Draga braćo i sestre obasjani svjetlom vjere u jedinorođenoga Sina Božjega!

1. Bog je, iz prevelike svoje ljubavi, na jedinstven način sišao na zemlju. Poslao je svoga Sina, otisak i cjelov njegove ljubavi, koji se utjelovio po Duhu Svetome i rodio od Djevice Marije. Bog je postao čovjekom da nas obožanstveni. Po riječima sv. Grgura Nazijanskoga: «Vječni, nevidljivi, nepojmljivi i bestjelesni Sin Božji, počelo od počela, svjetlo od svjetla, izvor života i besmrtnosti, odraz Božjega pralika, neuništivi pečat i u svemu savršena slika Očeva, Očeva svrha i smisao spustio se do sebi slična stvorenja, utjelovio se poradi čovjeka, uzeo razumsku dušu poradi moje duše i sve ljudske slabosti osim grijeha, da svojom sličnosti očisti čovjeka sebi slična… On koji druge obogaćuje sam postade siromašan, uze na se moje siromašno tijelo da mene obogati svojim božanstvom. On pun slave sebe poništi, za kratko vrijeme liši se slave svoje da ja postanem dionikom njegove punine. Koje li je to obilje dobrote? Koja li je tajna za mene? Postao sam slikom Božjom i nisam je sačuvao. A on je uzeo moje tijelo, da bi spasio Božju sliku i tijelo učinio besmrtnim. Stupio je s nama u novo zajedništvo kudikamo divnije od prijašnjega. Trebalo je da Bog uzme ljudsku narav i tako donese čovjeku svetost.»

2. Ovaj nas jezgroviti izričaj uvodi u tajnu Božje naklonosti prema nama i objave svim ljudima koji su otvorena srca i uma, upućeni na neprestano traženje višega smisla. Bog svoju božansku veličinu i slavu pokazuje u ranjivosti i malenosti. U ovome otajstvenom paradoksu Bog iznenađuje potpuno neočekivanim djelovanjem, spuštajući se u najdublji ponor ljudskoga bića, sve do u tamu zaslijepljenosti i udaljenosti, u «mrkli kraj smrti», da bi tu zapalio «jarko svjetlo» svoje ljubavi (usp. Iz 9, 1; Mt 4, 16). Blago onima koji dopuste da ih Bog iznenadi, zahvati i mijenja svojim božanskim promislom i neočekivanim djelovanjem. O, spasonosne li poniznosti koja prostire put besprijekoran glasonošama radosti i blagovjesnicima Božje milosti, blizine i ljubavi! Sretne li jednostavnosti i istinskoga divljenja, traženja i zahvalnosti za primljeno!

3. Isusovim djevičanskim rođenjem nebo nježno dodiruje zemlju poljupcem ispunjenja obećanja i vjernosti neraskidivu savezu i vječnoj ljubavi. Božić je neprestani podsjetnik na čistoću ljubavi i vjernosti koja obnavlja svijet, na spasenje koje dolazi s visina, na nebesku radost koja se ne može pronaći na zemlji niti je išta zemaljsko može ugasiti. Utjelovljena Božja ljubav, nositeljica spasenja, iz siromašne betlehemske štalice jedina može izliječiti sve rane i boli, nadvladati sve protimbe i podjele, mržnje i razdore, raspršiti sve sumnje i obasjati najgušće tame. U kršćanskoj se tradiciji s razlogom za Isusa kaže da je «Sol invictus – Nepobjedivo Sunce».

4. Teško je i pomisliti na nevolje kojima smo zahvaćeni, pa smo u iskušenju tvrditi kako je naše vrijeme posebno teško i izazovno. Ali svako vrijeme poznaje svoje gorčine. Božji nas dolazak uči promatrati, vidjeti i prihvaćati događaje i sve oko sebe u perspektivi obećanja, nade i ispunjenja. Potrebno je izgubiti mnoge iluzije i zadobiti novu nadu, osobito obnoviti jasnoću pogleda i ponovno otkriti istinsku ljepotu Božje dobrote i ljubavi i čovjekova dostojanstva. Čovjek je biće mnogih i otvorenih proturječja, puno ograničenja i skučenosti, uvjetovanosti, nestalnosti i nepovjerenja, ali istodobno i biće s najvišim dostojanstvom i pozivom na svetost i nerazdruživo zajedništvo s Bogom.

5. Bog Otac, «Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u nedostupnu svjetlu» (1Tim 6, 15-16), poslao je svojega Sina na zemlju, ide nam u susret, dolazi k nama, želi biti među nama. Emanuel – S nama Bog (usp. Iz 7, 14; Mt 1, 23) – uzima ljudsko lice i srce i omogućava susret s nama, želi nam svega sebe darovati i biti uvijek s nama. Ne moramo se ljudskim silama upinjati kako bismo ga pronašli. Dovoljno je otvoriti oči i srce, razbistriti poglede kako bismo ga prepoznali i radosno ga prihvatiti. Poput vapaja na usnama i u srcu prvih kršćana koji su čeznuli za Božjim pojavkom i ponovnim očitovanjem, a kao moto preuzet je u adventskoj pripravi: «Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse!» Početak je i našega traganja za Bogom u otvorenosti njegovu dolasku, prihvaćanju i spremnosti, radosti zbog njegova pohoda koji prerastaju u čeznutljivo zazivanje Isusova dolaska u slavi, sve do blaženoga zajedništva s njim u vječnosti.

6. Bog se u Isusu objavio i otkrio svoj spasenjski plan s ljudima. Isus, «Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu» (Iv 1, 18), obznanio je Očevo ljupko lice i milosno srce puno ljubavi i sućuti. Potrebno je srušiti sve krive slike i odbaciti govore o Bogu koji ne odgovaraju Isusovoj objavi. Isusova objava od vrha do dna krši unaprijed postavljeni okvir. Bog nije pojam, apstraktna misao, ni definicija; još manje je sudac koji kažnjava za učinjeno zlo ili pak nagrađuje za dobra djela. Naprotiv, Bog je «ekscesivan», preobilan, «pretjeran» u iskazivanju svoje ljubavi i milosrđa, praštanja bez mjere i ograničenja. Sv. Ivan svjedočki ponavlja: «Bog je ljubav» (1Iv 4, 16). Mi smo na izvorima ljubavi koja nam se očitovala i trebamo se truditi upoznati tu ljubav, prihvatiti je i sačuvati, ostati u toj ljubavi, ljubeći jedni druge. Samo po ljubavi Bog ostaje u nama i mi u Bogu (usp. 1Iv 4, 1-21).

7. U opasnosti smo, kao nikada prije, zahvaćeni «diktaturom relativizma», da teško razlikujemo bitno od nebitnoga, vrijednosti od nevrijednosti, dobro od lošega. Izloženi smo prevlasti pogleda i vanjštine, tjelesnoga i materijalnoga, lakih i jednostavnih rješenja, dostupnosti i brzih povezivanja koje nudi globalizacija, uživanja po svaku cijenu i neograničenih sloboda. Neslućeni napredak u tehnici i tehnologiji pružio je mnoge pogodnosti i olakšao život i djelovanje, smanjio udaljenosti i skratio vrijeme, ali nije snažnije povezao ljude, nego, naprotiv, naglasio je razlike. Više od svega, svijet je u neprestanim sukobima, ratovima koji su, kako zapisa hrvatski književnik Marin Držić, «najveća poguba ljudske naravi». Mnogi su u svemu tome izgubljeni i zbunjeni, nesigurni i osamljeni, napušteni, nemirne savjesti i zarobljeni različitim strahovima, prevelikih očekivanja i neostvarenih želja, pokidanih niti i lažnih nada, plitke i časovite sreće, tegobnih sjećanja i s povjerenjem samo u tragovima.

8. Dok radosno i svečano slavimo otajstvo velike Božje ljubavi iskazane nama ljudima u Isusovu rođenju, obnovimo u sebi snagu te milosti i toga dara. Uklonimo sve zaprjeke, odložimo tegobne brige i mučna naprezanja koji mogu pomutiti radost Božića. Usudimo se skinuti veo bajkovitosti kojim se nasilno zastire čudesnost božićne poruke i otajstva Božjega utjelovljenja. Božić poziva na bistrinu i jasnoću, čistoću ljubavi koja liječi i ozdravlja čovječanstvo. Božić unosi svjetlo i vraća mir. Josip i Marija i ovoga Božića svijetu donose Spasitelja kucajući na vrata naših srdaca. Neka se nikomu od vas ne dogodi da, zaokupljen svakodnevnim brigama, ne primijeti Isusov dolazak, nego da svatko «takav konak spremi» dostojan da se u njemu, «sred tamne mrzle ponoći» (V. Nazor), rodi Spasitelj svijeta. Pripravimo mjesto za Spasitelja koji donosi svjetlo i toliko žuđeni mir i spas, da se smiluje našim naporima i nastojanjima, iscijeli prijelome i izliječi rane udaraca (usp. Iz 30, 27).

9. Božji su putevi do čovjeka vidljivi i ne treba u svijetu grozničavo tražiti njegove tragove. Ljubav je polazište i dolazište. Božić je blagdan ljubavi i onaj tko ga slavi mora biti zahvaćen ljubavlju; ljubiti Boga, štovati ga ljubavlju, a ne strahom, i ljubiti čovjeka u njegovu dostojanstvu i veličajnosti po Bogočovjeku i Djetetu iz Betlehema. Neka nas Božić učvrsti u toj ljubavi.

10. U ozračju sveopće radosti, dok okupljeni u svojim domovima s upaljenim svijećama slavite Isusovo rođenje, mislim na sve vas koji ste životom i djelovanjem povezani s vojno-policijskom biskupijom i s vama se radujem. U mislima sam s vama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske koji «sebe trošite za vrijedan ideal» i odano služite dragoj nam Domovini i njezinim žiteljima, kao i s hrvatskim braniteljima, pripadnicima službi spašavanja, Crvenoga križa, Civilne zaštite i Vatrogasne zajednice. Osobito sam u molitvi s onima koji su zbog svoje službe daleko od svojih najmilijih, s onima koji su bolesni i trpe, ožalošćenima i pogođenima smrću dragih osoba. Neka svjetlo Novorođenoga Djeteta obasja vaše teške trenutke i podari vam mir i snagu.

Pjev mnoštva anđela postaje i naša molitva: «Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim!» (Lk 2, 14).

Radost zbog Božjega dolaska neka ispuni našu Domovinu i čitavi svijet! Čestit Božić i obilje Božjega blagoslova u novoj 2023. godini!

U Zagrebu o spomendanu sv. Ivana od Križa, 14. prosinca 2022.

mons. Jure Bogdan,
vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj