Sve okupljene je na početku pozdravio generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić.

Fra Dragan je u nagovoru podsjetio na prve jaslice koje su nastale upravo zahvaljujući sv. Franji koji je, prema riječima fra Dragana, itekako važan za otajstvo Božića. „Jer je htio naglasiti koliko je važno slaviti to jednostavno, ponizno otajstvo: da sam Bog dolazi u liku maloga djeteta, da se daje nama, da se rađa“, istaknuo je fra Dragan. Dodao je kako je Božić za sv. Franju bio blagdan nad svim blagdanima. I premda je inače neprestano sebe i svoju braću poticao na post i pokoru, Božić je bio dan radosti, dan kad je braći govorio da zidove premažu slaninom, i sve poticao da prospu žita kako bi i sestre ptice imale što za jesti, a stoci da se daje više hrane nego inače, da i ona osjeti tu radost – da se rodio Sin Božji, ispričao je fra Dragan.

Govoreći o samim jaslicama istaknuo je da „ljepota jaslica nisu brda, doline, potoci, vjetrenjače, nego Onaj koji se nalazi, koji jest u jaslicama, a to je Krist spasitelj, koji nas zove zajedno sa svojom Svetom Obitelji da naše obitelji žive i da zapravo dotaknu to otajstvo ljepote topline one slamice, ali i betlehemske topline radosti u našemu srcu.“

U nagovoru fra Dragan je podsjetio na mnoge crtice iz života sv. Franje koje su dovele do nastanka jaslica, ali i o samoj njegovoj poniznosti, skromnosti, malenosti te je tako sve pozivao na svetost – radikalnu svetost – na koju su pozvani i laici.

Kako je sv. Franjo napisao pravilo i za Franjevački svjetovni red, fra Dragan je djelatnicima Varaždinske biskupije poručio da i oni mogu, u svijetu, uistinu radikalno živjeti evanđelje i postati sveti, čemu kroz povijest svjedoče mnogi sveti muškarci i žene koji su se posvećivali upravo u tom staležu.

I sv. Franjo je bio uistinu čovjek Božji, koji nije htio gledati kako netko drugi, nego kako on živi svoj poziv, evanđelje, kako on izvršava svoju službu u ovome svijetu na koju je poslan, poručio je fra Dragan, rekavši kako je sv. Franjo „uistinu poticaj svima nama da svatko od nas radikalno pristupi, da se oduševi i da krene za Novorođenim Kraljem, jer On je bio mali, jednostavni, ponizni.“

I osim što nam je pokazao Isusa kao betlehemskog djetešca, sv. Franjo nam je pokazao i Isusa kao onoga koji na Kalvariji trpi, ali pokazuje nam i upućuje nas na Isusa koji se proslavlja neprestano i daje nam se za hranu u Presvetoj Euharistiji. Kršćani žive iz euharistije te sva njihova snaga i djelovanje proizlazi iz euharistije.

„Od nas kao kršćana, kao vjernika, od vas kao djelatnika Biskupije, zaista se očekuje puno. Da nam budete potpora, da nam budete snaga, da nam budete pomoć, da nam koji puta budete zaštita, jer i sami znate da smo sa svih strana i vi i mi napadani. Ali kao zajednica, kao bratstvo smo toliko jaki koliko si dopustimo da se Krist Isus, onako baš istinski, iskonsko, izvorno rodi u našem srcu“, poručio je fra Dragan biskupijskim djelatnicima uz još druge poticaje i ohrabrenja: da budu prijatelji jedni drugima, pomoć, ispružena ruka kako bi u kolektivu, toj zajednici, ne samo vladao red, rad, mir, disciplina, nego i slavljenje Boga i Božjih otajstava. Potaknuo je da ovo božićno otajstvo jednostavnosti i malenosti, ali i barem stručak slame, donesu u svoje obitelji te da budu blizu jedni drugima.

„Budite oni koji će svim srcem, svom dušom, svom snagom, svim bićem svojim, svim umom svojim slaviti onako baš pravi izvorni Božić. Neka vam je sretno i blagoslovljeno! Hrabro naprijed i zaista budite oduševljeni što možete na pravim mjestima slaviti i služiti Novorođenom Kralju to jest malom Isusu. Budite sposobni u svakom trpećem bratu ili sestri prepoznati onog malog Isusa, otajstvo Božića, jer Bog se želi roditi u svima nama, ali i po svima drugima želi se pokazati i nama“, zaključio je nagovor fra Dragan.

Biskupijski djelatnici potom su sudjelovali na misnom slavlju u kapeli svećeničkog doma, koje je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš uz koncelebraciju umirovljenog biskupa Josipa Mrzljaka, mons. Perčića te drugih svećenika.

U homiliji biskup Radoš je okupljenima približio lik sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, poniznog i šutljivog, koji svojim životom poručuje da u Božjem planu ima mjesta za sve.

„Neće Gospodin nikoga pitati jesi li bio biskup, upravitelj ovoga doma, radnik u ovom domu ili na nekom drugom mjestu. Nije važno koju ulogu igraš, nego kako je igraš. Gospodin jedino to vrednuje. A sve drugo, kod njega, kada se nađemo, neće ništa vrijediti“, poručio je mons. Radoš, dodavši da Bog upravo zato i dolazi kao dijete, da u toj prostodušnosti kaže: ‘Želim svakoga od vas susresti’.

Biskup je nadalje svratio pozornost i na to da, dok je Josip mislio da samo treba Mariju čvrsto držati za ruku jer je ona put njegove sreće, Gospodin govori kako to nije dovoljno, već trebaju uzeti još nekoga za ruku da bi mogli biti sretni.

„Ne vaša zajednička ruka, nego ruka koju je ispružio Bog prema vama. Onaj koji će doći, Njemu pružite ruku i možete ići putem života i putem sreće. To je Bog… Pa neka nam Gospodin, k’o i Josipu koji nam je danas vodič, jasno kaže da je vjernost ona koja je put do sreće. Izvršavanje svoga životnoga poslanja je put do sreće. I nije potrebno biti u središtu da bi bio važan, da bi bio sretan, da bi bio velik“, zaključio je homiliju biskup Radoš.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je tradicionalni zajednički objed te je na kraju susreta biskup Radoš izrekao čestitku povodom Božića i nove građanske godine.