“Povratak” Boga i “povratak” čovjeka

Kateheza br. 51 – Bog spašava narod svoj
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 84
“Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, / na dobro okrenu udes Jakovljev. / Otpusti krivnju narodu svome, / pokri sve grijehe njegove. / Suspregnu svu ljutinu svoju, / odusta od žestine gnjeva svoga. / Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, / i odbaci zlovolju prema nama! / Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, / prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno? / Zar nas nećeš opet oživiti / da se narod tvoj raduje u tebi? / Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje / i daj nam svoje spasenje. / Da poslušam što mi to Jahve govori: / Jahve obećava mir / narodu svomu, vjernima svojim, / onima koji mu se svim srcem vrate. / Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, / i slava će njegova živjeti u zemlji našoj. / Ljubav će se i Vjernost sastati, / Pravda i Mir zagrliti. / Vjernost će nicat iz zemlje, / Pravda će gledat s nebesa. / Jahve će dati blagoslov i sreću, / i zemlja naša urod svoj. / Pravda će stupati pred njim, / a Mir tragom stopa njegovih!”.

1. Psalam 84, koji smo upravo navijestili, radosna je pjesma, pjesma puna nade u budućnost spasenja. Taj psalam odražava veliki trenutak povratka Izraela iz babilonskog izgnanstva u zemlju otaca. Narod ponovno započinje život na onom ljubljenom ognjištu, koje je vojska kralja Nabukodonozora g. 586. prije Krista ugasila i razorila prilikom osvajanja Jeruzalema. U hebrejskom izvorniku tog psalma uzastopno se ponavlja riječ shub, koja naznačuje povratak prognanih, ali znači također duhovni “povratak”, to jest “obraćenje”. Ponovni procvat, dakle, ne odnosi se samo na narod, već također na zajednicu vjernika, koji su izgnanstvo osjećali kao kaznu za počinjene grijehe i koji gledaju na povratak u domovinu i novu slobodu kao na božanski blagoslov, zbog svog obraćenja.

2. Tekst psalma se može slijediti prema dvjema temeljnim dionicama. Prva je prožeta temom “povratka” sa svim značenjima koja smo bili spomenuli. Slavi se u prvom redu Izraelov fizički povratak: “Jahve… na dobro okrenu udes Jakovljev” (r. 2); “Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš… Zar nas nećeš opet oživiti” (rr. 5.7). To je dragocjeni dar Boga, koji se brine da oslobodi svoju djecu od tlačenja i zalaže se za njihov napredak. On, doista, “ljubi sva bića… sve štedi, jer sve pripada njemu, Gospodaru, ljubitelju života” (usp. Mudr 11,24.26).
No, pored tog “povratka”, koji na konkretan način ujedinjuje raspršene, postoji drugi “povratak”, koji je više nutarnji i duhovni. Njemu psalmist posvećuje široki prostor, pridavajući mu posebnu važnost, koja ne vrijedi samo za stari Izrael već za vjernike svih vremena.

3. U tome “povratku” učinkovito djeluje Gospodin, otkrivajući svoju ljubav opraštanjem zloće svog naroda, brisanjem svih njegovih grijeha, susprežući svu svoju ljutinu i odustajući od gnjeva svoga (usp. Ps 85,3-4). Upravo oslobađanje od zla, opraštanje grijeha, čišćenje od grijeha čine novi Božji narod. To je izraženo zazivom koji je ušao i u kršćansku liturgiju: “Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje” (r. 8). No, tomu “povratku” Boga koji oprašta mora odgovarati “povratak”, to jest obraćenje, čovjeka koji se kaje. Doista, psalam kaže da se mir i spasenje daju “onima koji mu se svim srcem vrate” (r. 9). Onaj koji odlučno zakorači putom svetosti prima dobra radosti, slobode i mira. Poznato je da se u biblijskim izrazima, koji se odnose na grijeh, često spominju pogrešan put, promašen cilj, skretanje s pravog puta. Obraćenje je upravo “povratak” na ravni put koji vodi Očevoj kući, koji nas čeka da nas zagrli, oprosti nam i učini nas sretnima (usp. Lk 15,11-32).

4. Stižemo tako do drugog dijela psalma (usp. Ps 84,10-14), tako dragog kršćanskoj tradiciji. U njemu se opisuje novi svijet, u kojem se Božja ljubav i njegova vjernost, kao da je riječ o osobama, grle; slično također pravda i mir se sastaju i pri tom susretu ljube. Vjernost će nicati kao o novom proljeću, a pravda će, koja je za Bibliju također spasenje i svetost, gledati s nebesa kako bi započela svoj hod u ljudskom rodu.
Sve kreposti, koje su ranije zbog grijeha bile sa zemlje istisnute, sada se ponovno vraćaju u povijest i, međusobnim ukrštavanjem, ocrtavaju kartu mira u svijetu. Milosrđe, vjernost, pravda i mir postaju gotovo četiri strane svijeta te geografije duha. I Izaija pjeva: “Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve” (Iz 45,8).

5. Te su riječi psalmiste, već u drugom stoljeću sa svetim Irenejem Lionskim, čitane kao Djevičin navještaj “Kristova pokoljenja” (Adversus haereses, III,
5, 1). Kristov je dolazak, uistinu, izvor milosrđa, nicanje vjernosti, cvjetanje pravednosti, svijetljenje mira. Zato taj psalam, poglavito u njegovu završnom dijelu, kršćanska tradicija promatra u božićnom ruhu. Evo kako ga tumači sveti Augustin u svom govoru za Božić. Prepustimo njemu da zaključi naše razmišljanje. “Vjernost je nikla iz zemlje: Krist, koji je rekao: Ja sam Istina (Iv 14,6) rođen je od Djevice. Pravda gleda s nebesa: onaj koji vjeruje u onoga koji je rođen ne opravdava se sam po sebi, nego ga opravdava Bog. Vjernost je nikla iz zemlje; jer Riječ tijelom postade (Iv 1,14). Pravda gleda s nebesa, jer svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je (Jak 1,17). Vjernost je nikla iz zemlje, odnosno utjelovila se u Mariji. Pravda gleda s nebesa, jer nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba (Iv 3,27)” (Discorsi, IV/l, Rim 1984., str. 11).