Uzoriti gospodine kardinale, Apostolski Nuncije, preuzvišeni oci biskupi, braćo svećenici, redovnice, redovnici, đakoni, bogoslovi i sjemeništarci, poštovani Kristovi vjernici laici!

Mi, nazočni iz drugih biskupija zahvalni smo Božjoj Providnosti što smo se danas našli na hodočašću s vjernicima i Pastirom ove svete crkve Zagrebačke, u našem nacionalnom svetištu oko Marije koju nam je Isus darovao za Majku. Od srca čestitam uzoritom gospodinu kard. Josipu Bozaniću u svoje ime, kao i u ime članova Hrvatske biskupske konferencije, srebrni jubilej biskupskog služenja u ovoj časnoj zagrebačkoj nadbiskupiji. Ad multos et prosperos annos, Eminentissime Domine!

Uz srebrni jubilej Vašeg služenja u ovoj Nadbiskupiji, Uzoriti, čestitam i na završetku hoda Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koju ste najavili na Stepinčevo prije dvadeset godina (10. 02. 2002.) i, evo, ovim zahvalnim hodočašćem i slavljem priveli kraju. Sinodalni događaj jedne partikularne Crkve nadilazi mjesne granice, pa se njezin hod mogao čuti u susjedstvu, a i šire, od Poreča do Vukovara i od Varaždina do Dubrovnika. Stoga, izričem iskrene čestitke za uspješan završetak prijeđenoga puta, na kojem ste skupa s klerom i narodom hodili, raspravljali, družili se i molili; i to na sinodalan način.

Isus je, naime, želio neka njegovi budu „sinodalna zajednica braće i sestara” (Mt 23, 8) koji poput prve zajednice kršćana, žele s Marijom biti i ostati „postojani u apostolskom nauku, u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama” (Dj 2, 42). U tom vidu znakovito je što ovaj završetak „sinodalnog hoda” činite u nacionalnom Marijinom svetištu na Bistrici. Jer, tu „vise zavjetni darovi, siromašnog, pobožnog puka…” kako je pjevao o Marijinim svetištima Frano Alfirević. I dodaje kako su „mnogo uzdaha čuli polumračni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara” (T. Alfirević). Marijine oaze duhovnosti, naime, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu čovjeka i donose okrjepu blagoslov. A Marija moli svjetlo apostolskim nasljednicima, snagu onima koji za vjeru trpe, postojanost onima koji u vjeri kolebaju i posebice hrabrost i ustrajnost svećenicima, toj premiloj braći njezinoga Sina, kojima je namijenjeno i danas „ići i učiniti sve narode njegovim učenicima…” (Mt 28, 18-20). A znamo da je Crkva Isusovih učenika započela je svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere; pa će s njom završiti svoj hodočasnički put prema eshatonu.

Neka ovo današnje zborovanje pod okriljem Gospe Bistričke, u sklopu završetka sinodskog hoda Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, i zahvalnu molitvu za nadbiskupa kard. Josipa Bozanića, koji 25 godina „predsjeda u ljubavi ovoj partikularnoj Crkvi u Zagrebu”, pomogne svima nama okupljenima danas na Bistrici osjetiti i doživjeti kako je lijepo „kao braća živjeti moliti, raditi i razmišljati zajedno” (koinonija). A posebice s osjećajem bratstva i zajedništva svečanim obredima „klicati slavu i hvalu” Onomu od kojega dolazi svaki dobar dar (liturgia). Neka bude blagoslovljen daljnji hod članova časnoga zbora Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koji već dva desetljeća skupa „hode i ne more se” (Iz 40, 31). Iskrene i srdačne čestitke s izrazima osobitog poštovanja i zahvalnosti.