Poruka pape Benedikta XVI. za XV. svjetski dan bolesnika

Draga braćo i drage sestre, 11. veljače 2007., na dan kad Crkva slavi liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, u Seoulu u Južnoj Koreji proslavit će se Petnaesti svjetski dan bolesnika. Održat će se više susreta, predavanja, pastoralnih skupova i liturgijskih slavlja s predstavnicima Crkve u Koreji, sa zdravstvenim osobljem, bolesnicima i njihovim obiteljima. Još jednom Crkva promatra sve koji trpe te obraća pozornost na neizlječive bolesnike, od kojih mnogi umiru zbog bolesti koje su već u krajnjoj fazi. Takvih bolesnika ima na svim kontinentima, no posebice u krajevima u kojima siromaštvo i druge poteškoće uzrokuju bijedu i veliku bol. Svjestan tih patnji, duhovno ću biti prisutan na Svjetskom danu bolesnika, sjedinjen s onima koji će se okupiti da bi raspravljali o zlu neizlječivih bolesti u našem svijetu i da bi ohrabrili napore kršćanskih zajednica u njihovu svjedočenju Gospodinove nježnosti i milosrđa.

Stanje bolesti sa sobom neizbježno donosi trenutke krize i ozbiljno suočavanje s vlastitom situacijom. Napredak u medicinskim znanostima često nudi potrebna sredstva za suočavanje s tim izazovom, barem u odnosu na njegov fizički vid. Ljudski život, ipak, ima svoja ograničenja te, prije ili kasnije, završava smrću. To je iskustvo na koje je pozvano svako ljudsko biće i za koje svatko mora biti spreman. Bez obzira na napredak znanosti, nije moguće naći lijeka za svaku bolest, pa se u bolnicama, utočištima i domovima po cijelom svijetu susrećemo s patnjom tolike naše braće i sestara s neizlječivim bolestima i često u završnom stadiju tih bolesti. Usto, mnogi milijuni osoba u svijetu žive još uvijek u nezdravim uvjetima te nemaju pristupa potrebnim medicinskim pomagalima, često čak ni onim najosnovnijim, zbog čega je broj osoba za koje se misli da su „neizlječive” uvelike porastao.
Crkva želi podržati neizlječive bolesnike i one u krajnjem stadiju bolesti, pozivajući na ujednačenu socijalnu politiku koja će moći pridonijeti uklanjanju uzroka mnogih bolesti i osobitom ustrajnošću tražeći bolju zdravstvenu pomoć za sve koji umiru i koji ne mogu računati više na nikakvu vrstu medicinske kure. Potrebno je promicati politiku koja će biti u stanju stvoriti uvjete u kojima će ljudska bića na dostojanstven način moći podnijeti neizlječive bolesti te se suočiti sa smrću. U tom je smislu neophodno još jednom istaknuti potrebu za većim brojem centara za palijativnu skrb, koji će nuditi cjelovitu pomoć pružajući bolesnicima humanu pomoć i duhovnu pratnju koja im je potrebna.
To je pravo koje pripada svakom ljudskom biću i koje svi moramo zauzeto braniti.
Želim ohrabriti napore svih koji svakodnevno djeluju kako bi zajamčili neizlječivim bolesnicima, kao i onima koji se nalaze u završnoj fazi bolesti, te njihovim obiteljima, prikladnu i ljubavlju ispunjenu pomoć.
Crkva je, slijedeći primjer dobrog Samarijanca, uvijek pokazivala osobitu skrb za bolesne. Djelovanjem pojedinaca i crkvenih ustanova ona i dalje ostaje u blizini bolesnima i umirućima, nastojeći očuvati njihovo dostojanstvo u tim značajnim trenucima ljudskoga postojanja. Mnogi među tim pojedincima, među zdravstvenim osobljem, pastoralnim djelatnicima i volonterima, te ustanovama u cijelome svijetu, neumorno služe bolesnicima po bolnicama i jedinicama palijativne skrbi, po gradskim ulicama i u sklopu projekata kućne pomoći ili u sklopu župa.
Sada se obraćam vama, draga braćo i drage sestre koji trpite zbog neizlječivih bolesti i koji se nalazite u krajnjem stadiju bolesti. Ohrabrujem vas da motrite patnje raspetoga Krista te se, združeni s njime, obratite Ocu uz puno uvjerenje da je čitav život, a ponaosob i vaš, u njegovim rukama. Znajte da će se vaše patnje, združene s Kristovima, pokazati plodnima u korist potreba Crkve i svijeta. Molim Gospodina da osnaži vašu vjeru u njegovu ljubav, osobito u ovim kušnjama kroz koje prolazite. Nadam se da ćete, gdje god bili, uvijek naći ohrabrenje i duhovnu snagu kojom će vaša vjera rasti i koja će vas voditi još bliže Ocu života. Po svojim svećenicima i po svojim pastoralnim suradnicima, Crkva vam želi pružiti potporu i biti uz vas, pomažući vam u trenucima potrebe, uprisutnjujući tako Kristovo milosrđe puno ljubavi prema svima koji trpe.
Na koncu, tražim od svih crkvenih zajednica u cijelome svijetu, a osobito od onih koje se posvećuju služenju bolesnicima, da nastave uz pomoć Marije, koja je Salus infirmorum – Zdravlje bolesnih, davati učinkovito svjedočanstvo milosrdne skrbi Boga, našeg Oca. Neka Blažena Djevica, naša Majka, utješi sve koji su bolesni i podrži one koji su svoj život posvetili, poput dobrih Samarijanaca, liječenju fizičkih i duhovnih rana onih koji trpe. S vama sjedinjen mišlju i molitvom, od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov kao zalog Gospodnje snage i mira.

Vatikan, 8. prosinca 2006.
Benedikt XVI.