Nakon pjevane molitve Srcu Isusovu koju je predmolio župnik fra Bojan Rizvan, predvoditelj duhovne obnove fra Renato Galić održao je nagovor o stvarnosti Božjeg milosrđa.

„Božje milosrđe dotiče naše živote, zato smo pozvani razmišljati o njemu iako ga nikada u potpunosti nećemo moći shvatiti. Moje iskustvo života u Međugorju upravo je i snažno iskustvo Božjeg djelovanja u životima ljudi po milosrđu“, rekao je fra Renato, podsjetivši na riječi proroka Miheja kako Bog uživa u pomilovanju. „Osobita slika Božjeg milosrđa očituje se u Lukinom evanđelju koji kroz Kristove prispodobe donosi lik milosrdnog Oca“, naglasio je osvrćući se na detalje poznate prispodobe.

„Prispodoba nam otkriva kako izgubljeni sin boravi sa svinjama. Želi jesti ono što one jedu, ali ni to ne može dobiti. Ovo je jedno od najvećih poniženja za Židova i otkriva u koliku je bijedu pao sin“, spomenuo je fra Renato, istaknuvši da je sin nakon bolnog pada došao k sebi.

„Doći k sebi. Lijep glagol. Postati svjestan svoga pada, svoga grijeha. Razlog sinova povratka kući nije prvenstveno pokajanje, što je uvidio svoj grijeh nego glad i što nema drugog izlaza. Slika je to onih mnogih koji kada dolaze na ispovijed, ne dolaze prvenstveno radi grijeha već radi nekih drugih problema“, ustvrdio je propovjednik. Naglasio je da je važno iskoristiti bilo kakvu mogućnost, pa makar i malu šansu te ju pokušati posvijestiti da bi netko uspio primiti oproštenje u sakramentu pomirenja.

Fra Renato se osvrnuo i na sliku oca koja ne odgovara slici jednog patrijarhalnog društva u kojem bi muškarac bio spreman javno pokazati svoje emocije. „Ljudski gledano svaki bi otac najprije tražio ispriku od sina, da mu pojasni neke stvari. Vjerojatno bi ga i kaznio. No, što čini milosrdni otac? On u ovoj prispodobi preuzima inicijativu i čini nezamislive stvari iz naše perspektive“, rekao je izlažući glagole koji govore o djelovanju oca u kojima se prepoznaje i Božje djelovanje prema grešnicima. Osim mlađeg sina i oca, fra Renato je govorio i o starijem sinu koji nije imao spremnosti prihvatiti bratovo pokajanje i Očevo praštanje.

Po završetku razmatranja, u zajedništvu s braćom koja pastoralno djeluju u župi, predslavio je misu. U homiliji je rekao da se vjernici ponekad znaju vrlo površno izraziti o svojem življenju vjere. „Može se čuti sljedeće: fratre, dobar sam ti ja vjernik – ne pijem, ne kradem, ne ubijam, nisam kao oni drugi koji tako čine, moja je vjera na mjestu… Bez daljnjega, ovo također treba pohvaliti, da se razumijemo, posebno kad vidimo kako živi svijet oko nas. Međutim, to nije ono na što nas poziva Isus u današnjem Evanđelju. Ono je zapravo nastavak jučerašnjeg Evanđelja. Jučer sam pokušao naglasiti važnost nutrine, odnosno s Bogom jer odatle sve kreće. Današnje Evanđelje, kao i nastavak Govora na gori, pokazuje nam konkretne primjere kako očitovati tu svoju nutrinu“, rekao je propovjednik.

Naša nutrina mora biti posložena riječju Božjom jer naše riječi lako mogu druge povrijediti i donijeti ogromnu bol – rekao je fra Renato. Okupljene je pozvao da imaju hrabrosti u živjeti Isusovu logiku ljubavi koja poučava i riječi izgrađivati, a ne rušiti.

Na koncu slavlja riječ zahvale uputio je fra Bojan Rizvan. Zahvalio je Gospodinu što je po fra Renatu tijekom trodnevnice lomio svoju riječ potičući ih da ju prihvate u svoj život i po njemu je oblikuju.

Poslije mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je pjesmom pratio zbor mladih Župe Presvetog Srca Isusova predvođen voditeljicom Martom Ostojić.