1. Prije šezdeset godina, od 21. do 24. veljače 1961. godine, u jeku pripreme Drugog vatikanskog koncila, održan je, na prijedlog velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta, nadbiskupa Franje Šepera, u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, Kaptol 29, prvi Teološko-pastoralni tjedan, ili kako se tada zvao Pastoralno-liturgijski tečaj za svećenike. Ta nova inicijativa našega Fakulteta iz godine u godinu privlačila je sve veću pozornost i svojim radom doprinosila produbljivanju teoloških pitanja i trajnom teološko-pastoralnom osposobljavanju članova Božjega naroda, posebno crkvenih službenika.

Teološko-pastoralni tjedan, kao institucija Katoličkog bogoslovnog fakulteta, mijenjao je mjesto održavanja, prvotno je bilo Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu, potom Dječačko sjemenište na Šalati (od 1964. godine). Mijenjano je i vrijeme održavanja: prvi Tjedni održani su u mjesecu veljači, a od 1970. godine izabran je zadnji tjedan siječnja. Mijenjala se i dužinu trajanja, od četiri na tri dana. A povremeno je Katolički bogoslovni fakultet, posebno zauzimanjem dekana Fakulteta i tajnika Tjedna, reorganizirao dinamiku odvijanja samog Tjedna, odgovorno prihvaćajući prijedloge što su ih davali sudionici. I ovo razdoblje krize izazov je za naš Fakultet da nadahnjujući se na svojoj prošlosti, koju je u otvorenosti za čitanje znakova vremena očitovao, iznova promišlja način i oblike budućih održavanja Teološko-pastoralnog tjedna.

2. Stoga mi je drago da Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu na čelu s veleučenim v.d. dekanom prof. Mariom Cifrakom, u okolnostima pandemije koronavirusa i nakon razornih potresa koji su pogodili Hrvatsku, posebno Zagreb i njegovu okolicu te dio prostora Sisačke biskupije, osobito sisačko, petrinjsko, glinsko i pokupsko područje, odlučio i ove godine organizirati Teološko-pastoralni tjedan. Tema ovog Tjedna je: Crkva u svijetu krizâ i ljudske patnje. Spomenimo i to da se ovogodišnji Tjedan održava u zgradi Katoličkog bogoslovnog fakulteta, u Vlaškoj ulici.

Srdačno pozdravljam sve sudionike, vas nazočne u ovoj dvorani, kao i sve koji su s nama povezani online opcijom. Potvrđujem svoje eklezijalno, duhovno i molitveno zajedništvo sa svima koji su ovih dana željeli biti u Zagrebu i sudjelovati na ovom jedinstvenom događaju Crkve u hrvatskom narodu, ali zbog poznatih razloga nije im to moguće.

3. Da bismo bolje proniknuli u ono što se događa u trenucima krize, kako osobne tako i društvene, potrebno je suočiti se s otajstvom zla i s trpljenjem nedužnih. Svijest o zlu koje nas želi zarobiti tjeskobom, pokolebati međusobno povjerenje i zatvoriti nas u sebičnost, osvjetljava vjera koja tješi, dok zajedno prolazimo kroz vrijeme kušnje i stradanja. Papa Franjo u enciklici o bratstvu i socijalnom prijateljstvu »Fratelli tutti« naglašava: »Patnja, nesigurnost, strah i svijest o vlastitim ograničenostima izazvani pandemijom pozivaju na preispitivanje našega načina života, naših odnosa, organizacije naših društava i, ponajprije, smisla našega života« (br. 33). U nevolji jasnije vidimo da smo u krizi i patnji braća i sestre, da smo upućeni jedni na druge i da se naše zajedništvo u Kristu najviše očituje u odgovoru na potrebe bližnjih. Koliko god to izgledalo proturječnim, iskustvo patnje nas međusobno zbližava. To u svojoj kršćanskoj poniznosti osjećamo i zato smo pozvani moliti i za naše potrebe te svjedočiti svojim služenjem blizinu prema braći i sestrama u potrebi.

4. Život nas ne vraća natrag. Poslije pandemije koronavirusa i razaranja što su ih prouzročili potresi, nećemo moći vratiti i obnoviti prošlost, nego hrabro i s pouzdanjem u Boga prihvatiti izazov sadašnjeg vremena, koji nam otvara novost budućnosti. Ovdje želim spomenuti i pitanje migracije. Papa Franjo kaže: »Migracija će činiti ishodišni elemenat budućnosti svijeta« (Fratelli tutti, 40), te »da su pojedinac i narod plodonosni i produktivni samo ako znaju kreativno integrirati svoju otvorenost prema drugima unutar sebe samih« (Isto, 41).

Hrvatska je pogranična zemlja Europske unije, stoga je neprestano pozvana inzistirati i pomagati da to pitanje hitno, solidarno i zajedno rješava čitava Europska unija. Papa Franjo ovako potiče Europu: »Potpomognuta svojom velikom kulturnom i vjerskom baštinom, ima oruđa kojima može braniti središnju ulogu osobe i pronaći ispravnu ravnotežu u svojoj dvostrukoj moralnoj dužnosti s jedne strane štititi prava građana, a s druge zajamčiti pomoć i prihvat migranata« (Fratelli tutti, 40).

5. Da bismo se ispravno suočili s krizom i patnjom te prevladali njihove posljedice i sazrijevali kroz iskušenja, potreban je pogled koji pravilno prosuđuje znakove vremena i tumači ih s vidokruga kršćanske nade. Nada otvara perspektivu vjere koja nudi tragove svjetla u prividnoj tami naših dana. Svjetlo nose oni koji žive kršćansko iskustvo ljubavi i postaju pozitivan izazov za braću i sestre koji su na putu. U vremenima krize vjera nam poručuje: Nada nije mrtva. To je baština što nam ju je ostavio blaženi Alojzije Stepinac: »In te, Domine, speravi! – U tebe se, Gospodine, uzdam!«

Zahvaljujem svim predavačima, organizatorima i sudionicima te želim blagoslovljen rad 61. teološko-pastoralnom tjednu, stavljajući ga pod zaštitu Presvete Bogorodice Marije, zvijezde nade naše.