Poruka sudionika zagrebačkog simpozija o obitelji

Sudionici zagrebačkog simpozija o mjestu obitelji u crkvenom načinu razmišljanja i djelovanja kao i ponašanju društva prema obitelji te izazovima koji su pred Crkvom i društvom, izjavljuju:

1. Božji je plan da brak bude savez između jednog muškarca i jedne žene u čijem središtu je trajno i neopozivo zajedništvo ljubavi otvorene odgovornom majčinstvu i očinstvu. Brak je svim našim narodima, ali i svim građanima Europe, po važnosti na prvom mjestu. I željeno rađanje djece također je na prvom mjestu. Unatoč činjenici da su brak i obitelj među najvišim vrijednostima naših građana, mnogi brakovi ne uspijevaju opstati. Isto tako broj rođene djece je daleko ispod onoga koliko ih žele mladi zaručnici. I jedno i drugo doveli su do europske demografske ugroženosti, a kod malih naroda strah od izumiranja.

2. Crkva je obavezna u svom djelovanju ostvarivati cjeloviti pastoral obitelji, tj. kako kroz formaciju svakog mladog bića u daljoj, bližoj i neposrednoj pripravi za bračni i obiteljski život, tako i kroz praćenje svake obitelji u njenom postupnom rastu i ostvarivanju poslanja i kvalitete braka i obitelji. Osim potrebnih struktura na nacionalnoj, biskupijskoj i regionalnoj razini te kvalificiranog osoblja, čini se jako važnim da taj pastoral zaživi na župnoj razini. Župa treba vrednovati svaku “kućni Crkvu” i postati prostor slobode, okupljanja, solidarnosti s razvijenim servisima za sve obitelji i sve potrebe, ispunjena ozračjem prijateljstva i međusobnog prihvaćanja i savjetovanja. Obiteljske stvarnosti trebaju prožimati naviještanje, slavljenje, služenje i zajedništvo svake župe.

3. Crkva je obvezna i prema braći i sestrama čiji brakovi nisu uspjeli i koji su se razišli. Isto tako Crkva je obvezna i prema onima koji su stupili u novi civilni brak. Osim pravne pomoći, važna je i ljudska solidarnost, blizina, uključenost u zajednicu, molitvena solidarnost, podržavanje vjere…

4. Društvo je također obvezno prema obitelji. U njoj se rađaju i odgajaju novi članovi društva, koji osiguravaju njegovu budućnost. Država bi svojim zakonodavstvom i općim društvenim ugođajem morala stvarati prijateljsku klimu prema svakoj obitelji, da se raduje svakom novom članu stvarajući preduvjete od radnih do stambenih i brojnih oblika asistencije za djecu. To uključuje i potrebne mehanizme sprečavanja širenja droge, različitih ovisnosti i nasilja. Posebno je snažna uloga medija, koji trebaju pridonositi pozitivnom vrednovanju braka i obitelji radi dobra i budućnosti društva.

5. Crkva treba u svom djelovanju promicati i uvažavati obitelji kao subjekt i zajedno s njima kao akterima i protagonistima, pogotovo na biskupijskoj i župnoj razini, donositi pastoralne planove i programe obiteljskog pastorala. Društvo treba uvažavati obitelj kao partnera, kao subjekt, s kojim o svemu treba zajedno tražiti rješenja i donositi zakone. Sve relevantne društvene institucije, posebno odgojne i školske, dužne su uvažavati prvo mjesto obitelji u odgoju djece i s njom biti u stalnom dijalogu. Obitelj, povezana udrugama, pokretima i povezana na nacionalnoj razini, a onda i na međunarodnoj, treba biti sudionik svega onoga što se dotiče braka i obitelji, i u društvu i u Crkvi.

6. Sudionici simpozija u sklopu SEKD u Brnu o demografskom stanju i u Zagrebu o crkvenom i društvenom djelovanju braka i obitelji, žele nastaviti suradnju i izmjenu iskustava, kao i traženje novih modela za rad s obiteljima.