Predbožićni susret osoba s invaliditetom u Požegi

Rekao je da „ovih predblagdanskih dana u svojim obiteljima, udrugama i u crkvenim ustanovama susrećemo mnoge ljude i nastojimo biti jedni drugima blizu, kako bismo posvjedočiti Božju blizinu koju nam je Isus Krist očitovao svojim rođenjem“. Naglasio je da je potrebno toj Božjoj blizini otvoriti sva vrata na svim razinama, a osobito na razini života osoba s invalidskim poteškoćama. Poručio je sudionicima da im Požeška biskupija ovim susretom otvara trostruka vrata. To su najprije vrata dvorane Biskupskog doma u kojoj se nalaze, zatim vrata crkve Sv. Lovre da se u njoj pomole i konačno vrata srca, da ih kroz ovaj susret pohranimo u njega i pamtimo u našim molitvama, po kojima se ostvaruje naša najjača povezanost, kazao je biskup. Zahvalio je svima onima koji im nastoje život učiniti lakšim: članovima njihovih obitelji koji su svakodnevno s njima, kao i članovima njihovih udruga. Poželio im je da se dobro osjećaju u prostorima Biskupskog doma tijekom programa koji je pripravljen s njima i za njih. Pozvao ih je da otvore svoja srca za lijepe i dobre sadržaje koje drugi nastoje u njih unijeti.

Ravnatelj biskupijskog Caritasa Ivan Popić potom je predstavio tijek susreta koji je nastavljen interaktivnim izlaganjem što su ga pripremili prefekt u požeškom Kolegiju Krunoslav Siroglavić i vjeroučiteljica Katarina Paulić. Na temelju evanđeoskog teksta o ozdravljenju uzetog čovjeka govorili su o Isusovu odnosu prema ljudima u potrebi, osobito s obzirom na one koji trpe zbog određenih fizičkih poteškoća. Upozorili su na potrebu cjelovitog pristupa čovjeku čije se zdravlje ili bolest može očitovati i na njegovom duhu odnosno duši, jer i fizički zdrava osoba može biti bolesna. Naveli su mnoge vrline koje osobe s invaliditetom posjeduju, ističući napose izrazitu upornost u postavljenim ciljevima koja im pomaže nadvladavati svakodnevne poteškoće na koje nailaze. Na to su se nadovezali pojedini sudionici susreta osobnim svjedočanstvom života u okolnostima u kojima se nalaze i načinom na koji se s njima nose.

Program je nastavljen u obližnjoj crkvi Sv. Lovre, gdje je prefekt Siroglavić predvodio pokorničko bogoslužje s ispitom savjesti, nakon čega su nazočni pristupili sakramentu pomirenja. Središnji događaj bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Škvorčević. U uvodu je istaknuo znakovitost činjenice „da ne možemo jedni bez drugih, osobito oni koji su u fizičkim poteškoćama te im uvijek treba pomoć drugih“. Potaknuo je da ovom misom „jedni druge povjerimo Bogu koji želi ići našim putovima, osobito putovima slabosti i nemoći, što je posvjedočio dajući nam svoga Sina, rođena u siromaštvu i odbačenosti betlehemske štalice“.

U homiliji biskup je spomenuo kako se osobito tijekom posljednjih dana susreo s više starijih osoba koje su preko različitih europskih projekata bile uključene u programe kućne pomoći. Neki od tih projekata privedeni su kraju te se navedene osobe žale da su ostale bespomoćne i same. Istaknuo je da samoća teško pada ljudskom biću. Povezao je to s naviještenim ulomkom iz knjige proroka Sefanije, rekavši kako je i židovski narod u 7. st. prije Krista iskusio bijedu samoće. Računali su ostvariti svoj životni cilj organiziranjem javnog života vlastitim snagama na čelu s kraljem kako na političkoj tako i na gospodarskoj razini. No, progovorila je ljudska sebičnost i zloća te je pojedince i društvo svela na tešku razinu neuspjeha i osame. Prorok Sefanija ih opominje da se bijeda nemoći dogodila jer su ostavili Boga i ostali sami te ih poziva da mu se vrate, jer on želi biti s njima Bog. Obraćenje je omogućilo Božji povratak u njihovu sredinu te se prorok raduje, kliče i to razglašuje. Kad su se srcem ponovno okrenuli Bogu, i uskladili svoj život s njegovim zakonom postali su opet čvrsti i jaki narod.

Aktualizirajući poziv proroka Sefanije na povratak k Bogu, biskup je upitao vjernike na kojim temeljima grade svoju jakost. Ustvrdio je kako se ona na ljudskoj razini ostvaruje po onima koji im pružaju svakodnevnu pomoć. No, naglasio je, čovjek je stvoren za veće i više, za ono što može Božja blizina i ljubav. Ona je najsnažnije progovorila u Isusovu križu i bila jakost i njegove vlastite pobjede u muci i smrti. Ta Božja ljubav išla je preko granice smrti uništivši je. Povjerenje u Boga i njegovu jakost na poseban način ostvarila se u skromnoj i jednostavnoj Mariji iz Nazareta i Elizabeti iz Ain Karema, s kojima nitko od moćnika onodobnog svijeta nije računao, o čemu govori evanđelist Luka u naviještenom evanđeoskom odlomku, rekao je biskup. Spomenuo je da su ove dvije jednostavne žene posjedovale osobitu osjetljivost za Boga i ono što je on s njima naumio. Bile su bistra srca ispunjena povjerenjem u Božje planove, prihvaćajući ih, premda ih dokraja nisu razumjele. Na osobit način očitovala je to Marija iz Nazareta, shvativši da Bog preko nje, malene i jednostavne djevojke, želi učiniti veliko djelo te je odgovorila posvemašnjim predanjem „neka mi bude po tvojoj riječi“. S ljudima koji su mu otvoreni i puni povjerenja Bog ostvaruje svoje namjere. On voli malene i nemoćne, jer se oni ne uzdaju u svoje snage, nego svim srcem traže Božju jakost, istaknuo je biskup.

Osvrnuvši se na poteškoće s kojima se susreću osobe s invaliditetom, spomenuo je kako bismo mogli nabrajati svoje tjelesne nedostatke, bolesti i slabosti. No, kazao je, hajdemo poput Marije i Elizabete gledati na ono što Bog u nama želi ostvariti, iskažimo mu svoje povjerenje i dopustimo mu da bude naša jakost i snaga. „Svijet ne računa s malenima, jednostavnima, siromašnima i bolesnima, smatra ih teretom. Ali Božja je logika drugačija od svjetske, jer on preko malenih ostvaruje svoje planove. Omogućite mu da vas još čvršće prati u vašem svakodnevnom životu, da po onom što nosite u svome srcu budete u Hrvatskoj svjedoci unutarnjeg bogatstva plemenitosti, ljubavi, dobrote i Božje prisutnosti. To je vaše dostojanstvo u kojem vas Bog vidi i potvrđuje“, zaključio je biskup. Poželio im je da kroz ovu pripravu za svetkovinu Božića iskuse otajstvo Božje blizine te njegovom ljubavlju koja je pobijedila u Isusu Kristu i oni budu pobjednici.

Završavajući misno slavlje, biskup je invalidnim osobama kazao kako su otpjevali riječi što ih je Elizabeta uputila Mariji: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“. Poželio je da i oni budu blaženi, jer su ovim predbožićnim susretom obnovili svoje povjerenje u Boga, otvorili svoja srca njegovoj blizini. Zahvalio je Ivanu Popiću, ravnatelju Caritasa, Robertu Kupčaku, voditelju Pastoralnog centra, Jelosavki Jakovljević, predsjednici požeške Udruge invalidnih osoba te predstavnicima drugih udruga za doprinos koji su dali „kako bi ovo okupljanje bio susret međusobno i s Bogom, koji nas nikada ne napušta, unatoč našim ljudskim slabostima“. Čestitao im je Božić i zaželio puno radosti zbog Božje jakosti u njihovim ljudskim nemoćima.