Predavanje „Ja i mamu i tatu volim. Kako radimo s djecom – žrtvama obiteljskog nasilja“
IMGP7489
Dom “Sv. Ana” – Caritasov dom za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja 19. veljače u svojim je prostorijama organizirao predavanje pod nazivom: „Ja i mamu i tatu volim. Kako radimo s djecom – žrtvama obiteljskog nasilja“ koje je održano kao jedno u nizu predavanja u okviru projekta Rijeka psihologije.
Predavanje su održale psihologinje Laura Pavičić i Draženka Šepić Labrović, a nakon toga su gostima pokazale prostorije za provođenje programa susreta djece s očevima.
Ravnateljica Doma s. Suzana Samardžić na početku je istaknula kako je program koji omogućuje susrete djece s očevima važan iako zahtjevan za provođenje. „Djeca žele i mamu i tatu i mi im pokušavamo, ako su ispunjeni određeni uvjeti, to omogućiti.“
Psihologinja Laura Pavičić predstavila je ukratko psihosocijalni rad s djecom u Domu istaknuvši kako je svaki slučaj poseban kao i iskustva žena i djece koja su bila izložena nasilju od strane člana obitelji pa stoga zahtijevaju individualizirani i interdisciplinarni pristup. „Majke želimo osposobiti da nakon izlaska iz Doma mogu nastaviti samostalno živjeti, a djeci nastojimo umanjiti stres zbog promjene sredine i naučiti ih kako kvalitetno organizirati vrijeme.“ Objasnila je kako život u Domu zahtijeva ustaljeni raspored i ritam dnevnih aktivnosti, a on pomaže boljoj organizaciji vremena. „Taj dnevni ritam nastoji pratiti ritam jedne funkcionalne obitelj, a činimo to u nadi da će i kad izađu iz doma znati kako kvalitetno organizirati vrijeme.“
Draženka Šepić Labrović detaljnije je govorila o susretima djece i očeva, programu kojega rijetko koji sličan dom provodi. Istaknula je kako do realizacije dolazi samo u slučajevima kada djeca nisu bila izložena nasilju i kada postoji suglasnost svih uključenih, odnosno majke, oca i djeteta. Odvija se uz sudjelovanje socijalnog radnika i dva policajca, a svaki susret biva prekinut ukoliko dođe do zloporabe, agresije ili pokušaja manipulacije s djetetom. Program se pokazao kao primjer dobre prakse iako i on u provođenju pokazuje svoje nedostatke. Prvenstveno se to odnosi na sigurnost majke i djeteta te na nepostojanje zakonskih odredbi koje bi regulirale protokol susreta. „Ako je veza djeteta i oca prije odlaska u Dom bila dobra, ovi su susreti prilika da se taj odnos u budućnosti pozitivno razvije. To je svakako dobro za dijete, jer djeca imaju potrebu biti lojalna prema oba roditelja“, zaključila je psihologinja.