Posljednji ispraćaj mons. dr. Pavla Kera na Gradskom groblju Zadar

Posljednji ispraćaj mons. Kera predstavio je sliku Crkve po prisutnosti svih društvenih slojeva i svake dobi puka u nepreglednom mnoštvu don Pavinih župljana, poštovatelja, suradnika, prijatelja i poznanika iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije te drugih dijelova Hrvatske. Don Pavu su ispratili brojni svećenici, redovnici među kojima i don Pavin bratić fra Tomislav Kero, župnik Martinšćice na Cresu koji je prije obreda predmolio krunicu pokraj odra, brojne redovnice među kojima i don Pavina nećakinja, s. Anita Kero, predstavnici lokalnih vlasti, javnih, znanstvenih, kulturnih i društvenih ustanova.

„Zahvalni smo don Pavi što je Božju riječ naviještao, kruh nebeski s vjerom lomio, narod Božji oko stola Gospodnjeg okupljao, s njim pjevao i molio, slušao i razmatrao. I na njegovom ispraćaju slušamo kako nam izgovara svoju uhodanu uzrečicu ‘Isto ćeš umriti’. Ne zaboravite, umrijet ćete. Govorio je to poput srednjovjekovnih pisaca koji su na svome stolu imali mrtvačku glavu, a ispod nje rečenicu Memento mori – Sjeti se, čovječe, da ćeš umrijeti, u prah, u prolazno. Ali i ponavlja riječi kako se njegovim vjernima život mijenja i ne oduzima“, rekao je nadbiskup Puljić u propovijedi.

Mons. Bogdan upoznao je don Pavu kao mladi svećenik u Splitu. Osobito su se povezali kad je mons. Bogdan preuzeo službu rektora Zavoda sv. Jeronima. Mons. Kero bio je 27 godina član Upravnog vijeća Zavoda sv. Jeronima na čijem je čelu mons. Bogdan bio gotovo 20 godina.

„Sve uspjehe, sve radosti i tjeskobe Zavoda, dijelili smo zajedno. Don Pave je uime naših biskupa redovito svake godine dolazio u Zavod. Naša povezanost krenula je na profesionalnoj razini ali se razvijala i rasla na ljudskoj, svećeničkoj razini, da smo doista bili prijatelji cijeli život. Tjedan dana prije njegove smrti posjetio sam ga u Zadru. Razgovarali smo, rekao mi je da je odlazi našem Nebeskom Ocu, zahvalan za svoje svećeništvo i život u Crkvi, u kojemu je bilo trpljenja, ali neizmjerno više radosti. Gospodinu sam zahvalan za takvog svećenika, čovjeka koji je radio i živio u potpunosti predan Bogu i svom narodu. Volio je Boga, volio je svoju domovinu i služio im je nepodijeljena srca do posljednjeg daha svoga zemaljskog života“, rekao je mons. Bogdan.

Don Pave je ex alumnus Zavoda sv. Jeronima, bivši njegov pitomac. „Kada smo slavili stotu obljetnicu preustroja Zavoda Sv. Jeronima u današnjem ustrojstvu kako postoji i djeluje, bio sam tada na čelu Zavoda. Zamolio sam don Pavu za suradnju. Priredili smo Zbornik za koji sam ga zamolio da opiše život rektora Čedomila Jakše Čuke. On je to rado učinio. Tu se dodatno razvila naša povezanost i suradnja i ostala je na različitim poljima cijeli život. Kada smo organizirali razna studijska putovanja, don Pave je bio s nama. Osobito se sjećam kad smo u Godini sv. Pavla išli na duhovne vježbe, to je bilo studijsko duhovno putovanje u Tursku, Putovima svetog Pavla. Pozvao sam i poveo članove Upravnog vijeća zavoda i još desetak drugih svećenika. Bili nas je 35. Kad god smo se susreli, uvijek je spominjao to naše studijsko putovanje, kad je obilazio mjesta gdje je njegov veliki nebeski zaštitnik sv. Pavao propovijedao evanđelje. To ga se duboko dojmilo. Osobito u Efezu kad smo došli u Gospinu kuću, kako je to ganutljivo i s vjerom prihvaćao, pratio i u svemu sudjelovao“, rekao je mons. Bogdan.

Prije tri mjeseca, početkom rujna, vojni ordinarij vodio je duhovne vježbe svećenicima Zadarske nadbiskupije u Zadru na kojima je sudjelovao i don Pave.

„I tada je u razgovoru došla do izražaja njegova vesela narav, oštroumna inteligencija, da uči i kada ne uči i da uvijek uči. Da uvijek bude na raspolaganju. Imam puno lijepih uspomena iz života i susreta s tim Božjim čovjekom, intelektualcem, rodoljubom, svećenikom, Božjim pastirom, duhovnikom. Njega je odlikovala skromnost, poniznost, jednostavnost. To je sačuvao cijelog svog života. Što je ponio iz roditeljskog doma, što je praktično naučio od svoje majke i oca, sačuvao je cijeli život. On je cijeli život bio svjedok evanđelja u našem vremenu“, rekao je mons. Bogdan.

Mons. Ivas poznavao je don Pavu od najranije dobi. Zajedno su u sjemenište Zmajević išli u školu. „Uvijek smo bili povezani. On se jako interesirao za našu Šibenski biskupiju, za glagoljicu. Na poseban način će ostati zapamćen jer je godinama vodio svoj Središnji gradski crkveni zbor koji je svih 35 godina pjevao na velikom Hodočašću Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću u Šibenik. Ta se misa uvijek slavi u katedrali Sv. Jakova, puno puta sam je predslavio, don Pave je uvijek dirigirao. Uvijek smo se prisjećali mnogih uspomena. Nisam mogao ne doći na njegov ispraćaj“, rekao je mons. Ivas.

Među svećenicima je bio i mons. dr. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze. Surađivao je s don Pavom u projektu čuvanja glagoljice kao znaka hrvatskog identiteta. Poznaju se iz sjemenišnih dana Zmajevića i obojica su bili članovi Upravnog vijeća Zavoda sv. Jeronima u Rimu.

Na misi su sudjelovale i tri benediktinke iz samostana sv. Marije u Zadru, predvođene opaticom č.m. Anastazijom Čizmin. Pokraj don Pavina odra na groblju nalazila se velika ikebana s 42 bijele ruže, dar zadarskih benediktinki, kao znak njihove 42-godišnje suradnje u vođenju Stalne izložbe crkvene umjetnosti Zadar čiji je don Pave bio ravnatelj od njenog osnutka i vjeroučitelj zadarskih benediktinki u njihovoj formaciji . Na ikebani je bio i natpis „U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge“, iz 23. psalma koji je don Pavi bio među omiljenima.

„Život benediktinki jako je povezan s don Pavom po djelovanju SICU-a. Dijelili smo zajedno radosti, muke i žalosti. Imali smo njegovu podršku u svako vrijeme. Imao je smisao za naše blagdane i slavlja. U svemu je rado sudjelovao.

Našim koludricama bio je vjeroučitelj od 1970. g., otkad se don Pave vratio iz Rima, a mi prešle iz sjemeništa ‘Zmajević’ gdje smo živjele dok samostan nije obnovljen. Kad je došao iz Rima, don Pavin prvi službeni nastup kao voditelja Središnjega gradskog crkvenog zbora bio je na tom našem slavlju, kad je zajednica benediktinki 27. rujna 1970. g. prešla iz sjemeništa u samostan. Od tada nas nije napuštao. Sve naše sestre koje su išle u školu kod don Pave pohađale su vjeronauk. Prihvatio je to do zadnjih dana svoga života. Imamo ga u dobrom i svetom sjećanju“, rekla je opatica Čizmin. Jako su se međusobno poštovali. Don Pave bi znao reći za SICU: „Ja nemam ključ, moram čekati dok dođu benediktinke“. Na njegov rođendan, svake godine cijela zajednica benediktinki posjetila bi don Pavu. Tada bi im uvijek održao homiliju, razgovarali su, uvijek nešto poučno.

Uz prisutnost prof. dr. Dijane Vican, rektorice Sveučilišta u Zadru, Uprave i profesora, na sprovodu je bio i dr. Ante Uglešić, bivši rektor zadarskog sveučilišta koji je s don Pavom surađivao. Kao nećak nadbiskupa Marijana Oblaka kojemu je don Pave bio suradnik, dr. Uglešić poznaje don Pavu od svoje najranije dobi. „Bio je prema meni kao otac. Nadbiskupski dom bio je moja druga kuća. Prihvatio me od prvoga dana i tako je ostalo cijeli život. Jako me volio. Surađivali smo, osobito i otkad sam član Savjeta SICU-a, cijeli svoj radni vijek u svemu što je povezano sa zadarskom Crkvom. Prije dva mjeseca smo imali zadnji sastanak u vezi izdanja velebne monografije o katedrali Sv. Stošije. Don Pave je za nju trebao dati i nekoliko svojih tekstova. Aktivno je sudjelovao u odabiru stručnjaka koji će pisati za tu monografiju.

Don Pave je bio veliki čovjek. U svojoj jednostavnosti pokazivao je ljudskost. Volio je Crkvu i to je njegova najveća odlika. Crkvu je volio, za nju živio, a isto tako i kulturnu baštinu“, rekao je dr. Uglešić.

Na ispraćaju dr. Kera sudjelovali su i predstavnici Srpske pravoslavne Crkve: o. Petar Jovanović, bivši paroh crkve Sv. Ilije u Zadru koji je na toj službi bio 16 godina te njegovi nasljednici, protojerej Ljubomir Crnokrak i protonamjesnik Saša Drča.

U bogatom djelovanju don Pave, značajan je i osobni susret dr. Kera s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejom I. u Carigradu 2013. g. Dr. Kero je od 9. do 13. svibnja 2013. g. boravio u Carigradu u pratnji dr. Vjerana Kursara, povjesničara i uglednog turkologa. O stotoj obljetnici smrti Mate Dujma Dvornika (1914.-2014.), zadarskog nadbiskupa i metropolita Dalmacije (1901.-1910.), dr. Kero želio je pronaći grob nadbiskupa Dvornika kojemu je putem na hodočašću u Svetu zemlju pozlilo te je 1914. g. preminuo u austrijskoj bolnici u Carigradu. Dr. Kero je 2013. g. pronašao grob nadbiskupa Dvornika u kripti katedrale Svetog Duha u Carigradu, s latinskim natpisom na nadgrobnoj ploči. Don Pave je isticao da je Dvornik zbog dobra Zadarske nadbiskupije puno pretrpio, ali ju je odlučno vodio i puno volio, što je primjer svakom požrtvovnom pastirskom služenju u upravljanju nekom mjesnom Crkvom. Na Gradskom groblju pjevali su članovi Središnjega gradskog crkvenog zbora, a u katedrali Sv. Stošije Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo Žana Morovića.