Predavač je istaknuo da pastoralno djelovanje Crkve ide prema čovjeku i svim njegovim životnim okolnostima te situacijama u kojima se on nalazi. Govoreći o pastoralu škole, pojasnio je da pastoral škole ili pastoralno djelovanje u prostoru i kontekstu škole podrazumijeva razne oblike dragovoljnog djelovanja i služenja kršćana koji snagom svoga vjerničkog identiteta i zauzetosti pridonose humanizaciji škole u različitim dimenzijama njezina ostvarivanja, odnosno života i rada. „Riječ je o dobrovoljnoj ponudi različitih aktivnosti i slobodnom prihvaćanju tih ponuda čiji inicijatori su i prvotni nositelji: učenice i učenici, nastavnice i nastavnici, drugi djelatnici i djelatnice škole te roditelji učenika kao vjernici“, rekao je.

Također je predstavio školsko-pedagoško i pastoralno-teološko utemeljenje pastorala škole.

Prof. Šimunović poručio je da je Crkva dala i još uvijek daje veliki doprinos izgradnji odgojno-obrazovne dimenzije škola diljem svijeta te je predstavio dokumente Crkve koji na svoj način opravdavaju pastoralno djelovanje u hrvatskim školama. Tako je izdvojio plan i program župne kateheze „Župna kateheza u obnovi župne zajednice“, dokument Hrvatske biskupske konferencije „Da vaša radost bude potpuna“, Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske „Ti si Krist – za nas i za sve ljude“ te Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije „Hodimo u novosti života“.

U izlaganju je također predstavio načela, nositelje i oblike pastorala škole, kao i konkretne poticaje za njegovo ostvarenje u Republici Hrvatskoj. Rekao je da takav oblik crkvenog djelovanja obilježavaju načela osobne ponude, ekumenizma i međureligijskog dijaloga, dragovoljstva, gostoprimstva i suradnje. Pojasnio je svako načelo rekavši, između ostaloga, da upravo usmjerenost konkretnim adresatima određuje aktivnosti i ponude pastorala škole.

Govoreći o nositeljima pastorala škole, naglasio je da su to na prvom mjestu škole sami kršćani koji žive i djeluju u školskom okruženju te se angažiraju razmjerno svojim raznolikim karizmama, sposobnostima i mogućnostima. Dodao je da su to najčešće vjeroučiteljice i vjeroučitelji koji organiziraju ili nude razne ponude i aktivnosti učenicima, nastavnicima, ostalom školskom osoblju i roditeljima učenika, ali i učenici, roditelji i nastavnici te kvalificirani pastoralni djelatnik.

Prof. Šimunović naveo je neke oblike pastorala škole istaknuvši da se oni mogu provoditi unutar ili izvan same škole.

Poručio je da su, dok je predavanje nastajalo, u misli dolazila pitanja poput: „Je li utopijski razmišljati o pastoralu škole u Republici Hrvatskoj? Je li crkvena stvarnost spremna za ovakvo pastoralno djelovanje Crkve u ambijentu škole? Je li društvena stvarnost otvorena za spomenuto pastoralno djelovanje Crkve, a da se odmah, bez dijaloga, kritičkog promišljanja i vrednovanja, nalijepe etikete i tako onemogući jedan oblik kršćanskoga služenja unutar škole?“

„Uz iskreno poštivanje nastojanja, rada i zakonitosti svih struka u dinamici škole, odvažili smo se razmišljati o pastoralu škole koji može ponuditi razne aktivnosti učenicama i učenicima, njihovim roditeljima, nastavnicama i nastavnicima te ostalim djelatnicama i djelatnicima škole za razvoj svih dimenzija njihove intelektualne, tjelesne i duhovne osobnosti te doprinijeti humanizaciji škole“, kazao je te predstavio određene izazove pastorala škole.

Predavač je ustvrdio da svaka vjeroučiteljica, svaki vjeroučitelj, učenici, roditelji, nastavnici i stručne službe, ako su vjernici, pastoralno djeluju svojim životom i svjedočanstvom vjere.