Poštovani uzvanici!

„Hrvatska se nalazi u dubokoj demografskoj krizi, zapravo već je ušla u demografski slom zbog intenziviranog pada broja živorođenih, pada broja stanovništva te poremećenosti dobne strukture stanovništva“, riječi su Deklaracije koja je hrvatskoj javnosti upućena sa Šestog hrvatskoga socijalnog tjedna pod naslovom „Demografija – iseljavanje – migracije“.

Nastavljajući tradiciju socijalnih tjedana iz prošloga stoljeća, Katolička Crkva u Hrvatskoj je u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije Zagrebu, preko svoje ustanove Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, organizirala Šesti hrvatski socijalni tjedan. Na tom znakovitom susretu vrsni su hrvatski stručnjaci, različitih struka i uvjerenja, u svojim izlaganjima i plodnim raspravama analizirali i u konstruktivnoj kritici ponudili moguća rješenja u odnosu na pitanja demografije, iseljavanja i sve aktualnijeg pitanja migracija.

Knjiga koju danas predstavljamo je na 494 stranice teksta i fotografija, u riječi i slici, svojevrsno ogledalo sadašnje hrvatske stvarnosti s kojom kao da se ne želimo suočiti. To se prije svega odnosi na one najodgovornije, a to su političke vlasti, ali i na sve druge važne čimbenike u hrvatskome društvu, kojima je, kako se čini, važniji onaj „trenutačni i kratkoročni uspjeh“ od dugoročne zajedničke politike u kojoj bi se stvorila i provodila odgovarajuća populacijska politika, ali i istodobno rješavala sve urgentnija pitanja iseljavanja, useljavanja i suvremenih migracija.

Spomenuta Deklaracija poziva na zajedništvo oko temeljnih pitanja opstojnosti hrvatskoga naroda i države. Poziva, naime, na takvu populacijsku politiku „koja će se prihvatiti nacionalnim konsenzusom i koja će dugoročno obvezivati nositelje političke i gospodarske vlasti u Hrvatskoj“ kako se sa svakom novom vlašću ne bi stvarala nova populacijska politika i na neki način uvijek iznova kretalo od početka.

S pravom se postavlja pitanje: Koja je uloga Crkve u toj i takvoj situaciji? Držim da je to uloga koju na osobit način svojim gestama i riječima svakodnevno svjedoči papa Franjo potičući nas na misionarski polet i izlaženje iz svojih zona komfora. Za kršćane općenito, a za katolike u hrvatskome društvu ponaosob, to znači davati svoj specifični, crkveni doprinos društvu prema socijalnom nauku Crkve. U ovom slučaju Crkva u Hrvatskoj se slaže s velikom većinom izvrsnih hrvatskih demografa koji posljednjih desetljeća neumorno predlažu konkretna rješenja koja, nažalost, u velikom dijelu nailaze na šutnju ili nerazumijevanje.

Hoće li ova knjiga nešto promijeniti pod tim vidom? Nadati nam se da hoće. Na temelju kršćanske nade i dalje se želimo zauzimati za opće dobro hrvatskoga naroda i države. Pozivamo stoga vjernike u hrvatskome društvu da dadnu svoj specifičan doprinos u oblikovanju hrvatskoga društva kako svojim osobnim svjedočenjem tako i aktivnim zauzimanjem za opće dobro bez obzira kojoj političkoj opciji ili društvenoj skupini pripadali.

Poseban naglasak neka se stavi na obitelj, kako se to ističe u Deklaraciji, „kao temeljnu jedinicu društva koju je potrebno iznova staviti u središte nacionalnih interesa i prioriteta. Tražimo veća ulaganja u obiteljsku politiku i djecu u Hrvatskoj, bez čega je iluzorno očekivati demografsku revitalizaciju Hrvatske“ (br. 7).

Na završetku, srdačno bih zahvalio prof. dr. Stjepanu Balobanu, pročelniku Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, kao i svim njegovim suradnicima te svima onima koji su surađivali na uređivanju ove knjige. Njihov predan rad i neumorno zalaganje omogućili su da ova vrijedna knjiga ugleda svjetlo dana, postajući tako demografski svjetionik koji nas upozorava i vodi kroz mračne i olujne tmine našega vremena.