Poslušna službenica Gospodnja

1. Marijine riječi u Navještenju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38) očituju karakterističan židovski vjerski stav. Mojsije se, na početku Staroga Zavjeta, kao odgovor na poziv Gospodnji, proglasio njegovim slugom (usp. Izl 4,10; 14,31). U dolasku Novoga zavjeta, Marija odgovara Bogu činom slobodnog podlaganja i svjesnog napuštanja svoje volje, očitujući potpunu raspoloživost da bude “službenica Gospodnja”.
Naslov “sluge” Božjega povezuje u Starome zavjetu sve one koji su pozvani vršiti poslanje u korist izabranog naroda: Abraham (Post 26,24), Izak (Post 24,14), Jakob (Izl 32,13; Ez 37,25), Jošua (Jš 24,29), David (2 Sam 7,8, itd.). Sluge su također i proroci i svećenici, kojima je povjerena zadaća odgojiti narod u vjernom služenju Gospodinu. Knjiga proroka Izaije uzvisuje u poslušnosti “sluge patnika” uzor vjernosti Bogu u nadi otkupljenja za grijehe mnogih (usp. Iz 42,53). Primjere poslušnosti pružaju također neke žene, kao kraljica Estera koja, prije negoli posreduje za spas Židova, upravlja Bogu molitvu nazvavši se više puta “sluškinja tvoja” (Est 4,17).

2. Marija, “milosti puna”, proglasivši se “službenicom Gospodnjom” namjerava se osobno zauzeti za savršeno ostvarenje služenja koje Bog očekuje od cijelog svog naroda. Riječi: “Evo me, službenica sam Gospodnja”, predskazuju Onoga koji će za sebe reći: “Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mk 10,45; usp. Mt 20,28). Duh Sveti tako između Majke i Sina ostvaruje sklad bliskih priprema, koji će dopustiti Mariji potpuno preuzeti svoju majčinsku ulogu kod Isusa, prateći ga u njegovu poslanju Sluge.
U Isusovu životu volja služiti trajna je i iznenađujući: kao Sin Božji mogao je s razlogom učiniti da mu se služi. Uzevši naslov “Sin čovječjji”, glede kojega Danijelova knjiga tvrdi: “Njemu služe svi narodi, plemena i jezici” (Dn 7,14), mogao je zahtijevati da vlada nad drugima. Međutim, boreći se protiv mentaliteta vremena izraženog težnjom učenika za prvim mjestima (usp. Mk 9,34) i Petrovim protivljenjem kod pranja nogu (usp. Iv 13,6), Isus ne želi da mu služe nego želi služiti sve do potpunog darivanja vlastitog života u djelu otkupljenja.

3. I Marija, premda svjesna uzvišenog dostojanstva koje joj je udijeljeno, u anđelovu se navještenju dragovoljno naziva “službenicom Gospodnjom”. U tu zadaću služenja ona uključuje i naum služenja bližnjemu, kako to pokazuje povezanost između događaja Navještenja i Pohođenja: obaviještena od anđela da Elizabeta očekuje rođenje sina, Marija se daje na put i “pohiti” u Judeju pomoći svojoj rođakinji u pripremama za rojenje djeteta s punom raspoloživošću. Tako ona pruža kršćanima svih vremena uzvišeni uzor služenja.
Riječi: “Neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38) iskazuju potpunu poslušnost volji Božjoj One koja se prozvala službenicom Gospodnjom. Optativ (glagolski način koji izražava želju) genoito “neka mi bude”, koji upotrebljava Luka, izražava da ona ne samo prihvaća, nego zauzimanjem svih osobnih sposobnosti svjesno prima Božji naum.

4. Pokoravajući se Božjoj volji, Marija unaprijed usvaja Kristov stav koji, prema Poslanici Hebrejima, ulazeći u svijet, rede: “Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio… Tada rekoh: #!Evo dolazim… vršiti, Bože, volju tvoju#!” (Heb 10,5-7; Ps 40/39, 7-9).
Marijina poučljivost naviješta i uobličuje, također, poslušnost koju je izražavao Isus u tijeku svog javnog života do Kalvarije. Krist će reći: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo” (Iv 4,34). U tom istom smislu Marija prihvaća volju Očevu kao nadahnuće cijelog svog življenja, tražeći u njoj potrebnu snagu za izvršenje povjerenog joj poslanja.
Ako u času Navještenja Marija još ne poznaje žrtvu koja će obilježiti Kristovo poslanje, Šimunovo proročanstvo dat će joj naslutiti Sinovljevu tragičnu sudbinu (usp. Lk 2,34-35). Djevica će se pridružiti bliskim sudjelovanjem. Svojom potpunom poslušnošću volji Božjoj, Marija je spremna živjeti sve ono što božanska ljubav predviđa za njezino sudjelovanje, sve do “mača” koji će probosti njezinu dušu.