1. Prije sedam godina, 11. ožujka 2015., imali smo u Zadru uobičajenu svećeničku rekolekciju baš na spomendan smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. U toj prigodi, prisjećajući se dana njegova sprovoda ispred zagrebačke katedrale, rekao sam da je „bilo dirljivo biti sudionikom njegovoga obreda ispraćaja“. Toga dana, naime, moglo se opipljivo osjetiti i srcem proživljavati rječiti govor puka koji je volio svoga pastira. Bilo je ganutljivo promatrati pobožni narod koji se okupio oko odra svoga biskupa koji i mrtav ne prestaje biti privlačna točka i zalog njegove sigurnosti…“ Potvrđivale su to i riječi oproštaja i nazočnih gostiju poput kard. Tomka koji je na tečnom hrvatskom predvodio misno slavlje i rekao da nam „donosi pozdrave Svetoga Oca i jamči njegovu osobitu blizinu”, te dodao kako je u njegovo ime „došao s nama moliti za vječni pokoj ovoga dragog pastira, te iskazati posljednju počast velikom čovjeku Crkve i velikome sinu plemenitoga hrvatskog naroda”.

Taj plemeniti narod volio je i poštivao tog Božjeg čovjeka koji je zračio ljubavlju prema svima.

Kako u svojoj nadbiskupiji, tako i u drugim našim biskupijama i diljem svijeta gdje su radili i živjeli Hrvati koje je rado obilazio, hrabrio i poticao neka ostanu vjerni Bogu i svome rodu. Zbog toga se može slobodno reći da je bio „najugledniji Hrvat u Domovini i u inozemstvu“. Nije pretjerano reći da je po ugledu i karizmi odmah uz bok blaženog Alojzija Stepinca kojeg je zapravo on i doveo do proglašenja blaženim.

2. Kad je 14. veljače 2020. tadašnja predsjednica RH, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, posthumno podijelila kard. Kuhariću odlikovanje „Velered predsjednika Franje Tuđmana“, rekla je kako ni trenutka nije dvoumila taj prvi Velered dodijeliti kard. Kuhariću. Jer, obrazložila je, „ne samo katolici već i svi ljudi dobre volje osjećajima poštovanja i privrženosti prepoznavali su u njemu čovjeka koji je bio potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, dobru svoga naroda i domovine, te zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića“… Njegov nasljednik na zagrebačkoj stolici, uzoriti gospodin kard. Josip Bozanić, primajući to odlikovanje s pravom je zaključio: „Kard. Kuharić je to i zaslužio svojim zauzimanjem za dobro, za obranu vrjednota i moralnih načela, te promicanju istine i pravednosti“.

Prikladno je stoga što je Fakultetsko vijeće Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu jednoglasno odlučilo u čast svom višegodišnjem Velikom Kancelaru organizirati prije dvije godine znanstveni teološki simpozij o njegovu životu i djelu . Zahvaljujem na pozivu i povjerenju sudjelovati na ovom simpoziju, te uz pozdrav reći nešto i o njegovom „pogledu na otajstvo biskupske službe u ulozi pastira partikularne crkve zagrebačke, kao i predsjednika konferencija, najprije jugoslavenske (1970.-1993.), a onda hrvatske biskupske konferencije (1993.-1997.). Uronjen u sakramentalnu zbilju Crkve govorio je jezikom zagovornika malenih i obespravljenih. Bio je odlučan navjestitelj spasenja i neumorni branitelj istine i slobode, te prepoznatljiv kao iskreni hrvatski domoljub. Dizao je glas kad je trebalo. Obilazio je iseljenike i promicao jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. Dao je ogroman doprinos ostvarenju prava hrvatskoga naroda na slobodu i samostalnost. Zahvalni Bogu za velikoga sina roda našega, sjećamo ga se i ovim teološkim simpozijem s osobitom radošću, ponosom i zahvalnošću. Uz želju da i nama bude nadahnuće u ljubavi prema ljudima, Crkvi i Domovini koje je iz duše volio, neka bude uspješno i blagoslovljeno ovo naše zborovanje.

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik HBK

Zagreb, 1. srpnja 2022.