Samoj misi prethodila je Porciunkulska krunica koju su molili članovi Franjevačkog svjetovnog reda, a na kraju prigodnu pobožnost u čast Gospe od Anđela molio je gvardijan fra Juro Šimić koji je navijestio i misno evanđelje.

U homiliji vlč. Petrović je naglasio da blagdan Porciunkule ima svoje posebno mjesto i značenje u Katoličkoj Crkvi te je na osobiti način povezan s Franjom Asiškim i njegovim životom, ističući da je za brata Franju sve počelo i završilo upravo u toj crkvi. „Postoje neke stvari i događaji koji nas bitno obilježavaju, koje na nas ostavljaju posebno značenje. Nekih se presudnih dana i godina, nekih mjesta osobito sjećamo kao za nas bitnih i presudnih. Tako je bilo i u životu svetog Franje. U maloj crkvici svete Marije od Anđela u blizini Asiza on je 1208. godine doživio radikalnu promjenu svoga života, ono što mi nazivamo obraćenje. Uz to su mjesto vezane važne zgode iz života prve franjevačke zajednice. Kod ove je crkve sveti Franjo dočekao svetu Klaru kada je pobjegla od kuće kako bi se posvetila Gospodinu. Kod ove je crkve Franjo od Gospodina 1216. izmolio i poznati porcijunkulski oprost, koji je potvrdio i papa Honorije III. Uz ovu su se crkvu održavala i prva franjevačka zborovanja, kapituli, odavde su krenule prve franjevačke misije. Posebno je poznat tzv. Kapitul na rogožinama, na kojem je doneseno i prvo franjevačko Pravilo. Ovdje je konačno 1226. godine Franjo i umro, ležeći po vlastitoj želji gol golcat na crkvenom podu.“

Propovjednik je, nadalje, naveo da je Franjo Asiški bio čovjek i vjernik koji je na osobito štovao Blaženu Djevicu Mariju te nam i u tome može danas biti uzor. „Dok slavimo Gospu od Anđela, razmišljamo o Mariji koja je bila izabrana za posebno važnu zadaću. Marija je rekla svoj ‘da’ i postala Isusova majka. Ona je Gospa od Anđela, ali je istodobno i naša Gospa i naša nebeska Majka. Ona je bila ponizna službenica Gospodnja, uzvišena žena od koje je rođen Isus. Odazvala se Bogu i posve ispunila Božji plan kao ponizna, vjerna službenica Božja. A Bog ju je uzvisio i postavio uza se, među anđele. Bog se u svojoj dobroti ne da nadmašiti. To nam je izvor radosti i utjehe.“

Zaključno je propovjednik istaknuo da je to dan i blagdan takozvanog porciunkulskog oprosta. „Danas smo na poseban način pozvani podsjetiti se što to znači oprostiti. Mi grešni i sebični ljudi danas imamo mogućnost kušati oprost grijeha i to od Onog kojemu najviše pogrde nanosimo, a to je naš dobri Bog. Gospodin nam daje priliku za iskrenu ispovijed u kojoj ćemo priznati svoje nesavršenosti, grijehe i uvrede koje nanosimo Bogu i drugima. Zapitajmo se koliko nam treba snage i hrabrosti da oprostimo bližnjima pa i onda kada povreda nije tako velika, koliko je velik naš ego. Pravi oprost izvire iz poniznog srca. Bog je oprostio nama po svome sinu Isusu Kristu te poziva i nas da praštamo jedni drugima kako to, u konačnici, molimo u molitvi Očenaša. Zato budimo milosrdni, opraštajmo jedni drugima pa će i nama samima biti oprošteno.“

Na završetku mise fra Juro je zahvalio svima koji su se okupili na slavlje, kao i onima koji su sudjelovali u trodnevnici, napose vlč. Ivanu koji je vodio duhovnu pripravu te što je vjernike nastojao pripremiti za ispovijed kako bi što svjesnije mogli postići potpuni oprost od vremenitih kazni koji je povezan s blagdanom Porcijunkule.

Uoči blagdana, 1. kolovoza, blagoslovljena je prigodna ikona Gospe od Anđela, rad ikonopisca Bodgana Tanasescua, koju je samostan naručio u Asizu, a čije je pobliže značenje u katehezi okupljenim vjernicima protumačio vlč. Petrović.

Kao uspomena na proslavu blagdana okupljeni vjernici dobili su na dar sličicu s likom Gospe od Anđela s kratkim opisom povijesti Porciunkule te zavjetnom molitvom Gospi od Anđela. Kroz sve dane prigodno liturgijsko pjevanje animirao je Boris Ljubić, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.