Poštovani domaćini i inicijatori Konferencije:

Uzoriti kardinale Bozanić,

Preuzvišena gospodo biskupi i crkveni dostojanstvenici,

Poštovani apostolski nuncije – monsinjore Lingua,

Poštovani veleposlaniče Države Izrael – gospodine Mor,

Poštovani rektore Hrvatskoga katoličkog sveučilišta – gospodine Tanjić,

Poštovani izaslaniče predsjednice Republike – gospodine Rogač i izaslaniče predsjednika Vlade – gospodine Ćorić,

Poštovani potpredsjednici i zastupnici u Hrvatskom saboru,

Poštovani predstavnici crkvene i akademske zajednice,

Poštovani članovi diplomatskog zbora,

Gospođe i gospodo,

Dragi studenti,

Sve Vas na početku srdačno pozdravljam uime Hrvatskoga sabora i osobno.

Iznimno mi je drago da vam se mogu uvodno obratiti na Konferenciji u povodu 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Izraela, koja se obilježava ove godine.

Pozdravljam inicijativu izraelskog Veleposlanstva, Apostolske nuncijature i Hrvatskog katoličkog sveučilišta da ovaj važan događaj obilježimo i u Hrvatskoj.

Uvjeren sam da ćemo porukama na ovoj Konferenciji dati snažnu potporu daljnjem osnaživanju odnosa između Svete Stolice i Države Izrael i kršćansko-židovskih veza.

Za Hrvatsku, odnosi sa Svetom Stolicom kao i s Državom Izraelom od posebnog su značaja.

Kroz cijelu povijest do današnjih dana, odnosi hrvatskoga naroda s Katoličkom crkvom bili su iznimno snažni.

Osjećaj pripadnosti katoličanstvu  bila je ona vrijednost koja je očuvala kroz stoljeća hrvatski narod i odredila njegov nacionalni identitet.

Katolička vjera je uvijek bila temeljni kamen hrvatskog nacionalnog jedinstva, kohezije, opstojnosti, otpora i borbe za slobodu.

U Izraelu, Hrvatska pak vidi istinskog prijatelja s kojim želi dalje razvijati partnerski odnos i svekoliku suradnju.

Mogućnosti za to proizlaze iz mnogih sličnosti, zajedničke baštine, vrijednosti koje dijelimo, ali i povijesnih izazova s kojima smo se suočavali i koje uspješno prevladavamo.

Isto tako, Hrvatska i Izrael nalaze se na zemljopisnim i civilizacijskim raskrižjima, trusnim područjima koja se i danas suočavaju s velikim, čak i egzistencijalnim izazovima.

Uvjeren sam da će ti izazovi u budućnosti još više povezati naše dvije zemlje.

U tom svjetlu, odnose koje grade Sveta Stolica i Država Izrael, a posebno imajući u vidu zajedničke duhovne korijene i humanističke vrijednosti, Hrvatska snažno podupire.

To je posebno važno istaknuti u ovom današnjem složenom trenutku globalnih promjena kada se ta zajednička baština i vrijednosti na kojima počivaju naša društva dovode u pitanje, pa čak i negiraju od mnogih ekstremno desnih ili lijevo-liberalnih aktera – koji djeluju i u Hrvatskoj.

Dame i gospodo,

Uvjeren sam da ćemo danas poslati snažnu poruku o važnosti trajnog promicanja svih vrijednosti i načela sadržanih u temeljnim dokumentima koji se tiču milijuna kršćana i Židova u cijelom svijetu.

Tu prije svega mislim na Deklaraciju o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama ili Nostra aetate i Temeljni sporazum između Svete Stolice i Države Izrael.

Obadva dokumenta sadrže istu poruku – onu o važnosti mira, koji se gradi na dijalogu, posebno onom međureligijskom, ali i na međusobnom poštovanju, razumijevanju, suradnji i podsjećanju na sve vrijednosti zajedničke duhovne baštine.

U nastavku Konferencije govorit će se više o nastanku i širem značaju Nostra aetate.

Ono što bih ja želio naglasiti je dijalog.

Drugi vatikanski koncil uveo je dijalog kao središte djelovanja Katoličke crkve u odnosu prema modernom svijetu, prema drugim kršćanskim crkvama i drugim religijama.

Dijalog – onaj ekumenski, međureligijski, pastoralni, ali i dijalog među svim ljudima radi poticanja međusobnog upoznavanja, prevladavanja postojećih predrasuda, izgradnji povjerenja i u konačnici postizanja mira i suživota u svijetu.

Nostra aetate otvorio je dakle prostor za sustavni razgovor između Katoličke Crkve i Židovstva.

Rekao je DA otkrivanju židovskih korijena kršćanstva kako bi sami kršćani vjerodostojnije razumjeli sebe i stavljanju zajedničkih vrijednosti i tradicija u službu čovječanstva.

Ali istaknuo i NE antisemitizmu, nepravdi, diskriminaciji, progonstvu, nesnošljivosti, isključivosti i osuđivanju drugih.

Ovim porukama u Deklaraciji Nostra aetate, Katolička crkva učinila je povijesni zaokret u odnosima sa židovstvom.

Dame i gospodo,

Religijski i politički odnosi između Katoličke crkve i židovstva te između Svete Stolice i Države Izrael stari su i isprepleteni.

Oni su se gradili polako.

Međutim, dijalog i pomirenje ne bi bili mogući bez Drugog vatikanskog koncila i Nostra aetate.

Dvadeset devet godina nakon ovog prijelomnogdogađaja, Sveta Stolica i Država Izrael odlučili su otvoriti novo razdoblje otvorenosti i suradnje na brojnim područjima.

Sklopile su sporazum koji se temelji na zajedničkim duhovnim korijenima i načelima od općeg ljudskog značenja – koje sam već spomenuo govoreći o Nostra aetate – te na otvorenosti dijalogu, slobodi djelovanja obiju strana, poštovanju ljudskog prava slobode vjeroispovijesti i savjesti i suradnji u mnogim pitanjima.

Osudi svakog oblika mržnje, progona, rasizma i antisemitizma, vjerske nesnošljivosti, rasne diskriminacije, ekstremizma i isključivosti u cijelom svijetu, ali i obvezi širenja tih načela u međunarodnoj zajednici radi postizanja mirnog rješenje sukoba među državama i narodima.

Poruke iz Nostra aetate i Temeljnog sporazuma aktualne su i danas, kada živimo u sve povezanijem svijetu brzih komunikacija, pokretljivosti i međuovisnosti.

I kada ponovo jača svijest o religijskoj pluralnosti i isprepletenosti.

Zato je dijalog započet u Nostra aetate i danas iznimno važan i potreban.

Jer svi imamo zajednički cilj – a to je bolji i pravedniji svijet temeljen na miru i suživotu.

Stoga nam ovi dokumenti svima ostavljaju u nasljeđe zajedničku obavezu otklanjanja svih prepreka prema izgradnji takvog svijeta.

A za otklanjanje tih prepreka potreban je djelotvoran razgovor i suradnja.

Dijalog koji se sastoji u suštinskoj potrebi slušanja drugih osoba, razumijevanja, poštovanja njihovog identiteta i različitosti, stvaranja prostora za druge i međusobnog obogaćivanja.

Ali i dijalog koji nas potiče da pomoću moralnih vrijednosti iz našeg duhovnog nasljeđa preispitamo sve povijesne stereotipe, radimo protiv stvaranja novih predrasuda, razvijamo osjećaj za pravdu i branimo uvijek i u svakoj prilici ljudsko dostojanstvo.

On se također gradi na iskrenom priznavanju prošlosti i ispravljanju svega lošeg učinjenog.

Jer jedino iz povijesnih lekcija i iskustva možemo graditi sadašnjost i budućnost.

I spriječiti da se više nikada ne dogode strašni zločini i progoni poput holokausta.

A da budemo u to sigurni, svi se još više moramo angažirati u promicanju i osnaživanju otvorenosti i suradnje s drugima.

I stoga, kao što je poručio papa Ivana Pavao II:„moramo osvijestiti da svatko od nas ima svoju ulogu u društvu – roditelji odgajanjem djece, učitelji i profesori prenošenjem izvornih vrijednosti znanja, politički lideri, civilno društvo, akademska zajednica, ali i svi mi vjernici putem ekumenskog i međuvjerskog dijaloga.

Bez osnaživanja temeljnih duhovnih, civilizacijskih i humanističkih vrijednosti i dijaloga nema pravednog društva ni sigurne budućnosti za pojedince, narode i države“.

A Hrvatska treba biti takvo društvo i za to ćemo se, uvjeren sam, boriti zajedno i u budućnosti.

Zahvaljujem.