Poruka pomorcima i ribarima

Sveti zaštitnik “ljudi od mora” opet je tu s nama. Njegovu blizinu osjećamo posebno na njegov blagdan 6. prosinca. Sjećamo ga se i inače, posebno kad trebamo njegovu pomoć, no sjećanje o njegovu blagdanu znači nam uvijek nešto više, bliže nam je srcu, potiče nas na slavlje, na zahvalnost, a ako smo našem Svecu dovoljno otvoreni, osjećamo da je i izazovno, da vuče nekamo “naprijed”.

Nezamisliv je ovaj dobri Svetac kako nam dolazi “praznih ruku”. Jedna je njegova bitna karakteristika upravo darivanje. On si je to mjesto u našem kršćanskom pamćenju “zaradio” darujući one tri siromašne djevojke koje se zbog siromaštva nisu mogle udati, kako nam prenosi stara legenda. On im je tada došao s onim što je njima bilo najpotrebnije. Darivanje o njegovu blagdanu čuva kroz vjekove uspomenu na njega – darivatelja i njeguje u dječjim dušama smisao za darivanje i radost koja iz toga proizlazi; kolikogod je to dobro, moglo bi u nama odraslima reducirati ovog velikog sveca na “dobrog djedicu” koji se rado bavi svojim simpatičnim unučićima.

Stvarnost je, međutim, znatno drukčija: sv. Nikola je bio i ostao veliki dobrotvor koji s osjećajem za svaku kritičnu situaciju pomaže onako kako život traži, daruje ono što čovjek stvarno treba da ne bi bila ugrožena ni njegova sadašnjost, a pogotovo ne njegova vječnost.

Sv. Nikola je jednostavno dobrotvor. Svoju dobrotvornost na moru upisao je u kršćansko pamćenje događajem kada je, kao hodočasnik u Svetu zemlju, spasio brod i putnike u katastrofalnoj oluji. Po toj je legendi on postao “legendarni zaštitnik” svih koji se nalaze na moru: pomoraca, ribara, putnika na brodovima… On je iz vječnosti sveti Putnik, pratilac svih putnika po svim morima svijeta. Nevidljivi je on i nenametljivi pratilac koji se po uzoru na svog učitelja Isusa nikome ne nameće; samo rado dolazi u susret onima koji ga zazivlju, koji mu se iskreno preporučuju, koji žele njegovu blizinu.

U svojoj providnosnoj ljubavi Bog, Stvoritelj i Gospodar svih mora, stavlja nam pred oči sv. Nikolu (kao uostalom i sve ostale svete Božje ugodnike) da ga častimo i po njemu na odgovarajući način njega, zajedničkog nam nebeskog Oca slavimo.

Bogu dajemo slavu svakako i onda kada se sv. Nikoli (ili bilo kojem svecu) utječemo u potrebama, no time nipošto ne iscrpljujemo sve mogućnosti koje nam Bog pruža za naš duhovni rast kroz čašćenje svetaca. Što više, kada bismo samo na tome ostali, riskirali bismo utopiti sve to ponuđeno nam bogatstvo u plitkoj čašici običnog, sitnog egoizma. Ne smijemo zaboraviti da je sv. Nikola i zato tu da nas “uči”, pokazuje nam kako trebamo kršćanski živjeti na moru i od mora:
Izdvojit ću dva elementa koji nam u tom smislu upadaju u oči dok blagdan sv. Nikole donosi pred nas lik ovog svetog velikana.

Putnik s putnicima
Već sam spomenuo kako nam legenda prenosi spomen na hodočašće kada je sv. Nikola putovao s ostalim putnicima prema Svetoj zemlji. Možda je tu bilo još hodočasnika, ali bilo je i drugih putnika raznih profila: običnih putnika, trgovaca… do mornara koji su upravljali brodom. On je svoju pomoć pružio svima, spasio je sve. Vi ste pomorci u vrlo sličnoj situaciji kada na brodu imate trenutne putnike prema kojima se možete doživljavati kao pratioci, zaštitnici, pomoćnici… nastojeći to biti “kvalitetno” upravo po uzoru svog zaštitnika sv. Nikole. No u istoj ste situaciji i kada se doživljavate na moru jedni prema drugima na istome brodu. Biti “putnici s putnicima” onako dobrohotno kao što je to bio i sv. Nikola. Želimo li usporediti tu situaciju s onom kada se o blagdanu sv. Nikole “u njegovo ime” daruju djeca, lako ćemo uočiti kako i ovdje baš sv. Nikola “pokreće” pomorce na takvo ponašanje. To je redovita situacija na moru i na brodovima. Ne bi se mogla zamisliti jedino kad je na brodu (recimo radije u barci) jedan sam
No, zato postoje i druge mogućnosti gdje sv. Nikola može i želi biti nadahnitelj nekih odnosa i postupaka.

Kršćanska ljubav prema moru
Da nema mora ne bi bilo ni pomoraca. Pomorac i more neodvojivo su vezani. More je – koliko god bilo teško (“kruh sa sedam kora”) – za pomorca i njegovu obitelj izvor, pa i uvjet života. Najnormalnije bi bilo da svi ljudi učimo upravo od #!ljudi od mora#! – pomoraca i ribara – kako se odnositi prema moru. Danas nažalost nije teško uočiti kako je ljudska nezajažljiva pohlepa spremna taj bogati životni resurs – za Hrvatsku, kada mislimo na Jadransko more, možda najbogatiji – spremna uništavati da bi na bilo koji način izvukla profit, ne misleći da od mora po namisli Stvoritelja trebaju živjeti milijarde ljudi do konca svijeta. Zato su danas mnoga mora ugrožena, nažalost i postupcima samih pomoraca, a najviše krivnjom njihovih poslodavaca i gospodara. Pomorcu, ribaru – kršćaninu – ne bi trebala biti daleka misao da more treba voljeti ne samo radi iskorištavanja za vlastitu i sadašnju korist, nego i kao dar Božji koji ima biti životni resurs čitavom čovječanstvu do konca svijeta. Po tome se razlikuje ljubav prema moru u kršćana od onih koji to nisu, odnosno onih koji se takvom kršćanskom stavu protive.
Sveti je Nikola, prema spomenutoj staroj legendi, kada je nastala oluja zapovjedio valovima i oni su se smirili. Kakav je to odnos Svetac imao prema moru da ga je ono spremno poslušalo? Možda poput onog kada bezosjećajni gospodar tjera svoga magarca batinama? Magarac mora slušati, jer gospodaru ne može ništa. No more je moglo zdrobiti i progutati i brod, i sveca, i putnike. Ipak je poslušalo. To se moglo dogoditi samo zato što je sv. Nikola prema moru imao odnos koji je bio savršeno usklađen s odnosom Stvoritelja koji voli svoje stvorenje.
Tako nas sv. Nikola potiče da nikad sami ne ugrožavamo more, nego da se – što više – uvijek aktivno angažiramo u njegovoj zaštiti. Sigurno ste prvi na tom potezu upravo vi, pomorci i ribari, jer vi to možete najbolje razumjeti. Sv. Nikola će vam to pokazati. Svi mi ostali trebamo naučiti tu lekciju od vas.
Dragi pomorci, ribari i svi štovatelji sv. Nikole!

Sa srcem punim razumijevanja za vaše teškoće, za opasnosti kojima ste izloženi, za vaš naporan rad, vaša stremljenja i zauzimanja, preporučujem vas i vaše obitelji vašem velikom Zaštitniku. Kroz 16 stoljeća (živio je u IV. st.) on nije htio sići s “mosta” bdijući nad brodovima i pomažući gdje je bilo moguće i gdje su mu ljudi to dozvolili. Da nije toga bilo, bio bi već davno zaboravljen. Imajte povjerenja u njega i dajte se od njega poučiti i voditi!