Biskup je temeljio prigodnu homiliju sestrama na pročitanome svetopisamskome tekstu: „Ovaj me narod časti usnama, a srce mu je daleko od mene.“ (Mk 7,6) Trajna je opasnost evangeliziranih krajeva, skupina i pojedinaca, da se kršćanstvo živi samo na običajnoj ili deklarativnoj razini, bez veće dubine, bez osobnog odnosa u molitvi sa svojim Bogom. Takva vjera ne izdržava na vjetrometinama i u kušnjama. Vjera se hrani molitvom. Lurdsko svetište, od svojih početaka do danas, mjesto je susreta Boga i čovjeka. To je mjesto gdje se Božjim promislom i planom od 1858. godine obnavlja, produbljuje i snaži vjera, ozdravlja duša i tijelo. Lurdsko svetište je molitveno središte svjetskih razmjera. Biskup je izložio i primjer francuskog nobelovca s područja medicinskih znanosti Aleksisa Carella koji je u Lurd pratio hodočašće bolesnika. U svetište je došao kao nevjernik s velikim zanimanjem i pitanjima što se događa u svetištu. Premda je bio svjedok čudesnog ozdravljenja jedne bolesnice trebalo je dugo da i sam primi milost i dar vjere. Iskrenim tražiteljima i onima koji su daleko Bog se objavljuje polagano, postupno. On svoje ne napušta.

Carell je umro kao osvjedočeni i praktični katolik. Poseban Božji zahvat koji se dogodio i još se događa u Lurdu suočava čovjeka s njim samim i njegovim ograničenjima, ali ga i potiče da se otvori nadnaravnoj Božjoj milosti. O svome duhovnome iskustvu i putu obraćenja Carell je napisao knjigu. Sve ovo služi kao poticaj na trajno obraćenje i traženje duhovnog iskustva i osobnog rasta u vjeri, rekao je biskup Bogdan.