Na početku je župnik Jurić predstavio povijest Župe rekavši da je osnovana 1. rujna 1976. odlukom zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića kao prva u Hrvatskoj kojoj je zaštitnik Leopold Mandić, svega četiri mjeseca nakon njegova proglašenja blaženim. Podsjetio je i na prvog župnika Vjekoslava Marića, koji je službu obnašao do 2012. godine, a u pastoralnom radu sudjelovali su brojni svećenici i redovnice, uključujući sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog te sestre klarise, prisutne u župi od 2000. godine.

Dopuštenje za gradnju crkve dobiveno je 1984. godine, a crkva je dovršena i blagoslovljena 18. listopada 1987. godine. Tijekom 2025. uređeno je svetište s novim oltarom, ambonom, krstionicom i svetohraništem. Župnik je osobito istaknuo Dječji vrtić sv. Leopolda Mandića koji je osnovan 4. rujna 1999. godine, kao i Križarsko društvo blaženog Alojzija Stepinca, osnovano 1996. godine. Crkva je posvećena dva dana prije blagdana bl. Alojzija te su njegove moći pohranjene u novi oltar.

Uvodeći u misno slavlje biskup je istaknuo značenje čina posvete župne crkve i oltara. Rekao je da se u oltar polažu moći bl. Stepinca, zahvalivši zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši i Zagrebačkoj nadbiskupiji na darovanim moćima.

Osvrnuvši se na povijest Župe od njezina osnutka, biskup je istaknuo pripremu vjernika za taj događaj kroz molitvu, žrtvu i služenje. U slavlje su, kako je rekao, uključeni i svi preminuli župnici, svećenici, redovnice i vjernici koji su svojim djelovanjem sudjelovali u izgradnji i životu Župe, pozvavši okupljene na zahvalnost i sabranost.

Potom je blagoslovljenom vodom poškropio zidove crkve i narod u spomen njihova krštenja te je uslijedila Služba riječi.

U homiliji se biskup osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja istaknuvši povezanost Riječi Božje sa svakodnevnim životom vjernika i životom Crkve. Tumačeći Isusove riječi o soli i svjetlu, podsjetio je na značenje soli u biblijskoj tradiciji, istaknuvši da je u Starom zavjetu sol bila znak trajnog saveza i mira. Uputio je da Isusove riječi imaju snažnu poruku za život učenika i njihovo poslanje, upozorivši na opomenu sadržanu u evanđelju: „Ako sol obljutavi, ne služi više ničemu.“ Podsjetio je također na okolnosti Isusova vremena, kada je svjetlo u tami davalo sigurnost, te naveo Isusovu pouku o svjetiljci koja se ne stavlja pod posudu, nego na stol, kako bi svijetlila svima u kući.

U tom je kontekstu biskup rekao da su Župa i crkva sv. Leopolda kao grad na gori u gradu Požegi i Požeškoj biskupiji, prisjećajući se pritom svih onih koji su kroz povijest Župe svojim životom svjedočili evanđeoske vrijednosti. Dodao je da su oni u svojoj skromnosti i predanosti izvršavali poslanje koje im je od Crkve u Božje ime bilo povjereno.

Govoreći o samoj crkvi, istaknuo je da je ona tijekom godina građena i uređivana prema potrebama vjernika, ali je pritom uputio na njezinu temeljnu svrhu. „Jedina i najvažnija potreba radi koje je ona sagrađena, uređena i radi koje je danas posvećujemo je slavljenje euharistije“, rekao je, pojasnivši da je crkva kuća Božja u kojoj će Krist trajno prebivati u otajstvu euharistije, osobito po svojoj prisutnosti u svetohraništu i po služenju bolesnicima i patnicima.

U nastavku je biskup poručio da Crkva, kao znak Božje prisutnosti, ne smije biti skrivena. „Crkva je uvijek znak Božje prisutnosti, ona je poput grada na gori, koji se ne može i ne treba sakriti“, rekao je, upozorivši da bez znakova svjetlosti Crkva i vjernici gube autentičnost, a zajedništvo i molitva postaju tek formalnost. U tom je kontekstu upozorio na opasnost usmjerenosti na sebe, a ne na Krista, istaknuvši da središte kršćanskog navještaja ostaje Isus Krist, i to raspeti.

Govoreći o poslanju Crkve i vjernika, biskup je istaknuo da biti svjetlo svijeta znači svjedočiti vjeru konkretnim djelima. „Svjetlost svijeta smo djelima ljubavi, žrtve, zalaganjem za Božju pravdu i istinu, za dostojanstvo svake osobe i poštivanje ljudskog života od začeća do naravne smrti“, rekao je.

Potom se osvrnuo na blaženog Alojzija Stepinca istaknuvši da je Krist – vječno Svjetlo potpuno obasjavalo njegov život. Protumačio je da Stepinčev život pokazuje što znači biti sol zemlje i svjetlost svijeta te da je njegova vjera svijetlila svima, dobrima i zlima, pravednicima i nepravednicima, siromašnima i bogatima.

Biskup je homiliju zaključio molitvom da primjer blaženog Alojzija Stepinca, zagovor Blažene Djevice Marije i sv. Leopolda Bogdana Mandića pomognu vjernicima da i sami budu sol zemlje i svjetlost svijeta.

Uslijedila je molitva Litanija svih svetih te čitanje povelje posvete crkve, nakon čega je biskup pohranio relikvije bl. Stepinca u oltar u znak povezanosti s nebeskom Crkvom. Izmolio je posvetnu molitvu, moleći da Bog posveti crkvu i oltar kao mjesto žrtve i molitve. Potom je posvećenim uljem pomazao oltar na pet mjesta, kao i dvanaest manjih križeva koji su postavljeni u crkvi. Na oltar su potom stavljene posude sa žarom na koji je biskup stavio tamjan koji simbolizira molitve koje se uzdižu Bogu i okadio oltar. Zatim je đakon Mislav Juraković okadio biskupa i vjernike koji čine živu Crkvu – Tijelo Kristovo. Na kraju je oltar pripremljen za slavlje mise: prekriven je oltarnikom te su postavljene svijeće i cvijeće. Župnik Jurić je od biskupa preuzeo svijeću kao simbol svjetla Kristova kojom je upalio oltarne i uskrsnu svijeću te je osvijetljena cijela crkva. Zatim su prineseni darovi za misu koja je nastavljena uobičajenim tijekom.

Nakon pričesti je biskup pohranio Presveti Oltarski sakrament u svetohranište te je otpjevan himan Tebe Boga hvalimo. Biskup je podsjetio župljane na nadolazeći Susret hrvatske katoličke mladeži pozvavši ih da otvore vrata svojih domova za mlade koji će doći. Nakon završnog blagoslova otpjevana je Himna Republike Hrvatske.

FOTO Posveta crkve sv. Leopolda Mandića u Požegi