Pozdrav i uvod predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića na početku XVIII. plenarnog zasjedanja HBK u Zagrebu 12. travnja 1999.

Prečasna i draga subraćo u Episkopatu!

Zajedničkom molitvom otvorili smo XVIII. plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. Okupljeni smo u ime Krista Gospodina Uskrsloga i stoga Njemu, koji je po svom Duhu prisutan među nama, povjeravamo naš rad i molimo da On usliši naša nastojanja i naše želje što ih ujedinjeni upravljamo za dobro Crkve koja je u Hrvatskoj i za napredak čitavoga hrvatskog naroda (usp. Mt 18, 19-20).
Naše prve misli na početku ovog zasjedanja idu Svetom Ocu, jer su nam još uvijek svježi duboki dojmovi s pohoda “ad limina Apostolorum”, koji smo obavili u Rimu od 8. do 13. ožujka ove godine. Jedna od središnjih tema ovog zasjedanja biti će analiza pohoda “ad limina Apostolorum” s posebnim osvrtom na poruku što ju je Ivan Pavao II. dao hrvatskim biskupima na završetku pohoda.
Bili su to nezaboravni dani zajedničke molitve i euharistijskih slavlja u patrijarhalnim bazilikama, zatim dani susreta, razgovora i izmjena iskustava po kongregacijama i drugim tijelima Svete Stolice, a osobito dani kada smo se pojedinačno i zajedno više puta susreli s papom Ivanom Pavlom II., čemu je bila kruna zajednička Euharistija hrvatskog Episkopata kojoj je predsjedao Sveti Otac.
Vjerujem da je pohod “ad limina Apostolorum” svakom članu naše Biskupske konferencije pomogao da još više osjeti i posvijesti otajstvo i božansku veličinu Crkve koja je jedna, sveta, katolička i apostolska. Pohod je obnovio naše predanje pastoralnom poslanju u službi Evanđelja i nove evangelizacije hrvatskog naroda. A navlastito je ojačao naše međusobno zajedništvo i crkveno jedinstvo. To je dar i milost za koju smo osobito zahvalni Bogu Ocu.
A sada s posebnim raspoloženjem srca pozdravljamo našeg nuncija, mons. Giulia Einaudia. Vi ste, preuzvišeni Nuncije, znak i predstavnik Svetog Oca među nama. Molimo Vas da budete i tumač naše sinovske odanosti Petrovu nasljedniku.
Od posljednjega plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, koje je održano u Šibeniku od 12. do 14. listopada 1998., Gospodin je pozvao k sebi zagrebačkoga pomoćnog biskupa u miru mons. Đuru Kokšu, člana naše Konferencije. On je 26. studenoga 1998. blago u Gospodinu preminuo. Neka ga Krist Gospodin, čiji je apostol bio na ovoj zemlji, uvede u zajedničku kuću Očevu.
Naša je Biskupska konferencija od posljednjega plenarnog zasjedanja i pomlađena s dva nova člana. To su dva pomoćna biskupa zagrebačka: mons. Josip Mrzljak i mons. Vlado Košić. Njima želimo obilje snage i hrabrosti Duha Svetoga.
Pozdravljamo ovdje i predstavnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Franju Komaricu, biskupa banjolučkog. Njegova nazočnost među nama znak je posebne povezanosti naših dviju biskupskih konferencija.
Želimo moliti za našu braću i sestre koji su ovih dana u posebnim teškoćama. Osobito mislimo na subrata u Episkopatu mons. Marka Sopija, biskupa za Albance katolike na Kosovu. Zabrinuti smo za sve koji podnose ratne strahote i stradanja, za brojne izbjeglice s Kosova, koji predstavljaju pravu humanitarnu katastrofu koja se je dogodila na Balkanu, na pragu trećeg tisućljeća.
Jučer se je vratio iz Tirane predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski. On je zajedno s predstavnikom Caritasa Internationalis pratio humanitarnu pomoć. Naš se je Caritas, hvala Bogu, dobro zauzeo, te je zbog položaja i organizacijske spremnosti od pomoći i drugim nacionalnim Caritasima i humanitarnim ustanovama u Europi i po svijetu u pružanju pomoći potrebnima, osobito izbjeglicama.
Naš subrat mons. Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski nalazi se u pastoralnom pohodu u dijelu svoje biskupije koji je u sastavu SR Jugoslavije. Zbog ratnih neprilika u toj zemlji, prošlih dana nije mu bio moguć povratak, ali se nadamo da će nam se sutra pridružiti.
Jedna od glavnih tema našega zasjedanja biti će priprema naše Crkve za Veliki jubilej godine 2000. O tome ćemo raspravljati, osobito na temelju dvaju papinskih dokumenata: apostolskog pisma “Tertio millennio adveniente” i bule “Incarnationis mysterium”. Nadamo se da će s ovog zasjedanja biti dane i konkretne smjernice.
Razmatrat će se i neka statutarna pitanja koja se tiču djelovanja Biskupske konferencije, njezinog Tajništva i drugih tijela.
Bit će riječi i o ugovorima što su ih sklopile Sveta Stolica i Republika Hrvatska. Oni traže provedbene akte, a osobito Četvrti ugovor o gospodarskim pitanjima zahtijeva posebno nastojanje naše Crkve, kako bi mogla provesti i svjedočiti unutarcrkvenu solidarnost te jače karitativno usmjerenje pastoralnog djelovanja u davanju povlaštenog mjesta potrebnima i siromasima.
Ta i još druga pitanja stoje na našemu dnevnom redu. Stoga molimo da opsežnost tema ne bude zapreka nutarnjem slušanju Duha kao i međusobnom dijalogu koji neka bude pun bratskog uvažavanja.
Živimo u izuzetnim vremenima i za Hrvatsku, i za Europu i za svijet. Želimo biti osjetljivi za izazove koje život i promjene stavljaju pred nas. Ali ne gubimo nadu, jer, kako kaže tema druge Sinode biskupa za Europu, koja će se održati u Rimu u listopadu ove godine: Isus Krist koji živi u Crkvi je izvor nade za Europu. Neka bude On vrelo nade i za Hrvatsku u Europi.
Rad ovog XVIII. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije povjeravamo nebeskom zagovoru bl. Djevice Marije, Majke Crkve i našega novog blaženika kardinala Alojzija Stepinca.
Quod faciat Deus!