Okupljene je na početku pozdravio i predavanje najavio Mislav Ćimić, član Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije koje organizira manifestaciju Kršćansko lice kulture na čijem programu je i ovo predavanje.

U uvodnom djelu predavanja dr. Kralj Brassard je kazala da će govoriti o jednom segmentu zdravstvene kulture, o instituciji koja je imala kršćanske korijene. Isto tako je izrazila uvjerenje kako je današnja bolnica slijednica te stare institucije te da i dalje njeguje taj kršćanski duh ili da to čini barem većina njenih zaposlenika.

„Zašto govoriti o rodilištu kao o jednom od odraza kršćanskog lica zdravstvene kulture?“ nastavila je u svom promišljanju predavačica kazavši da je bitna odrednica kršćanina odnos prema ljudima i to posebno onima najslabijima. Ljudska slabost je neizbježna, ona se javlja na početku svakog života, a i na kraju svakog života. Pokojni papa Benedikt XVI. napisao je da mi nismo slučajan i besmislen proizvod evolucije nego smo svi rezultat Božje misli. Svi smo željeni, ljubljeni i neophodni.

U nastavku predavanja dr. Kralj Brassard je govorila o tome kako su u poganskom društvu pobačaj i čedomorstvo bili društveno i moralno prihvatljivi. Već su ranokršćanski pisci isticali nespojivost tih praksi sa kršćanskom vjerom i moralom. Tako da su prvi kršćani nastojali ukloniti sve loše običaje u svezi s djecom. S vremenom je individualna skrb za one najslabije zamijenjena institucionalnom skrbi. Pa su tako za malene brinule župe, samostani, bolnice i na kraju specijalizirane institucije, nahodišta i rodilišta.

Stariji dokumenti govore d a je prvo dubrovačko rodilište bilo pri nahodištu, kazala je dr. Kralj Brassard. O tome svjedoči knjiga rodilja iz 18. stoljeća, poznata iz literature stare stotinjak godina. Najstariji spomen rodilišta pri nahodištu zabilježen je 6. ožujka 1684. godine zapisima o isplati nadstojnici nahodišta jer je više žena pomagalo pri jednom porodu. Iz dokumenata se može vidjeti da su primalje od 19. stoljeća bile stalno zaposlene u nahodištu.

Zatim se predavačica osvrnula na slučajno otkriće u svom istraživanju, a radi se o rodilištu za siromašne sluškinje koje datira od 21. siječnja 1627. godine. Zabilježeno je i mjesto gdje se hospital nalazio, ulica Domina. Spominje se ime primalje koja radi u hospitalu i koja ima, prema tim zapisima, stalna primanja što znači da je bila trajno zaposlena u toj ustanovi. Rodilište za sluškinje je jedinstveni primjer u Evropi i prethodilo je rodilištu u sklopu hospitala milosrđa i najstarije je usko specijalizirano rodilište na hrvatskom prostoru i šire. Prvi spomen je 1627. godine. U rodilištu su bile zaposlene primalje i njihove pomoćnice s redovitom mjesečnom plaćom. To je najstariji zabilježeni podatak o trajnoj službi primalja u Hrvatskoj. Zgrada rodilišta za sluškinje nalazila se unutar gradskih zidina. Ta institucija je imala prvenstveno karitativno značenje jer je služila za nevoljne trudnice, za porod iz nevolje i za zaštitu nerođene djece. Po tome se može uočiti da je prvo dubrovačko rodilište dostojan i znakovit odraz kršćanskog lica zdravstvene kulture u Dubrovniku, zaključila je dr. Kralj Brassard.

Predavanju su nazočili dubrovački biskup Roko Glasnović i generalni vikar mons. Ivica Pervan.

Sljedeći događaj manifestacije Kršćansko lice kulture je izložba „Mysterium crucis: Križni put u djelima suvremenih umjetnika“ koja će biti otvorena u palači Sponza u utorak 19. ožujka u 19.30 sati.

Jelica Gjenero