„Ovih dana naša javnost bavi se među ostalim i pitanjem tko je za štrajk prosvjetnih djelatnika, a tko protiv njega, a s obzirom na to podijeljeni su i vjeroučitelji. Razmišljanje koje je danas na ovom susretu potaknula Božja riječ upućuje nas na evanđeoska polazišta u prosuđivanju društvenih zbivanja. To je napose važno za vjeroučitelje, prosvjetne djelatnike s crkvenim mandatom, koji imaju i svojevrsnu dužnost pomagati drugima tako da unose svjetlo vjere u događanja čiji su dionici“, rekao je biskup Škorčević.

„Štrajk prosvjetnih djelatnika pokreće brojna važna i složena pitanja. Spomenimo neka od njih. Socijalni nauk Katoličke Crkve ne isključuje štrajk kao put borbe radnika za svoja prava i dostojanstvo, ali ga smatra krajnjim sredstvom, nakon što su iscrpljeni drugi načini djelovanja. Poslodavci i radnici nisu neprijatelji, nego socijalni partneri, jednako tako sindikati i poslodavci. Tko može prosuditi jesu li kod nas prije štrajka upotrijebljeni svi partnerski putovi dijaloga, da bi se štrajk mogao opravdati kao krajnje sredstvo? Štrajk je uvijek uperen protiv poslodavca te ima u sebi naboj koji brzo može izaći iz okvira partnerstva“, istaknuo je.

„Dvije strane trebaju i u štrajku ostati socijalni partneri, tražiti mogućnost razumijevanja uzajamnih stavova i težiti prema sporazumijevanju o onom što je moguće, uvijek pazeći da se ne nanese šteta bilo kojoj strani, što bi u konačnici bilo protiv općeg dobra za koje trebaju svi imati osjećaja i spremnosti na žrtvu. Je li u sadašnjoj fazi štrajka prosvjetnih djelatnika ponestalo partnerstva između sindikata i Vlade pa je preuzeo maha ultimativni pristup kojim se ne može postići nikakav dogovor?“, rekao je biskup Škvorčević.

„Nema sumnje da treba podržati prosvjetne djelatnike u njihovu nastojanju oko vlastitih prava i dostojanstva. No, teško je prihvatiti da se ono sastoji isključivo u većim materijalnim prihodima utemeljenim u koeficijentima složenosti rada, koji, dakako, nisu beznačajni. Izvorno dostojanstvo prosvjetnih djelatnika ostvaruje se u posvemašnjoj predanosti, ljubavi i požrtvovnosti za mlade naraštaje, čijoj izgradnji i rastu trebaju služiti. Kako se boriti za vlastita prava a da se ne povrijedi ili ne naudi tom svojem izvornom dostojanstvu? Je li višetjedni štrajk doveo prosvjetne djelatnike u stanje da im u borbi oko vlastitog statusa učenici više nisu prvi i najvažniji?“, naglasio je.

„Vjeroučitelj treba imati trajno na umu, kako je vjera u njegovu odgojno-obrazovnom djelovanju trajni čin darovanosti života Bogu i bratu čovjeku, te je pozvan iz ove svijesti nastojati oko svoga socijalnog statusa, i s tih polazišta očitovati solidarnost sa svima drugima kojima je stalo do vlastitog dostojanstva, ali tako da ne naškodi dostojanstvu učenika. Neka Bog pomogne da u štrajku prosvjetnih djelatnika ne ponestane dijaloga socijalnih partnera te da pobijedi prvo i najvažnije njihovo dostojanstvo: Ljubav i požrtvovnost za učenike“, zaključio je biskup Antun Škorčević.