Večernje euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Gutenberg Sourou Hounye, svećenik i mladomisnik iz Benina, koji je odnedavno na službi župnog vikara u Valpovu.

Kao pripravu za euharistijsko slavlje članovi Franjevačkoga svjetovnog reda predmolili su Franjevačku krunicu, a gvardijan fra Juro Šimić predvodio je prigodnu pobožnost sv. Franji.

Na početku mise blagoslovljena je ikona s prikazom rana sv. Franje, koju je samostan za tu prigodu nabavio iz Ukrajine. Pozdravljajući okupljene, gvardijan fra Juro na poseban je način pozdravio predvoditelja euharistijskog slavlja vlč. Gutenberga te istaknuo da Rane sv. Franje označavaju poseban događaj koji se zbio u životu Franje Asiškoga 1224. godine, a koji velika franjevačka obitelj diljem svijeta slavi kao poseban blagdan.

Govoreći u homiliji o događaju na gori La Verni, vlč. Gutenberg podsjetio je na svjedočanstvo svetoga Bonaventure o ukazanju serafa svetome Franji. Istaknuo je Franjinu molitvu kojom je od Gospodina tražio dvije milosti: da tijekom života, koliko je moguće, osjeti bol koju je Krist podnio u svojoj muci te da u srcu iskusi ljubav kojom je Sin Božji bio zapaljen kada je za čovjeka dragovoljno podnio muku.

„Franjo je, dakle, tražio dvije stvari. Zapitajmo se što mi tražimo od Gospodina u svojim molitvama i životu. Mi obično tražimo zdravlje, novac, uspjeh… Rijetko kad tražimo uzvišene stvari, kao što ih je tražio brat Franjo iz Asiza“, rekao je propovjednik.

U nastavku homilije istaknuo je da je Franjo još u mladosti prepoznao prolaznost zemaljskih dobara te se odrekao bogatstva i užitaka kako bi svoj život posvetio Kristu i Evanđelju. Njegovo odricanje i nasljedovanje Krista postupno su ga oblikovali u čovjeka koji je za svijet postao „drugi Krist“.

„Kada nosimo svoj križ, postajemo novo stvorenje jer Krist tada živi u nama“, istaknuo je vlč. Gutenberg, podsjetivši da kršćanski život upućuje na potrebu težnje vječnim i nepropadljivim dobrima.

Posebno se osvrnuo na ljudsko iskustvo križa. Svaki se čovjek, istaknuo je, tijekom života susreće s različitim teškoćama – od obiteljskih problema i bolesti do siromaštva i drugih životnih nevolja.

„Nema čovjeka bez muke i problema“, rekao je, dodavši da nije pitanje hoće li se čovjek susresti s križem, nego kako će ga prihvatiti i nositi. Najvažnija je kršćanska sigurnost da čovjek u svojim patnjama nije sam, rekao je propovjednik i nastavio: „Najvažnija nam ostaje utjeha da nas Gospodin nikada ne napušta u našim nevoljama. U njima nismo sami. Bog je uvijek s nama te nam daje potrebnu snagu da ih zajedno s njime nosimo.“

Govoreći o sv. Franji, podsjetio je da je on, snagom Božje milosti, svoj križ i trpljenje prihvatio sve do smrti 1226. godine, čija se 800. obljetnica obilježava ove godine.

Zaključujući homiliju, propovjednik je pozvao vjernike da im Franjin život i njegove rane budu poticaj u prihvaćanju vlastitih životnih križeva.

„Neka nam zato Franjin život i Franjine rane budu živi podsjetnik da je život križ, a da su rane naših života put prema vječnosti“, poručio je.

Nakon misnog slavlja uslijedili su mladomisnički blagoslov i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Nakon klanjanja vjernici su imali mogućnost pojedinačno častiti ikonu sv. Franje. Euharistijsko slavlje i klanjanje glazbeno su animirale Marijine sestre čudotvorne medaljice, izvijestio je Kapucinski samostan Osijek.