj poticaj da riječ Božju shvatimo kao “oružje” potrebno za duhovnu borbu; ono je učinkovito i donosi rod ako je naučimo slušati, kako bismo joj bili poslušni. Katekizam Katoličke crkve tumači: “Poslušati (ob-audire) vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina” (br. 144). Ako je Abraham uzor ovoga slušanja koje postaje poslušnost, Salomon se, sa svoje strane, predstavlja kao strastveni tragač za mudrošću što je sadrži Riječ. Kad mu Bog predlaže: “Traži što da ti dadem”, mudri kralj odgovara: “Podaj svome sluzi pronicavo srce” (1 Kr 3,5.9). Tajna o tome kako imati “pronicavo srce” sastoji se u oblikovanju srca koje je spodobno slušati. To se postiže neumornim meditiranjem riječi Božje, te tako da se ostaje ukorijenjen u nju, kroz nastojanje da je se sve bolje upoznaje.

Dragi mladi, potičem vas da usvojite prisan odnos s Biblijom, te je imate uvijek pri ruci, kako bi ona za vas bila poput kompasa koji pokazuje put kojim je ići. Čitajući je, naučit ćete poznavati Krista. U tom smislu sveti Jeronim primjećuje: “Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje je Krista” (PL 24,17; usp. Dei Verbum, 25). Provjereni put za dublje poznavanje Božje riječi i uživanje u njoj svakako je lectio divina, koja predstavlja pravo duhovno putovanje kroz više koraka. Nakon lectio, koja se sastoji od čitanja uvijek iznova nekog odlomka Svetoga pisma te razumijevanja njegovih glavnih elemenata, prelazi se na meditatio, koja je poput nutarnjeg odmora, u kojem se duša obraća Bogu nastojeći razumjeti što to njegova riječ kaže za današnji konkretan život. Slijedi oratio, koja nas zadržava u druženju s Bogom u izravnom razgovoru, a na koncu se stiže do contemplatio, koja pomaže da nam srce ostane pozorno na prisutnost Krista, čija je riječ “svjetiljka što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim” (2 Pt 1,19). Čitanje, proučavanje i meditacija Riječi moraju pak izrasti u život dosljednoga prianjanja uz Krista i uz njegov nauk.

Sveti Jakov upozorava: “Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome” (Jak 1,22-25). Tko sluša riječ Božju i trajno usklađuje svoj život prema njoj, postavlja svoje postojanje na čvrsti temelj. “Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih – kaže Isus – bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni” (Mt 7,24): neće popustiti pred olujama.
Izgraditi život na Kristu, prihvaćajući s radošću njegovu riječ i živeći njegove pouke: eto, mladi trećega tisućljeća, takav mora biti vaš program! Žurno je potrebno da se podigne novi naraštaj apostola ukorijenjenih u riječ Kristovu, sposobnih odgovoriti na izazove našega vremena i spremnih da posvuda šire evanđelje. To od vas traži Gospodin, na to vas poziva Crkva, to svijet – i ne znajući – očekuje od vas! A ako vas Isus poziva, ne bojte se velikodušno mu odgovoriti, posebice kad vam predlaže da ga slijedite u posvećenom životu ili životu svećeništva. Ne bojte se; imajte u njega povjerenja i nećete se razočarati.

Dragi prijatelji, Dvadeset i prvim svjetskim danom mladih, što ćemo ga obilježiti 9. travnja, na Cvjetnicu, započinjemo u mislima hodočašće prema svjetskom susretu mladih, koji će se održati u Sydneyu u srpnju 2008. Pripremat ćemo se za taj veliki događaj razmišljajući zajedno, kroz više koraka, na temu Duh Sveti i poslanje. Ove će se godine naša pozornost usredotočiti na Duha Svetoga, Duha istine, koji nam objavljuje Krista, utjelovljenu Riječ, otvarajući svačije srce za Riječ spasenja što vodi do pune Istine. Sljedeće godine, 2007., razmišljat ćemo o retku iz Ivanova evanđelja: “Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge” (13,34), te ćemo još bolje otkriti kako je to Duh Sveti zapravo Duh ljubavi, koji u nas ulijeva božansku ljubav i čini nas osjetljivima za materijalne i duhovne potrebe braće. Na kraju ćemo stići i do svjetskoga susreta 2008., kojemu će tema biti: “Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci” (Dj 1,8).

Već od sada, u ozračju neprekidnog slušanja riječi Božje, zazivajte, dragi mladi, Duha Svetoga, Duha snage i svjedočenja, kako bi vas osposobio za neustrašivo navješćivanje evanđelja sve do krajnjih granica svijeta. Marija, prisutna u Dvorani Posljednje večere, zajedno s apostolima, u iščekivanju Duhova, neka vam bude majka i voditeljica. Neka vas nauči da prihvatite riječ Božju, da je čuvate i prebirete u svome srcu (usp. Lk 2,19) kao što je to i ona činila kroz cijeli svoj život. Neka vas ohrabri da kažete svoje “da” Gospodinu, živeći “poslušnost vjere”. Neka vam pomogne da ostanete čvrsti vjerom, postojani nadom, ustrajni ljubavlju, uvijek u poslušnosti riječi Božjoj. Pratim vas svojom molitvom, dok vas sve od srca blagoslivljam.

Papa Benedikt XVI.

Vatikan, 22. veljače 2006., o blagdanu Katedre sv. Petra apostola.