Uz upravitelja vjerničke zajednice Korićani i župnika u Turbetu kod Travnika vlč. Ivana Butuma koncelebriralo je desetak svećenika među kojima je bio i župnik u Travniku i dekan Travničkog dekanata preč. Marko Mikić.

Kardinalu je na ulaznim vratima crkve njezine ključeve predao vlč. Butum.

Nakon misnih čitanja uslijedila je kardinalova mozaična homilija u kojoj je vjernicima pojasnio značenje posvete oltara kao Kristova žrtvenika. Posvijestio je kako se na ulazu u crkvu vjernici prekriže jer su svjesni kako ulaze u dom Božji. Promišljajući o misnim čitanjima podsjetio je kako ljudi znaju zaboraviti na Božju riječ. Između ostaloga naglasio je da se za vrijeme euharistije pročitaju dijelovi Biblije kako bi se vjernike podsjetilo na njihovo posvećenje, dostojanstvo i poslanje. Dodao je „da nam Bog govori kada god čitamo Sveto pismo“. Objasnio je ne samo potrebu slušanja Riječi Božje nego i njezina prihvaćanja u svakodnevnom životu. Govoreći o smislu dolaska u crkvu pojasnio je kako taj čin jača vjeru i hrani dušu. Potaknuo je na „konstantno hranjenje duše kako ne bismo oboljeli današnjim javnim mnijenjem“. Dodao je da zbog današnjeg duha vremena skoro nitko laž ne shvaća grijehom te kako u medijima postoji velika mržnja i kako se donose zakoni koji dopuštaju ubijanje nerođene djece.

Govoreći o samom činu posvete crkve i oltara posvijestio je kako je „oltar mjesto gdje smo otkupljeni i gdje se ponavlja ono što se dogodilo na križu“.

Poslije homilije uslijedio je sam obred posvete crkve: potpisivanje povelje, molitva litanija, posvetna molitva, ugradnja moći u oltar, mazanje oltara i četiri manja križa na četiri mjesta u crkvi krizmanim uljem i paljenje tamjana na pet mjesta oltara.

Nazočnima se obratio upravitelj župe vlč. Butum koji je podsjetio kako je vjernička zajednica protjerana u drugoj polovici 1992. kada su srpske snage opustošile župu. „Baš tih godina župna zajednica dobila je svoga tisućitog člana te se morala raseliti diljem Središnje Bosne, Hrvatske i Zapada“, kazao je vlč. Butum naglasivši kako je obnova započela 2000. godine u vrijeme župnika vlč. Pave Nikolića te nastavljena za župnikovanja vlč. Viktora Šošića, a završena 2021.

„Danas ovdje okupljeni prvenstveno zahvaljujemo dragom Bogu što je blagoslovio župnu zajednicu i učinio svoja milosna djela i podario nam ovaj današnji dan i veličanstven događaj“, rekao je župnik te zahvalio kardinalu Puljiću što nije dopustio da i male župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji poput Korićana ostanu bez svećenika. „Vaši potezi gledani ljudskom logikom mogu biti promašaj i izazvati čuđenje, ali vjerujem, u očima Boga su herojski čin“, kazao je vlč. Butum te zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji proslave.

Misno slavlje animirao je župni zbor vjerničke zajednice iz Ovčareva.

Nakon euharistije za nazočne je upriličeno narodno veselje. Pripadnici OS-a BiH iz Kiseljaka su pripremili grah, a zaigrano je i kolo. Misu su izravno prenosili djelatnici portala cetralna.ba.

Na župnu svetkovinu sv. Ilije proroka 20. srpnja svečnau misu u 11 sati predvodit će vlč. Goran Kosić, župnik u Pećinama i vojni kapelan u Travniku i Žepču.

Podsjetimo, na 25 kilometara od Travnika na Vlašiću na oko 1300 metara nadmorske visine Korićani su utemeljeni najprije kao kapelanija 1877., odvajanjem od župe Dobretići. Prva je župna crkva izgrađena 1874. od drveta, a druga od čvrstog materijala 1935. Poslije Drugog svjetskog rata 1951., crkva je obnovljena i sve do posljednjeg rata ponosno je stajala na ovoj planini.

U posljednjem ratu vjerenici su protjerani, župna kuća porušena i crkva devastirana. Poslije rata crkva i kuća su obnovljene. Župnici iz Potkraja dolaze nedjeljom i svetkovinama slaviti misu. Na području župe živi stalno svega nekoliko vjernika, a obnovljeno je 50-ak kuća koje vlasnici obilaze za Božić, Uskrs i preko ljeta. Za svetkovinu nebeskog zaštitnika zna se okupiti i nekoliko stotina duša, a za polnoćku 2019. bilo je 70 vjernika od toga skoro polovica mladih.

Od brojnih zanimljivosti u ovoj, vjernicima malobrojnoj, zajednici izdvajamo umjetninu sv. Ilije koja resi župnu crkvu i koja odmah plijeni pozornost. Ona je rad akademskog slikara Ante Mamuše iz Novog Travnika. Dar je to ovoj vjerničkoj zajednici iz Australije.

Također, povijest bilježi kako su za vrijeme osnivanja župe vjernici slavili tjedan dana. Razlog je tomu što se do najbliže crkve moralo pješačiti satima u jednom smjeru.