Poziv Jeruzalemu da slavi Gospodina

Castel Gandolfo, (IKA) – “Gospodin djeluje svojom riječju ne samo u stvaranju već također u povijesti. On se objavljuje nijemim glasom prirode, ali se otvoreno izražava po Bibliji i svojim osobnim priopćavanjem u prorocima i u punini u Sinu”, rekao je Papa u svojoj današnjoj katehezi na općoj audijenciji u Castel Gandolfu. Papa se u katehezi vratio razmatranju psalma 147. koji je već bio predmetom jedne njegove prethodne kateheze. Ovog put govorio je samo o drugom dijelu psalma kojeg drevni grčki i latinski prijevodi, a s njima i liturgija, smatraju samostalnom pjesmom. Pjesma započinje slavnim stihom: “Slavi Gospodina, Jeruzaleme” (“Lauda, Jerusalem, Dominum”) koji je često uglazbljivan na latinskom. Tim se riječima poziva Jeruzalem, koji je oličenje naroda, da veliča i slavi svog Boga.

U psalmu se navode dva razloga zbog kojeg molitvena zajednica mora uzdići Gospodinu svoju hvalu. Prvi je razlog povijesne naravi: Bog, koji je oslobodio Izraela iz babilonskog progonstva, pruža sigurnost narodu u svetom gradu. Taj je psalam nastao u doba obnove Jeruzalema koji je srušen u napadu Nabukodonozorove vojske 586. godine prije Krista. Knjiga Tužaljki razorenje Jeruzalema promatra kao Božju kaznu zbog grijeha sinova izraelskih. Ipak, Bog se sada vratio ponovno obnoviti Jeruzalem i u njemu uspostaviti radost i mir. No osim blagoslova, sigurnosti i mira Bog daje Izraelu i druge darove: to su objava, zakon i božanski propisi. “Slavi se tako Izraelovo izabranje i njegovo jedinstveno poslanje među narodima: obznanjivati svijetu Božju riječ… Po Izraelu i, dakle, također po kršćanskoj zajednici, odnosno Crkvi, Božja riječ može odzvanjati u svijetu i postati pravilo i svjetlo života za sve narode”, istaknuo je Papa.

Drugi razlog za klicanje i hvalu koji se navodi u psalmu je kozmičke naravi, povezan je naime s božanskim djelom stvaranja. Božanska riječ snažno nadire da sve oživi, ona je poput glasnika koji brzo trči zemljom, a za njom niču divote. One su opisane zimskim slikama: snijegom, mrazom, grâdom, ledom, a potom proljećem u kojem se sva priroda budi. Bilo je onih koji su u slikama toga psalma iščitavali božanske darove kroz kršćansku prizmu. Tako Origen pšenicu koja se spominje u psalmu poistovjećivao sa samim Kristom koji je “zrno pšenice koje je palo na zemlju i razmnožilo se za nas”.

“Gospodin, dakle, djeluje svojom riječju ne samo u stvaranju već također u povijesti. On se objavljuje nijemim glasom prirode, ali se otvoreno izražava po Bibliji i svom osobnom priopćavanju u prorocima i u punini u Sinu. To su dva različita dara njegove ljubavi, no koja teže istom cilju”, rekao je Papa.