Radosna vijest izlazi od 1972. godine i jedini je misijski list na hrvatskom jeziku. Dr. Patafta je svećenik i profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i povjesničar specijaliziran za modernu i suvremenu hrvatsku povijest. Radosna vijest s njim je u korizmenom broju objavila razgovor o temi križnog puta.

„Misije ad gentes najljepši su i najevanđeoskiji način življenja i svjedočenja vjere. Taj  je poziv uistinu najkonkretniji primjer onoga što je Krist ostavio svojim apostolima, a oni Crkvi – naviještati evanđelje svim narodima“, rekao je dr. Patafta. „Zato simbolika misionarskog križa vrlo brzo postaje stvarnost, koja više nije simbolika, nego jasan i živ znak nasljedovanja Krista u prostoru i vremenu, gdje je misionar, daleko od sigurnosti poznata okruženja, usmjeren samo na Boga, i to vrlo često svjedoči cijenom vlastitog života“, pojasnio je.

Podsjetio je da svjedočanstvo vjere prvih kršćana danas najviše ostaje vidljivo upravo u misijskom pozivu i odazivu pojedinca na taj poziv. „To je poziv koji u sebi u samom početku sadrži realnu mogućnost mučeništva, a vrlo često je patnja njegov neizostavni dio“.

Profesor Patafta u razgovoru se detaljno osvrnuo na povijest, simboliku i oblike pobožnosti križnog puta. Podsjetio je da je pobožnost križnog puta nastala u 12. i 13. stoljeću, u vrijeme križarskih ratova. „Razmatranje Kristove patnje i franjevački teološki diskurs prema ponovnu ‘otkrivanju’ njegova čovještva učinili su tu pobožnost vrlo popularnom među zapadnim kršćanima u srednjem vijeku te se ona u kratku vremenu, tijekom 13. i 14. stoljeća, proširila po cijeloj Zapadnoj Europi. Uz mnoge gradove počele su nicati na brježuljcima tzv. kalvarije, s ciljem poticanja i njegovanja te pobožnosti“, podsjetio je.

Rekao je kako nije poznato kad se pobožnost križnog puta raširila po hrvatskim krajevima, ali „sigurno najstarije slikovne prikaze križnog puta nalazimo u franjevačkim crkvama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće.“ Osim toga, „u nekim hrvatskim gradovima uz obalu i na kontinentu, kao, npr., u Rijeci ili Požegi, mogu se naći ostatci kalvarija s postajama križnog puta. U Rijeci je očuvan put i nekoliko kapela križnog puta koji su u 17. stoljeću uredili isusovci, dok je u Požegi obnovljena kalvarija koju su u 18. stoljeću uredili franjevci.“

Profesor Patafta podsjetio je da je otajstvo križa neizostavan dio otajstva Isusa Krista. „Bez križa ne može se niti nasljedovati niti razumjeti Krista. Pod svetom misom redovito nakon pretvorbe ispovjedimo tajnu/otajstvo naše vjere: tvoju smrt naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. Ta kratka formula upućuje nas da nasljedovanje Krista uključuje i križ, svakako najteži dio kršćanskog života. Samim time pobožnost križnog puta u središte kršćanskog života stavlja najteži dio nasljedovanja Krista, a to je razumjeti i prihvatiti križ“, podsjetio je.

Cijeli razgovor s profesorom Pataftom može se pročitati na stranicama Radosne vijesti.