Pozdravni govor zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe u petak, 31. siječnja 1997. u Vatikanu, na privatnoj audijenciji kod Sv. Oca za zadarsko crkveno i državno izaslanstvo u povodu 600. obljetnice osnutka Generalnog učilišta dominikanskog reda u Zadru

Sveti Oče!
Dopustite mi da Vas na početku ovog susreta, u ime nazočnih Zadrana, pozdravim na način sv. Pavla. Zahvaljujemo uvijek Bogu za Vas i bez prestanka Vas imamo u svojim molitvama, spominjući se Vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našemu Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo Vašega Izabranja i Vašega predanog služenja Crkvi u Duhu Svetome. Neobično sam radostan, Sveti Oče, da Vam kao nadbiskup zadarske Crkve mogu predstaviti uglednike i građane iz starodrevnoga grada Zadra:mons. Marijana Oblaka, nadbiskupa zadarskoga u miru, o. Marinka Zadra OP, provincijala Dominikanaca hrvatske provincije, dr. Stjepana Krasića OP, autora monografije “Generalno učilište dominikanskoga reda u Zadru ili Universitas jadertina 1396.-1807.”, gosp. Šimu Prtenjaču, župana Zadarsko-Kninske županije, gosp. Božidara Kalmetu, gradonačelnika Zadra, gosp. Marija Matulinu, predsjednika Gradskoga vijeća Zadra, prof. dr. Nikicu Kolumbića, dekana Filozofskoga fakulteta. Počašćeni smo nazočnošću našega Veleposlanika pri Svetoj Stolici, prof. Ive Livljanića i ministra-savjetnika Veleposlanstva, Ivana-Đanija Maršana.
Dolazimo Vam iz grada koji u sebi nosi više nego dvijetisućne tragove uljudbe i kulture, što se znade barem od 4. st. pr. Krista kad su ga Grci zvali IDASSA, te posebno od Rimljana koji su ga zvali IADERA. Iznad svega, Zadar je upravo prožet kršćanskim biljegom. Već se sredinom 4. st. spominje zadarski biskup – doduše, nije navedeno njegovo ime – koji je godine 341. bio na koncilu u Rimu, potom, potkraj istoga stoljeća, biskup Feliks koji je godine 381. sudjelovao na koncilu u Akvileji i godine 390. u Milanu. Od tih davnih stoljeća Zadar je sve više izrastao u kršćanski grad, najprije u okviru rimskoga carstva, potom – naročito u 10. i 11. stoljeću – u okviru hrvatske države. Godine 1177, dana 13. ožujka, naš grad je pohodio Vaš daleki pretšasnik, slavne uspomene papa Aleksandar III, koga su Zadrani Hrvati pozdravili “immensis laudibus et canticis altissime resonantibus in eorum lingua slavica”, kako je posvjedočio njegov pratilac, kardinal Boson. U spomenutim i daljnjim stoljećima Srednjega vijeka u Zadru su cvjetale monaške i redovničke zajednice, od kojih su posebni trag ostavili benediktinci, franjevci i dominikanci. Istovremeno su se u gradu Zadru razvijala različita umijeća, u 14. i 15. st. naročito zlatarska umijeća, često najvišega umjetničkoga dosega, poput rake sv. Šimuna bogoprimaoca, najvrijednije djelo takvoga umijeća u Hrvatskoj, što je godine 1377. dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta Anžuvinska. Zbog svojega iznimno povoljnoga geografskoga i strateškog položaja – kao nezaobilazna točka na putu od Venecije do Dubrovnika i Carigrada – Zadar je u drugom razdoblju, posebno od 15. do 18. stoljeća, bio središtem pokrajine Dalmacije. U navedenom kršćanskom i kulturnom ambijentu Zadar je već prije 600. godina dobio prvo visoko učilište u Hrvatskoj, naime, Generalno učilište dominikanskoga reda ili universitas iadertina, što ga je 14. lipnja godine 1396. utemeljio general dominikanskoga reda, Raimund iz Capue. Tako je Hrvatska upravo preko Zadra ušla u Krug europskoga visokoga školstva. Nakon prvih europskih sveučilišta u Bologni (god. 1139. odnosno 1215.), Parizu (1222.), i drugdje u 13. stoljeću, Zadar je dobio veleučilište u istom razdoblju kao, primjerice, gradovi: Krakov (1364.), Beč (1365.), Heidelberg (1385.), Koeln (1388), Ferrara (1391.), itd. Eto, posve smo blizu Vašemu Krakovu. Blizu smo sveučilišnoj Europi. Najbliži smo pak kršćanskoj katoličkoj Europi. Posebno smo blizu Vama, Sveti Oče. Došli smo da Vas unesemo u našu radost 600. obljetnice najstarijega do sada poznatog veleučilišta u Hrvatskoj. Spomenutu obljetnicu najsvečanije smo proslavili u Zadru od 14. do 20. listopada, a u glavnom gradu Hrvatske – u središtu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – 25. studenoga protekle obljetničke godine. K Vama dođosmo da budete kruna naše proslave. Zato smo Vam najdublje zahvalni da ste nas primili.
Sveti Oče, u ovoj Vam prilici darujemo tri dara: knjigu koja je temelj naše proslave, s naslovom Generalno učilište dominikanskoga reda ili universitas iadertina 1396-1807, djelo dominikanca dr. Stjepana Krasića, profesora crkvene povijesti na papinskom sveučilištu San Tommaso u Rimu, brončani kip što predstavlja Vašu osobu, djelo akademskoga kipara Stjepana Gračana, prodekana umjetničke akademije u Zagrebu, zlatnu plaketu Filozofskoga fakulteta u Zadru, današnjega nasljednika Dominikanskoga veleučilišta. U ta tri dara prepoznajte, Sveti Oče, naše duboko poštovanje prema Vama, uz želju i molitvu da Vas Bog poživi još dugo na dobro Crkve i Svijeta. A u znak naše radosti da smo s Vama, sada će zbor studenata Filozofskoga fakulteta iz Zadra otpjevati: Veličit, skladatelja Matka Brajše Rašana i Veseli se Majko Božja, skladatelja Borisa Papandopula.