Biskup je u homiliji naglasio važnost ovoga dana za župnu zajednicu, koja nakon obnove sudjeluje na posveti svoje crkve: „Obnavljamo zidove, ali još više: obnavljamo živu zajednicu Crkve – jer Crkva nisu samo kameni blokovi i drvena vrata, šareno ostakljeni prozori, uređeni podovi nego mi – tijelo Kristovo – vjernici ujedinjeni u Njegovo ime.“

U središtu svake crkve stoji oltar. On nije samo komad kamena. On je znak Krista, žrtve i uskrsnuća. Na njemu se slavi sveta misa – susret neba i zemlje, gdje se Krist ponovno daje za nas. U ovom prostoru ćemo iznova slušati Božju riječ, hraniti se kruhom života, jačati za svakodnevicu. Ovaj obnovljeni oltar odsad će primati naše zahvale, naše boli, naše prošnje – i u njima će, po Kristu, sve postajati molitva spasenja.“

Mons. Svalina posebno je potaknuo Beščane na nasljedovanje svoje zaštitnice, sv. Terezije od Djeteta Isusa: „Ona nas danas uči da svetost nije daleka, nego dostupna svakome – ako, poput nje, hodimo putem djetinje vjere, povjerenja i predanja u Božje ruke. Neka nas sv. Terezija uči poniznosti i blizini Bogu, i neka nas podsjeti da obnova crkve treba uvijek biti i unutarnja obnova srca.“

Predsjedatelj slavlja se osvrnuo i na rane koje je župa pretrpjela u nedavnoj prošlosti, te potaknuo da u ovom događaju vide znak nade: „Ne možemo danas posvetiti ovu crkvu, a da ne spomenemo i rane nedavne prošlosti. Mnogi vjernici ove župe – Beščani – morali su u ratnim i poratnim okolnostima napustiti svoje domove, crkvu, zajednicu. Ostala su prazna mjesta u klupama, a još više u srcima. Ali danas, posvetom ove crkve, iznova posvećujemo i tu vezu – sa svima koji su fizički daleko, ali su u srcu i molitvi povezani s ovim mjestom. Neka ova crkva ostane i za njih znak doma, mjesto sjećanja, ali i nadanja u povratak – makar i duhovni – svojim korijenima.“

Mons. Svalina je zaključio  homiliju pozivom vjernicima na svjedočenje u svijetu: „Mi smo pozvani biti svjetlo, i nositi Krista u svijet koji često traži odgovore na pogrešnim mjestima… Obnovimo ne samo zidove, nego i naše zajedništvo, molitveni život i spremnost na služenje. Ova crkva nije muzejski prostor, nego živo svetište susreta Boga i čovjeka.“

Nakon službe riječi u novi oltar pohranjene su relikvije bl. Marije od Propetog Isusa Petković zajedno sa svečanom poveljom na kojoj su pečati i potpisi biskupa i župnika. Biskup je pomazao oltar posvećenim uljem, kao i zidove crkve na dvanaest mjesta. Nakon kađenja, oltar je urešen, upaljene su svijeće i svjetla u crkvi, te je tako dovršen obred posvete.

Uslijedila je slavlje prve euharistije na posvećenom oltaru.

Župnik vlč. Aleksandar Kovačević je slavlje završio zahvalom svima koji su na različite načine pomogli obnovu crkve i sudjelovali u organiziranja njezine posvete. Obnovu su pomogli Republika Hrvatska – Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije kroz projekte prekogranične suradnje, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, te brojni drugi dobročinitelji. Posebno je zahvalio svojim župljanima: „U ovi mjesecima obnove naše crkve i njezina okoliša vi ste, dragi župljani, pokazali pravo župno zajedništvo i što znači biti živa Crkva. Svojim trudom, radom, odricanjem i doprinosima utkali ste u ove zidove i dvorište mnogo više od materijala i ljudskog napora, utkali ste vjeru i ljubav… Ova crkva u ljepoti svojih obnovljenih zidova i dvorišta, neka bude trajno svjedočanstvo naše vjere i naše djelatne ljubavi. Neka bude spomen na sve što smo u zajedništvu nosili i ostvarili i zna da jedino zajedno, u Kristu, možemo graditi i vjeru i budućnost.“

Župnik je zahvalio i članovima kulturno umjetničkih društava iz više srijemskih mjesta, koji su sudjelovali obučeni u narodne nošnje, te katedralnom zboru koji je uveličao slavlje.

Posveti župne crkve prethodila je temeljita obnova i prilagodba prostora liturgijskim propisima. Naime, Župa sv. Terezije od Djeteta Isusa osnovana je 1966. godine. Za potrebe bogoslužja kupljena je kuća, koja je više puta dograđivana i prepravljana, kako bi bolje odgovarala svojoj namijeni. Ova posljednja obnova započela je prošle godine.