Pozdrav delegata Talijanske biskupske konferencije na početku 83. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH

Ekselencije, svi sudionici ove Skupštine, dobro jutro!

Osobito mi je drago što sam danas ovdje s vama, jedan od talijanskih biskupa, da ih predstavljam na ovom zasjedanju vaše Biskupske konferencije.

Donosim pozdrave i blizinu kardinala predsjednika Talijanske biskupske konferencije Gualtiera Bassettija i talijanskih biskupa za ovaj susret koji označava etapu na putu Crkve u Bosni i Hercegovini.

Dolazim iz Toskane, iz biskupije San Miniato, s prekrasnih brežuljaka i mjesta gdje su plodovi zemlje grožđe, vino i ulje, zajedno s radom industrije, posebno onih za preradu kože.

Razlozi koji moju prisutnost ovih dana čine još srdačnijom, zahvalnijom i obogaćujućom za mene vezani su, uz zajedništvo između Crkava koje osjećamo mi iz Italije s vašim crkvama kao i moje osobno iskustvo.

Godine 2007. s raznim talijanskim izviđačkim skupinama sudjelovao sam na “ruti”, s desetodnevnim iskustvom, u Sarajevu. Bila je to prilika da pobliže upoznamo ratne rane, živote ljudi, probleme i strahote upravo završenog sukoba te teškoće života Crkve. Bila je to i prilika da se proživi iskustvo služenja s mališanima, s dječacima. To su dani koje još uvijek nosim u srcu. Tih dana imali smo priliku posjetiti i grad Sarajevo i uvjeriti se u njegovu ljepotu. Nije izostao ni posjet Srebrenici koji nas je sve dirnuo.

Pogođen i očaran Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom, vratio sam se 2010. godine sa sjemeništarcima sjemeništa Pavia, moje izvorne biskupije, u kojoj sam bio rektor. I to je za sve nas bilo nezaboravno iskustvo. Tom smo prilikom sa sjemeništarcima susreli i kardinala, u njegovoj rezidenciji u Sarajevu.

Pogodila me priča o gradu i zajednici koja je doživjela i živjela suživot različitih kultura, religija, iskustava i kako je ratna drama duboko ranjena.

Uistinu sam zahvalan na ovom pozivu i što sam danas ovdje zbog ove duboke veze koju osjećam i, na neki način, nosim sa sobom molitvu i blizinu talijanskih biskupa, ali i mladih ljudi koji su proživjeli to snažno iskustvo.

Talijanska Crkva posljednjih mjeseci živi plan putovanja koji smo nazvali “sinodalnim putovanjem Crkava koje su u Italiji”. To je prije svega put svih Crkava na svijetu za Biskupsku sinodu koji smo započeli i koji će svoju saborsku proslavu imati u Rimu 2023. Međutim, kao Crkve u Italiji, putovanje je također sinodalno iskustvo koje želi da u našim zajednicama raste duh zajedništva, slušanja, pažnje prema životu, sposobnosti razlučivanja. Sljedeća Skupština talijanskih biskupa u svibnju bavit će se upravo prvom fazom ovog sinodalnog putovanja, s prvom vježbom razlučivanja i promišljanja o pitanjima koja je do sada iznio Božji narod. To je putovanje koje će nas pratiti do 2025. godine.

Mislim da je susret koji danas proživljavam s vama i moja prisutnost na vašem zasjedanju dio ovog sinodalnog iskustva. To je prigoda za zajedništvo između Crkava, vaših i onih u Italiji, a istovremeno je to iskustvo zajedničkog putovanja, sinodalnosti i zajedništva.

Također kroz ove susrete, poput ovih današnjih, doživljavamo zajedničko hodanje, kao Sinoda, između sestrinskih Crkava.

Ovaj susret održava se u danima koji su, nakon nedaća i patnji pandemije Covid-19, ponovno obilježeni ratom u Europi, u Ukrajini.

Ratna drama upravo ovdje u Bosni i Hercegovini navela je sve da kažu: “nikad više!”. Pa ipak, još uvijek živimo u krvavom ratu, blizu granica našeg doma, s rizikom širenja na druga područja i sa sve većim nasiljem.

Zamišljam kakav odjek može učiniti zvuk rata u ovoj tvojoj, tako izmučenoj zemlji.

Zahvalni smo na pozivima i gestama pape Franje koji potiče sve, političke i vjerske vlasti, da traže mir u molitvi i čine geste pomirenja i mira.

To je naša želja za Ukrajinu, a i za zemlju Bosnu i Hercegovinu i za cijelu zemlju.

Pomolimo se za mir, za mir u Ukrajini, za mir na cijeloj zemlji.

Posebno su zanimljive teme ove vaše Skupštine. Želim vam dobar rad, plodno zajedništvo i bratstvo, u svjetlu onog bratstva koje nam je papa Franjo ukazao u enciklici “Fratelli tutti”.

Želim, zajedno sa svim talijanskim biskupima, da bude Duh onaj koji će govoriti, voditi, Duh koji će hrabriti, donositi odluke, pokazivati put i Duh koji će pobuđivati na mir.

Blagoslovljene dane želim!

Mostar, 21. 03. 2022.

Mons. Andrea Migliavacca
biskup San Miniata