Obred ulaska u samostan i euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi predvodio je upravitelj Župe sv. Terezije Avilske Mario Večerić, a uz sestre redovnice u slavlju su sudjelovali obitelj i rodbina Ivane Bošković, mladi iz katedralne župe i drugi vjernici.

Pozdravljajući sve prisutne, a na osobit način sestre klarise, predvoditelj slavlja istaknuo je da su se okupili da bi posvjedočili radosnom činu odluke jedne mlade osobe koja je svoj život odlučila posvetiti Bogu u redovničkom zvanju. Potaknuo je nazočne vjernike da radosna srca sudjeluju u svetom slavlju i kandidaticu Ivanu preporuče u svoje molitve.

Prigodnu homiliju održao je pastoralni suradnik u Župi sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici, a nekadašnji župni vikar u katedralnoj župi Karlo Topalović. Pozdravljajući prisutne, podsjetio je da slave blagdan Gospe od Anđela. Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak o pohodu anđela Gabrijela Djevici Mariji kazao je: „Dobro znamo kako ovaj susret nije običan susret, tek usputan ili beznačajan. Susret Marije i Božjeg glasnika, okončao je jednu eru Svemira od njegovog stvaranja, a otvorio novu, sasvim posebnu eru, eru milosti, jer je Riječ Tijelom postala.“

Nadalje je govorio o primjeru sv. Franje Asiškog s kojim je povezan blagdan Gospe od Anđela. „Mladić Franjo, u ni po čemu običnom susretu, sluša riječi: ‘Obnovi moju Crkvu.’ Smeten tim riječima, nakon što je dobro razmislio, baš na današnji dan, 2. kolovoza, taj mladić je odlučio radikalno promijeniti svoj život ili kako bismo rekli, obratio se. On je također ostavio svoje ime, svoj život, doslovno je i odjeću sa sebe svukao, da bi postao sav Božji jer je shvatio da ga Bog treba i da je Bog s njim“, kazao je vlč. Topalović.

Osvrnuo se i na život sv. Klare ističući da je i ona „jednako smetena poticajima koje je u srcu od Boga osjetila, odlučila poput Marije i Franje reći Bogu: ‘Da, evo službenice Gospodnje.’ U noći Cvjetnice, 18. ožujka 1211. godine ostavila je kuću, grad i rodbinu i otišla u Porcijunkulu. Ondje su je čekala braća s upaljenim bakljama da joj pokažu put, te zajedno s njome ušli u crkvu. Tu je Klara odložila u ruke braće svoju kosu i ostavila svjetovni nakit. I u ruke Franje položila je svoje zavjete Gospodinu“, istaknuo je propovjednik.

„Danas svjedočimo kako je isti Bog progovorio u srcu jedne djevojke, i nju itekako smeo, ali je nasljedujući ove svete velikane koje smo spomenuli i ona dobro razmislila i konačno odlučila reći i svoj ‘da’ Bogu. Ivana, ostavila si sada sebe, da bi se pronašla u Bogu. Velik i težak korak si učinila i dobro znaš da će biti još teških, zahtjevnih i nerazumljivih trenutaka i situacija u životu. Imala ih je i Gospa i Franjo i Klara i toliki drugi. Ali čuvali su u srcu taj posebni susret gdje im je Bog rekao: ‘Trebam te za nešto posebno’, vjerovali su da je Bog s njima, da se njegova milost trudi oko njih i ustrajali su. A Bog se po njima proslavio i učinio velika djela“, poručio je vlč. Topalović.

Na kraju homilije ustvrdio je da je blagdan Gospe od Anđela veliki dan Božje milosti i obraćenja. „Upravo je zato sv. Franjo izmolio od majke Crkve da udijeli iz riznice duhovnog blaga dar potpunog oprosta svim vjernicima koji ispune uvjete propisane od Crkve. Na dan svoje smrti, netom prije, sv. Franjo molio je svoju braću da ga hitro odnesu u crkvicu sv. Marije Porcijunkulske, njemu i sv. Klari tako važne i posebne, za koju je sam govorio da je posebna zbog velike Božje milosti i moćnog zagovora bl. Djevice Marije te je tamo i umro“, zaključio je homiliju.

Na svršetku misnog slavlja uslijedio je obred ulaska u samostan. Kandidatica Ivana tri puta je pokucala na vrata samostana iza kojih su je dočekale sestre klarise koje su je nakon blagoslova župnika Večerića uvele u klauzurne prostore. Nakon što je kandidatica obukla redovničko ruho, zajedno sa sestrama klarisama uputila se u prostore samostana gdje su joj svi prisutni čestitali na važnoj životnoj odluci.