Pozdravna riječ kardinala Puljića prije čina primopredaje upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom nadbiskupu Vukšiću

Na početku ovog svečanog čina sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem na vašoj prisutnosti i zajedništvu u ovom misnom slavlju.

Vas, nadbiskupe, biskupe i delegate biskupa, otpravnika poslova Apostolske nuncijature, provincijalne poglavare i poglavarice, sve svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, juniorke i novakinje, sve vjernike okupljene u ovoj katedrali Srca Isusova kao i sve ljude dobre volje, koji nas prate preko elektroničkih medija, iskreno pozdravljam.

I kao svećenik i kao nadbiskup uvijek sam osobito tijekom svete mise zahvaljivao Bogu za poziv da mu izbliza služim kao i za tolike darove koje mi je dao i koje mi svakoga dana iznova daje. U ovom euharistijskom slavlju na poseban način ću zahvaljivati nebeskom Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom za sve milosti koje sam primio svih ovih godina u kojima mi je povjereno vodstvo mjesne Crkve vrhbosanske. Za biskupa me posvetio sveti papa Ivan Pavao II. koji je gajio posebnu ljubav prema mom hrvatskom narodu i prema mojoj zemlji Bosni i Hercegovini i svim narodima i ljudima u njoj kao i prema meni osobno. I danas rado molim njegov zagovor. Ustoličen sam za vrhbosanskog nadbiskupa u vrijeme dolaska krhke demokracije na ove prostore. Brojne dobre pastoralne inicijative zaustavio je krvavi rat ostavljajući iza sebe materijalnu, a nerijetko i duhovnu pustoš. Teška ratna razaranja u Ukrajini vratila su u mislima i mene, kao i mnoge u ovoj zemlju, upravo u to vrijeme patnje i stradanja. U poratnim godinama uspjeli smo obnoviti brojne građevine uz nemale napore i žrtvu. Međutim, u miru u kojem su politike nastavile težiti ostvarenju vlastitih ciljeva drugim sredstvima uz inertnost međunarodne zajednice, nije došlo do očekivanoga povratka prognanih i izbjeglih ljudi unatoč ogromnom trudu brojnih svećenika, redovnika, redovnica i tolikih ljudi dobre volje iz ove zemlje i iz brojnih zemalja širom svijeta. Imamo previše političara a malo državnika.

Zahvaljujem svima vama koji ste mi davali podršku i potporu: duhovnu, materijalnu i moralnu. Neka Bog dadne obilje blagoslova i milosti svima vama, na poseban način svim dobročiniteljima koji su me razumjeli kada sam kucao na njihova srca, a i njihove džepove da bih mogao štogod napraviti u ratu i poslije rata u ovoj Crkvi.

Radujem se da ste danas tu da budemo potpora i podrška nadbiskupu Tomi koji preuzima vodstvo ove mjesne Crkve. Pozivam cijeli vrhbosanski prezbiterij, dijecezanske i redovničke svećenike, kao i sve redovnice i sve strukture u ovoj mjesnoj Crkvi na zajedništvo i svesrdnu suradnju sa sedmim nadbiskupom na časnoj stolici vrhbosanskoj.

Zahvaljujem svim medijima koji će ovaj čin uprisutniti korektno u javnosti uz želju da bude poticaj svim građanima ove zemlje na otvorenost i suradnju u izgradnju mira i međuljudskih i međuvjerskih odnosa.

Tebi, dragi brate u biskupstvu Tomo, dragi moj nasljedniče, predajem ovaj biskupski štap, simbol po kojem Ti predajem upravu ove mjesne Crkve kao mjesnom pastiru. Predajem ti i katedru u ovoj Prvostolnici s koje ćeš izvršavati svoju učiteljsku službu. Predajem ti ovaj oltar u Prvostolnici odakle ćeš slaveći euharistiju posvećivati povjereni narod. Kao što sam druge pozvao da Ti budu potpora i podrška, tako obećavam i svoju staračku raspoloživost. U svemu u čemu me zatrebaš, a ja mognem odgovoriti, tu sam. Stavljam Ti na srce da gradiš veliko pouzdanje u Dobrog Pastira duša te njegovim duhom i njegovom snagom izgrađuješ čvrsto zajedništvo unatoč sve uzburkanosti radi poratnih zbivanja, političkih igara, kao i svih turbulentnih događanja. Neka Te ne pokoleba činjenica da sam bio veliki prosjak za ovu mjesnu Crkvu, kao i za krajevnu Crkvu u Bosni i Hercegovini. Nije mi bilo teško moliti pomoć, jer nisam molio za sebe nego za ovu Kristovu Crkvu.

Svima preporučam u molitvu i moju malenkost da ovo vrijeme, koje mi Bog još daruje, proživim ostvarujući volju Božjoj te se tako vjernički spremim zakoračiti iz vremena u vječnost.