Predavanje s. Nathalie Becquart na Mediteranskim teološkim susretima

Nakon što su proteklih godina na ovome skupu sudjelovali Tomáš Halik, generalni tajnik kardinal Mario Grech, Timothy Radcliffe, James Martin, osobe koje su na razini Crkve službeno uključene u rad Sinode, s. Nathalie još je jedna istaknuta gošća Mediteranskih teoloških susreta s kojom se ova manifestacija u organizaciji Riječke nadbiskupije prepoznaje kao skup angažiran u promicanju aktualnih i važnih izazova za suvremenu Crkvu. „Sinodalnost, ekumenizam i međureligijski dijalog“ bila je tema njezina izlaganja koje je slušalo 40 studenata iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke, Austrije i Grčke, desetak svećenika, nadbiskup Mate Uzinić i drugi gosti koji su ispunili dvoranu Doma jer predavanje je bilo otvoreno za javnost.

Kao dotajnica Biskupske sinode, gošća je govorila o samoj ideji i procesu sinodalnosti u kontekstu ovogodišnje teme MTS-a „Kršćanstvo i islam: u službi bratstva u podijeljenom svijetu“. „Crkva je pozvana hoditi sa svima. Ne samo s katolicima, kršćanima, vjernicima, nego sa svima, s cijelim čovječanstvom“, istaknula je na početku svog izlaganja misao koja je potaknula sinodalni hod te objasnila kako je sinoda proces stvaranja zajedništva. „Sinoda je način da se pokaže da svi ljudi imaju jednako dostojanstvo. To je poziv čovječanstvu živjeti u skladu, zajedništvu i jednakosti.“

U tom je kontekstu istaknula nužnost ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Iznijela je i svoja iskustva kršćansko-muslimanskog dijaloga u Francuskoj te svog boravka u Libanonu. „Tamo sam u susretu i dijalogu s muslimanima i sama rasla u vjeri i postala bolja kršćanka.“ Ustvrdila je da su joj prijatelji muslimani pomogli u sazrijevanju u njezinoj osobnoj kršćanskoj vjeri. Istaknula je da se vjernici ne smiju bojati različitosti i vjernika drugih vjera. „Pozvani smo živjeti ekumenizam i međureligijski dijalog iz perspektive razmjene darova. Od svakog vjernika možemo nešto naučiti i nešto mu dati“, rekla je. Citirala je stoga Kuran 5,48 „A da je Bog htio, on bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio. Ali on hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje. Zato se natječite međusobno u dobrim djelima…“.

Objašnjavajući sinodalni hod Katoličke Crkve podsjetila je da on ima temelje u Drugom vatikanskom saboru, koji je Crkvu definirao kao Božji narod i pozvao na zajedništvo vjernika. „Želimo vidjeti i živjeti Crkvu kao Božji narod, a to su konkretni, stvarni ljudi u svom povijesnom trenutku“, rekla je. Pritom je istaknula da je zbog toga različita situacija Crkve i svakog vjernika u različitim dijelovima svijeta.

Više je puta istaknula središnju ulogu Duha Svetoga u sinodalnom procesu. Sam način rada na Sinodi nazvala je razgovorom u Duhu, podsjetivši na prvu Sinodu u povijesti, onu koja se dogodila u Jeruzalemu 50. godine i ulogu Duha Svetoga (Dj 15). „Misija Crkve nije povećati broj svoj članova nego kontemplirati Duha Svetoga koji je prisutan u povijesti i ljudskim djelima. Vjerujemo da Duh Sveti djeluje u svijetu i povijesti, ne samo među katolicima nego među svim ljudima. Stoga je želja da se u sinodalni hod Katoličke Crkve uključi i druge, sve ljude“, kazala je. Proces sinodalnog dijaloga, slušanja i razlučivanja također je u vjeri predan vodstvu Duha Svetoga. Na kraju dolazi pitanje donošenja odluka, opet osluškujući Duha, koje ipak spadaju na one kojima je dana odgovornost u hijerarhiji. Objasnila je da sinodalni proces ne znači nestajanje hijerarhijske strukture Crkve: „Hijerarhija i dalje postoji, ali moramo ju živjeti u okviru sinodalnosti, zajedništva, Crkve kao Božjeg naroda. Proces slušanja različitih mišljenja utječe i na onoga koji sluša i kasnije donosi odluku.“

Nakon predavanja uslijedila je rasprava. Na pitanje zašto su iz Instrumentum laboris sinodalne sesije u listopadu 2024. nestale delikatne teme poput đakonisa ili pitanje spolnih manjina u Crkvi, s. Nathalie je odgovorila da to ne znači da se te teme marginaliziraju već je podsjetila da se radi o Sinodi o sinodalnosti, drugim riječima da je preduvjet suočavanja s tim i nekim drugim pitanjima (poput poligamije), usvajanje sinodalnog načina življenja crkvenosti jer jedino s takvim sinodalnim načinom života i donošenjem odluka Crkva može kročiti prema budućnosti.