Poruka za Svjetski dan AIDS-a

1. Dok se međunarodna zajednica pripravlja i ove godine obilježiti Svjetski dan AIDS-a, kao predsjednik Papinskoga vijeća za pastoral osoblja u službi bolesnika htio bih se pridružiti naporima i inicijativama koje se poduzimaju u čitavome svijetu, kako u području prevencije, tako i u području pomoći bolesnima, šaljući u ime Katoličke crkve međunarodnim organizacijama i institucijama, vladama, nevladinim organizacijama, kao i katoličkim agencijama i udruženjima zauzetim u obuzdavanju opake pošasti poruku ljubavi i nade za obitelji i osobe pogođene tim strašnim zlom.
2. Potičem vas u ime Svetoga Oca Ivana Pavla II, draga braćo i sestre u Kristu, a i sve vas, muškarce i žene dobre volje, da ne propustite ovaj zgodni trenutak; iskoristite dobru prigodu za proučavanje i zajedničko iznalaženje novih putova i prikladnih sredstava sposobnih navesti ljude, a osobito mlade, da prihvate životna ponašanja i običaje koji poštuju izvorne vrijednosti života i ljubavi. Radi se o predstavljanju toga najboljega puta učinkovite prevencije od zaraze i širenja HIV/AIDS-a, budući da je fenomen AIDS-a patologija duha koja osim tijela obuzima čitavu osobu, međuljudske odnose, društveni i obiteljski život, a često je praćen i krizom moralnih vrijednosti. Obzirom na to, Ivan Pavao II. tvrdi: “Nije daleko od istine kad se kaže da se, usporedno sa širenjem AIDS-a, počela pojavljivati neka vrsta nedostatka imuniteta na polju egzistencijalnih vrijednosti, što se ne može ne prepoznati kao prava patologija duha”. (Govor sudionicima IV. međunarodne konferencije: Živjeti: zašto? AIDS, 13-15. studenoga 1989, u: Dolentium hominum 13 (god. V-br. 1) 1990, br. 4, str.7).
3. Pandemija HIV/AIDS-a statistički je u zastrašujućem porastu: Na kraju 2002, prema službenim podacima UNAIDS-a,
– 42 milijuna osoba (odraslih i djece) živi s HIV/AIDS-om, od čega su 19,2 milijuna žene i 3,2 milijuna djeca do 15 godina;
– 5 milijuna novozaraženih HIV/AIDS-om u 2002, od čega su 2 milijuna žene i 800 tisuća djeca do 15 godina;
– 3,1 milijun osoba je umrlo od AIDS-a 2002, od čega 1,2 milijuna žena i 610 tisuća djece do 15 godina.
4. Od početka pojave te strašne bolesti, odgovarajući na poziv Svetog Oca Ivana Pavla II, koji je tražio veću mobilizaciju snaga i sredstava te konkretnu zauzetost Crkve kako u prevenciji tako i u različitim načinima pomoći bolesnima od AIDS-a, Sveta Stolica, biskupske konferencije, biskupije, redovničke zajednice, bolnice i socijalno-zdravstveni zavodi, te katoličke organizacije i udruženja zasukali su rukave kako bi započeli s prodornim i sveobuhvatnim akcijama i inicijativama nastojeći suzbiti ovu pojavu, podsjećajući ponajprije crkvenu zajednicu i društvo općenito na važnost poštivanja moralnih vrijednosti spolnosti i braka, kao što su naprimjer vjernost, čistoća i suzdržavanje, i konkretno nudeći u svojim mnogostrukim strukturama dostojnu ljudsku, društvenu, medicinsko-zdravstvenu i duhovnu pomoć bolesnima.
5. Zauzetost i djelovanje Crkve na različitim kontinentima odnose se na prevenciju, obrazovanje i raznovrsnu pomoć bolesnima i članovima njihovih obitelji:
U Africi (na primjer u Angoli, Burundiju, Kamerunu, Obali Bjelokosti, Gani, Gvineji, Maliju, Srednjoafričkoj Republici, Senegalu, Ugandi, Zambiji), Crkva provodi obrazovne i pastoralne programe formacije socijalnih, pastoralnih i zdravstvenih djelatnika, senzibilizacije stanovništva, humanitarne pomoći, kao i kućne i bolničke pomoći oboljelima.
U Americi (na primjer u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku, Argentini, Ekvadoru, Haitiju, Hondurasu, Venezueli, Brazilu), Crkva promiče kampanje senzibilizacije, formativne programe uz prigodne tiskovine te pomaže bolesnima i siročadi u bolnicama i prihvatilištima.
U Aziji (na primjer u Indiji, Singapuru, Tajvanu, Maleziji), Crkva senzibilizira javno mnijenje na pojavu HIV/AIDS-a, na njezine uzroke i rizike, služeći se tradicionalnim i suvremenim sredstvima priopćavanja, organizirajući i prigodne tečajeve; uz to, ona raspolaže i programom namijenjenim pomoći siročadi i liječenju bolesnih u njihovim domovima kao i u lječilišnim zavodima i bolnicama.
U Europi (na primjer u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Irskoj, Škotskoj, Engleskoj, Welsu, Italiji, Hrvatskoj, nekadašnjoj Jugoslaviji), Crkva koristi novine, televiziju, radio i Internet kako bi proširila programe što su ih pokrenula nacionalna povjerenstva u cilju prevencije, obrazovanja stanovništva te socijalne, ljudske i pastoralne pomoći bolesnima u bolnicama i specijaliziranim zavodima za oboljele od AIDS-a.
U Oceaniji (na primjer u Australiji, Novom Zelandu, Papua Novoj Gvineji), Crkva nudi posebnu formaciju socijalnim, pastoralnim i zdravstvenim djelatnicima te pomaže bolesnima u prihvatilištima i lječilištima.
Tolike su redovničke zajednice i laička udruženja koja surađuju u pastoralu bolesnih od AIDS-a i na mjestima njihova liječenja. Značajne i sveobuhvatne akcije i projekte vode kamilijani u Brazilu, Italiji, Meksiku, Indiji, Keniji, Tajlandu, Haitiju, Poljskoj, Burkini Faso; braća sv. Ivana od Boga u Španjolskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Austriji; Družba sv. Vinka u Indiji, Irskoj i Nizozemskoj; Zajednica sv. Egidija u Mozambiku; bratstvo Zajedništvo i oslobođenje (AVSI) u Ugandi, Keniji, Ruandi, Burundiju, Nigeriji, Rumunjskoj; Caritas na Filipinima, u Boliviji, Austriji; sestre Majke Terezije u Kazahstanu; rimska Pedijatrijska bolnica Mali Isus u Rumunjskoj; katolički farmaceuti u različitim dijelovima svijeta.
6. Glavna pastoralna djelovanja usredotočuju se na odgoj djelatnika u zdravstvu, svećenika, obitelji i mladeži, na prevenciju putem zdravstvenoga obrazovanja, objavljivanjem crkvenih dokumenata, organiziranjem kongresa te teološkom i iskustvenom razmjenom; uz pomoć i pratnju kapelana, liječnika i medicinskih tehničara, kao i dijagnozom, savjetovanjem, lijekovima, sakramentom pomirenja i ljubavlju prema bolesnima smještenima u zavode i bolnice, Crkva pridonosi poboljšanju fizičkoga, psihičkog i duhovnog stanja pacijenata; pažnja prema bolesnima i seropozitivnima kao i njihovo praćenje ostvaruju se zahvaljujući posebnim programima koji se odnose na spolnost, transfuziju krvi, prenošenje s majke na zametak, praćenje siročadi, zatvorenike, te na društvenu i crkvenu reintegraciju. Ako su uzroci te bolesti panseksualizam i ovisnost, ono što je uvjetuje jest siromaštvo, urbanizacija, nezaposlenost, velika pokretljivost, migracije i sredstva priopćavanja.
7. Misao Ivana Pavla II. razvija se oko prirode toga fenomena (patologija duha); oko prevencije utemeljene na svetosti života i odgovornom spolnom životu, na transcendenciji i odgoju za život čistoće, na ponašanju bolesnoga u smislu ljubavi prema Bogu, ponašanju u spolnom životu, prenošenju s majke na dijete, prinošenja patnje u vezi s otajstvom križa i nade uskrsnuća; misao Ivana Pavla II. upućena je osobito zdravstvenim djelatnicima koji u dobrom Samarijancu nalaze uzor milosrdne ljubavi koja nadilazi ljudske prepreke; građanskim vlastima koje moraju stanovništvu pružiti korektnu informaciju, a siromašnima pomoć; znanstvenicima koje Papa poziva na obnovljenu solidarnost s bolesnima, čineći sve kako bi napredovalo bio-medicinsko istraživanje HIV/AIDS-a u cilju nalaženja novih i učinkovitih lijekova koji će moći obuzdati taj fenomen.
8. Na osobnoj razini, Crkva poziva svakoga da pojača prevenciju u skladu s crkvenim naukom, da živi u čistoći unutar svijeta označenog panseksualizmom, da pristupi sakramentu pomirenja, da kod bolesnih oživi kršćanski smisao života s nadom u uskrsnuće, da promiče prigodnu formaciju zdravstvenih djelatnika, te da posveti osobitu brigu umirućima. Na razini zajednice, preporučena su sljedeća djelovanja: potpora župskim djelatnostima vezanim uz HIV/AIDS; otvaranje novih zavoda i prihvatilišta za oboljele od AIDS-a; koordinacija na biskupijskoj i državnoj razini pastoralnih djelatnosti i inicijativa koje se odnose na AIDS; praćenje politika vlada u stvarima vezanim uz AIDS s ciljem pozitivnoga utjecaja; ispravno korištenje sredstava javnog priopćavanja; raspačavanje pastoralnoga priručnika o fenomenu AIDS-a što će ga uskoro objaviti Papinsko vijeće za pastoral zdravlja; ekonomska i financijska potpora inicijativa i projekata s obzirom na AIDS.
Danas sveukupno prosječna ulaganja crkvenih institucija na socijalnom području iznose 12%, a katoličkih nevladinih organizacija 13%; dolazi se tako do 25%, što Crkvu čini prvim partnerom države na socijalnom polju. Za zdravstvene poduhvate, udio Crkve je 19% što čini trećinu državnih ulaganja, te je dvostruko veći od udjela nekatoličkih nevladinih organizacija (10%) i privatnih ulagača (11%).
9. Pozivam međunarodnu zajednicu i vlade općenito te osobito Crkvu da:
– promiču kampanje za senzibilizaciju i obrazovanje stanovništva utemeljene, ne na politikama koje podržavaju nemoralne i hedonističke načine života i ponašanja koji omogućuju širenje zla, nego na sigurnim uporištima i autentičnim ljudskim i duhovnim vrijednostima sposobnima da potaknu prikladno obrazovanje i prevenciju u korist kulture života i odgovorne ljubavi; krepost čistoće otkriva se tako kao najznačajnija za učinkovito sprečavanje HIV/AIDS-a;
– vode brigu o socijalnim, humanitarnim i socijalno-zdravstvenim potrebama djece siročadi čiji broj raste sa širenjem pandemije;
– učine napor za međunarodnu globalizaciju općega dobra u pitanjima zdravlja.
– izbjegavaju svaki oblik isključivanja, diskriminacije i stigmatizacije seropozitivnih osoba i oboljelih od AIDS-a, bratski ih prihvaćajući u obitelj, društvo i crkvenu zajednicu kao punopravne članove Crkve;
– olakšaju oboljelima pristup generičkim lijekovima protiv pratećih bolesti i, u okvirima mogućnosti, i onima antiretroviralnim u cilju zaustavljanja skandalozne smrtnosti koja u siromašnim zemljama vapije Bogu;
– pomažu oboljelima i članovima njihovih obitelji te ih duhovno i pastoralno prate, osobito one koji se nalaze na odsluženju kazne u zatvoru kako im ne bi nedostajala duhovna potpora, a ponajprije sakramenti koji su im potrebni u tom osobitom periodu njihova života;
– gledaju u oboljelima od AIDS-a lik Krista, liječnika tijela i duša.
10. Dok svima vama, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te socijalnim, pastoralnim i zdravstvenim djelatnicima i volonterima, ponovno izričem poštovanje i priznanje Crkve za vašu nemjerljivu službu u korist naše braće i sestara kušanih u tijelu i duhu pošašću AIDS-a, želja mi je također uvjeriti vas da neću propustiti u svojim molitvama povjeriti vašu časnu službu kao i patnje bolesnih i njihovih obitelji presvetoj Bogorodici koja je Salus Infirmorum i Consolatrix Afflictorum – Zdravlje bolesnih i Utjeha žalosnih.