Ukopu su nazočile redovnice iz njezine matične splitske provincije, kao i iz drugih redova čije zajednice djeluju u Istri. Ispraćaju su uz ostale redovnice nazočile s. M. Marija Banić, vrhovna glavarica Družbe Sestara Služavki Maloga Isusa iz Zagreba te s. M. Tereza Pervan, provincijalna poglavarica Splitske provincije sv. Josipa Družbe Sestara Služavki Malog Isusa.

“Ova sprovodna misa što je služimo uz pogrebni ispraćaj naše pokojne s. Zdravke naš je vjernički čin blizine, prijateljstva, poštovanja, zagovora i preporuke Bogu, Ocu milosrđa za našu pokojnicu. Na kraju njezina životnog putovanja, u času njezina dijeljenja od svega ovozemaljskoga i prijelaza u Vječnost”, kazao je na početku mons. Milovan.
“Mi kao kršćanska zajednica ispraćamo našu sestru u vjeri i nadi te s molitvom da je Otac Nebeski primi, iskaže joj svoje milosrđe, oprosti joj nedostatke života i nagradi njezino plemenito životno služenje za dobro Crkve i svih ljudi. Slavljenje euharistije je, znamo, nadasve zahvala. Ovom euharistijom mi zahvaljujemo Ocu za sav život i redovničko služenje, za djela, molitve i trpljenja naše pokojnice”.
Mons. Ivan Milovan, biskup u miru: Rad, molitva i trpljenje ispunjali su njezin život

“Spominjemo se njezina života i odrastanja u ovoj župi, njezina mladenaštva i upoznavanja Sestara Služavki Malog Isusa tada prisutnih u Puli i njezina pristupanja toj redovničkoj zajednici. Ona je tada prihvatila redovnički poziv kao svoj životni put te je zatim kao redovnica djelovala niz godina po župama Splitsko–makarske nadbiskupije, a zadnjih nekoliko desetljeća vratila se u Istru i potpuno se posvetila brizi za svoje stare i bolesne roditelje, te bila do kraja života domaćica i župna suradnica svojoj dvojici braći svećenicima u sv. Nedelji, Kringi i Plominu”.
“Zahvalni smo njezinim redovničkim poglavaricama na razumijevanju, strpljivosti za situaciju naše sestre te je tako ona, unatoč dugogodišnjem izbivanju mogla ostati povezana sa svojo zajednicom i održati zajedništvo sa družbom”.

“Mi se danas opraštamo od jednog života koji je sav bio posvećen katehiziranju mladih, animiranju misnih slavlja, služenju bolesnima, vođenju domaćinstva svećenicima. Sve je to, napose posljednjih godina njezina života bilo povezano s velikim križem bolesti koje su je pratile do samoga njezina ugasnuća u pulskoj bolnici. Rad, molitva i trpljenje ispunjali su njezin život. Hvala Bogu za njezino vrijedno cjeloživotno služenje. Molimo danas ovdje da u našoj Crkvi, po daru Duha Svetoga bude uvijek onih koji će kao svećenici, redovnici i redovnice te angažirani vjernici laici činiti Crkvu plodnom u naviještanju vjere te svjedočenju ljubavi”, rekao je mons. Milovan.

Propovjednik je nadalje istaknuo da prispodoba o mudrim i ludim djevicama prikazuje naš trenutak smrti kao susret sa Zaručnikom. I u redovničkoj se duhovnosti Isus često spominje kao Zaručnik kojega se srcem i vjerom izabire i za kojega se predanim životom živi.  Isusova prispodoba o mudrim i ludim djevicama služi nam i kao ozbiljna opomena, „Bdijte jer ne znate ni dana ni časa!“. Tumači Svetoga Pisma smatraju ono ulje u svjetiljci kao ustrajnost u vjeri i ljubavi. Vjera je to hranjena molitvom i ljubav pretvorena u dobra djela. Utješna je riječ Knjige otkrivenja „Bog će otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli.“

„Molimo kod ove svete mise s vjerom i pouzdanjem da naša sestra Zdravka doživi oproštenje i mir, odmor i utjehu te puninu blaženstva u domu Očevu“, zaključio je mons. Milovan.
Prije završnog blagoslova održani su prigodni govori. Župnik Svetvinčenta vlč. Darko Zgrablić spomenuo je kako je često znao vidjeti s. Zdravku u molitvi pred oltarom bl. Miroslava Bulešića kada bi s braćom usput stala u Svetvinčentu. Najavio je da će misa osmine za pokojnicu biti u ponedjeljak 24. svibnja u crkvi sv. Germana u njezinom rodnom selu Režanci.

Sestra M. Tereza Pervan: Vjerskom poukom djece na župama i savjetom mnoge je dovela k Isusu

Uime Splitske provincije sv. Josipa Družbe Sestara Služavki Maloga Isusa od pokojnice se oprostila provincijalna poglavarica s. M. Tereza Pervan.
Ona je pročitala životopis s. Zdravke te je posebno istaknula: “Sestra Zdravka bila je redovnica svakodnevne jednostavnosti i dobrote. Resila ju je skromnost, spontanost, radost, vedrina i oduševljenost Kristom i zahvalnost za dar svećeničkog poziva njezine dvojice braće i njezin odaziv na redovnički život, za primjer čvrste vjere i pobožnosti svojih roditelja. Isticala se dobrotom srca i plemenitošću duše”.

“Uvijek spremna drugoga čuti i razumjeti. Imala je majčinsko i milosrdno srce. Radišna i odgovorna u povjerenim službama, angažirana u raznim crkvenim događajima na župama gdje je pastoralno pomagala kao sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja. Vjerskom poukom djece na župama i savjetom mnoge je dovela k Isusu i uputila ih u vjerski život. Od vjernika bila je obljubljena kao dobra, radosna i uzorna redovnica. Bila je žena, redovnica duboke vjere i molitve, a osobito je gajila pobožnost prema Majci Božjoj. U svojim zdravstvenim teškoćama, kojih je dulji niz godina imala, bila je strpljiva i predana u ruke Božje”.
“Živo je pratila je sva zbivanja u svojoj Družbi i Provinciji. Veselila se i radovala zajedničkim susretima, hodočašćima i proslavama u Družbi i Provinciji. Bila je sretna kad bi mogla s bratom vlč. Dragom doći za pojedine prigode u provincijsku kuću u Splitu i obići sestre u okolnim samostanima. Redovito je obavljala godišnje duhovne vježbe. Pomno je pazila da ne zaboravi čestitati imendan koje sestre, i uvijek se interesirala za bolesne i starije sestre, telefonski ili pismeno im uputila riječ ohrabrenja”.

“Radi potreba obitelji živjela je 39 godina izvan svoje redovničke zajednice u službi ljubavi bolesnim roditeljima i braći svećenicima u rodnoj Istri, ali je duhom uvijek bila uz svoju redovničku zajednicu, s njom živjela i osjećala, za njezine potrebe sa svojom braćom svećenicima dnevno molila. Bila je duhovno povezana i skladno surađivala s redovnicama drugih redovničkih zajednica koje djeluju u porečko-pulskoj biskupiji, i sudjelovala na zajedničkim susretima redovnica. Posebno je cijenila oce pavline iz sv. Petra u Šumi, koji su joj bili duhovnici i duhovno je krijepili, s kojima su ona i njezina braća svećenici uvijek bili povezani. Puno je molila i žrtvovala se za svoju Istru, za Porečku i Pulsku biskupiju, za Hrvatski narod i Crkvu u Hrvata, i druge na to poticala”, zaključila je s. Tereza.

 Voljela je našu biskupiju i redovničke zajednice u njoj

Govor uime braće svećenika, Aleksandra Branimira i Dragutina, pročitao je vlč. Želimir Bagavac.  Osim zahvala biskupu u miru, apostolskom upravitelju, generalnom vikaru, kancelaru biskupije i župniku Svetvinčenta, izrazili su zahvalu časnoj majci, provincijalnoj glavarici te svim sestrama Družbe, ali i župljanima župa gdje su djelovali, rodbini i prijateljima te medicinskom osoblju koje ju je pratilo u danima hospitalizacije. „Zahvaljujemo našoj sestri koja je 60 godina služila Gospodinu u redovničkom staležu. Od toga preko 30 godina je na nesebičan način služila našim roditeljima i nama braći svećenicima, neka joj dragi Bog udjeli nagradu vječne slave među blaženicima. Posljednji bratski pozdrav do ponovnog susreta u vječnosti, ožalošćena braća svećenici Drago i Šandro“, zaključen je pozdrav braće.
Uime redovnica koje djeluju na području Porečke i Pulske biskupije od pokojnice se oprostila s. Branka Matika iz Reda župskih sestara.

“U našem pamćenju s. Zdravka ostaje trajno prisutna sa svojom vedrinom. Voljela je naše redovničko zajedništvo koje je oplemenila svojim dosjetkama, smijehom i pjesmom. Molitveno je objedinila potrebe nas sestara i vjernika s kojima je radila. Rado i zdušno i velikodušno je godinama posluživala svoju braću svećenike Branimira i Dragutina. Voljela je našu biskupiju i redovničke zajednice u njoj, te se rado uključila u naša okupljanja uvijek iznova. Stoga se našoj sućuti Branimiru i Dragutinu i Družbi Služavki Malog Isusa uključuju i redovničke zajendice: Zajednica sestara Euharistijske službenice Presvetog Srca Isusova i Marijina, Zajednica sestara milosrdnica, Zajednica sestara Družbe kćeri milosrđa, Zajednica sestara klanjateljica Krvi Kristove i Zajednica istarskih župskih sestara”, rekla je između ostalog s. Branka.
Uime svećenika Porečke i Pulske biskupije, a na poseban način uime svećenika Labinskog dekanata i župljana Kožljaka, Plomina i Šušnjevice sućut je izrazio Labinski dekan preč. Mirko Vukšić. „Njezino je djelovanje bilo svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Bila je veliki dar našemu dekanatu, osim svojoj braći svećenicima spremno je pomagala i svima drugima u potrebi. Zračila je radošću i vedrinom, unatoč svojim velikim bolima svima je bula velika podrška“, zaključio je dekan.

Kratki životopis sestre Zdravke Petrović

S. M. Zdravka (Slavica) Petrović, Sestra Služavka Malog Isusa preminula je u 82. godini života i 61. godini redovničkog života. Sestra Zdravka Petrović rođena je 20. srpnja 1939. u Režancima, u župi  Svetvinčenat, od oca  Mate i majke Agate rođ. Štoković. Rasla je i odgajala se u uzornoj katoličkoj obitelji i u župskoj zajednici, u katoličkom i rodoljubnom duhu, skupa s dvoja dva brata, koji su postali svećenici: vlč. Branimirom Aleksandrom i vlč. Dragutinom.

U šesnaestoj godini života, u siječnju 1955. godine došla je u Družbu sestara Služavki Malog, u zajednicu sestara Služavki Malog Isusa u samostanu otaca franjevaca konventualaca u Puli, u kojem su sestre obavljale domaćinske poslove.

U novicijat ulazi 14. kolovoza 1959. u Zagrebu.  Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1960. godine, a doživotne 15. kolovoza 1966. godine u Zagrebu. Nakon toga je boravila u zajednicama u raznim krajevima hrvatske, služeći kao orguljašica, voditeljica crkvenog zbora i sakristanka.

Imajući u vidu posebne prilike i potrebe obitelji, Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, 1992. godine dala je dozvolu da s. Zdravka Petrović boravi izvan redovničke zajednice i njeguje bolesne i nemoćne roditelje, koji su živjeli kod sinova svećenika na župama u kojima su djelovali: u Svetoj Nedjelji, Kringi i Plominu. Uz brigu za bolesne i nemoćne roditelje s. Zdravka pomaže svojoj braći svećenicama u pastoralnom radu, svira i vodi crkveno pjevanje, pomaže u vjerskoj pouci djece, uređuje crkveno rublje, pomaže siromašne, obilazi starije i bolesne osobe u župi.

Gospodin joj bio vječna nagrada za njezino uzorno svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Njemu i svima koji su se našli na njezinom životnom putu, kojima je pružila trag Božje dobrote i milosrđa, Božje blizine i ljubavi.