U organizaciji prof. dr. sc. Ružice Pšihistal i  izv. prof. dr. sc. Krešimira Šimića, uz predavanje profesora Zvonka Pandžića iz Würzburga, klasičnog hrvatskog i njemačkog filologa i filozofa te autora brojnih kritičkih izdanja, predstavljeno je i novo, prvo u Hrvatskoj kritičko izdanje Judite, uz sadržaj studijskog i preslikanog izdanja, koje je Pandžić priredio uz Marulov jubilej, a objavljeno je 2021. u nakladi dubrovačke Knjižnice Franjevačkoga samostana Male braće.

Tijekom gostujućeg predavanja studente Odsjeka za hrvatski jezik i književnost, profesore i publiku priređivač je upoznao s kritičkom analizom teksta „Judita“ (Istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena), pokazavši koje je klasične i novovjekovne epske i teorijske izvore te sve uzore slijedio Splićanin Marko Marulić, a što dosada manje-više nije bilo poznato javnosti. Susret sa znanstvenikom Pandžićem obilježio je niz odabranih tiskovina izloženih u predavaonici kao ogled o izvorima korištene građe i autorskim djelima, svjedočeći o cjeloživotnoj istraživačkoj posvećenosti višeg studijskog savjetnika Sveučilišta u Würzburgu.

Kapitalno, opsegom monografsko izdanje na 459 stranica Judite, ujedno prvo u svesku niza Hrvatska djela Marka Marulića urednika Zvonka Pandžića, slijedi kritička izdanja njegovih djela i prijevoda na hrvatski jezik iz priručne rukopisne biblioteke koju je Marulić napisao i oslikao za svoju sestru Biru (Viru). Dijelove te prve zbirke hrvatske pučkojezične proze uopće, Pandžić je otkrio i identificirao na svojim istraživanjima u Londonu, Beču, Firenci, Zagrebu, Splitu, Zadru, Šibenik, Dubrovnik i na Košljunu, slijedeći trag Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Vatroslava Jagića i Carla Verdianija.

„Profesor Zvonko Pandžić, ugledni hrvatski filolog iz Njemačke priredio je, u izdanju Knjižnice Male braće u Dubrovniku prvo kritičko izdanje Judite uz opširnu uvodnu studiju i cjeloviti rječnik.  Knjiga velikoga formata i na gotovo 500 stranica sadrži tekst Judite na tri načina; prvi je kritičko izdanje Judite uopće u izvornom slovopisu s kritičkim aparatom; drugi – studijsko izdanje za šire čitateljstvo preneseno transkripcijom u suvremeni hrvatski pravopis uz tumačenje manje razumljivih mjesta; treći – faksimil (preslikano izdanje) jedinoga u cijelosti očuvanog primjerka prvotiska Judite, koji se nalazi u knjižnici Male braće u Dubrovniku”, rekla je predsjednica Udruge katoličkih intelektualaca Ružica Pšihistal.

“U kritičkom aparatu kolacionirana su tri izdanja Judite objavljena za Marulićeva života te tri izdanja Biblije, od koje su dvije bile Marulićeve (1483., 1489.) i opisani izvori, odnosno brojne reference iz Marulićeve antičke i humanističke lektire uz opširne komentare. Kritičko izdanje sadrži i cjeloviti tekst Vulgate prema novijem izdanju tako da se usporedo može pratiti Marulićeva i biblijska Judita. Novost je Pandžićeva izdanja i u likovnoj opremi knjige. Na omotu knjige otisnut je portret Ovidija naslikan Marulićevom rukom u kojemu je Pandžić prepoznao Marulićev autoportret, a plava azurna boja odgovara Marijinim bojama.  Nakon brojnih izdanja Judite, hrvatski je Dante konačno dobio uzorno kritičko izdanje, koje će biti od neizmjerne pomoći svima koji se profesionalno bave Marulićem, ali i široj publici u čitanju prvog nacionalnoga epa hrvatske književnosti i prvog tiskanog književnog djela na hrvatskom jeziku. Udruga katoličkih intelektualaca snimila je i prigodni podcast s profesorom Pandžićem“, pojasnila je Pšihistal.

Novo čitanje Marulićeve Judite

Zahvalivši na dobrodošlici, Pandžić je u izlaganju napomenuo da Marulićev opus kontinuirano istraživački prati od 1990. te da, prosuđujući znanstveni interes za Marulića u Hrvatskoj i iz iskustva proučavanja i bavljenja izvorima i uzorima prvog hrvatskog narodnog (nacionalnog) umjetničkog epa na hrvatskom pučkom jeziku, može reći da „Marulić u Hrvatskoj nije tema“, a službena ‘marulogija’ 50 godina zaostaje u istraživanju Marulićeva književna djela iz više razloga, primjerice ideoloških u stilu „biblijska priča je kontraindicirana poeziji“, međutim „običan narod uzdigao je Marulića više od lingvista“.

Tijekom susreta slušatelji su bili potaknuti na promišljanje o dosezima višedesetljetnog istraživanja „novoga čitanja“ najvećeg hrvatskog humanista Marka Marulića (1450.–1524.), po vokaciji odvjetnika, i njegove ispjevane Judite, čiji je prvotisak objavljen u Veneciji. Čulo se kako se ep po sadržaju oslanja na biblijsku Knjigu Judita u latinskom prijevodu sv. Jeronima, a Marulić je Juditu pisao na prvoj crti obrane rodnoga Splita i tvrđave Klis u vrijeme Mletačko-osmanskoga rata (1499.– 1503.). Naime, u priči pobožna i hrabra udovica Judita koja usmrćuje vojskovođu Holoferna koji je opsjedao njezin grad Betuliju te tako spašava svoj narod od velike pogibelji. Tema epski opjevana ukazuje na primjer njezine kršćanske vjere i hrabrost kao poticaj nade Splićanima i hrvatskom narodu.

„Marulićev ep mijenja paradigmu književnoga jezika, umjesto hrvatsko-staroslavenskoga amalgama kojim su se Hrvati služili još od 9. stoljeća, uvodi novohrvatski živi narodni jezik kao osnovu hrvatske književnosti. Uzor poetskoga umijeća i narodnoga jezika kao književnoga (volgare illustre) bio mu je Dante Alighieri i njegova Božanstvena komedija. Judita, napisana 1501. je ujedno bila prvi i dugo nakon Marulića jedini narodnojezični ep svih slavenskih naroda i jezika, na prostoru između Jadranskoga i Japanskoga mora. U 19. stoljeću Marulić je proglašen ‘otcem hrvatske književnosti’. Danas je pred nama prvo kritičko izdanje Judite uopće u izvornom slovopisu s kritičkim aparatom, faksimil (preslika) jedinoga u cijelosti očuvanoga primjerka prvotiska i studijsko izdanje (za šire čitateljstvo) preneseno transkripcijom u suvremeni hrvatski slovopis. Uspoređujući prije nepoznate poetske izvore i poetologijske uzore Judite, klasičnu epiku i Juditu uz pomoć brojnih Marulićevih rukopisa, rubnih bilježaka i iluminacija na knjigama iz njegove biblioteke, otkriva se kako je biblijsku pripovijest o Juditi i Holofernu Marulić ispjevao umjetnički, služeći se metaforama i stihovima iz najvažnijih epova i pjesničkih klasika (Ovidije, Horacije, Vergilije, Marcijal, Boecije), ranonovovjekovnim epom Francesca Petrarce Africa i njegovim Canzonierom, te ponajprije Danteovom Božanstvenom komedijom. Marulić je sam s punim pravom već 1501. ustvrdio da ‘hrvatski jezik sada ima svojega Dantea’ pa ga mnogi danas i zovu hrvatski Dante, a ‘prorokovao’ je da će se do sudnjega dana činiti slava Juditi“, rekao je profesor Pandžić, pojasnivši da je 20-ak autora povezano s Marulićem.

Pandžić je naglasio da je začuđujuće književnikovo poznavanje klasične i humanističke epske književnosti, antičke poetike, filozofije, teologije, retorike, hermeneutike, astronomije i prirodoslovlja. Naime, autori čije ideje o umjetnosti u Juditi izravno citira ili neizravno uvodi jesu: Platon (Timej, Država) Horacije (De arte poetica), Marko T. Varon, Ciceron, Seneka, Aulus Gellius, Kvintilijan, Plinije Stariji, Origen, Marije Viktorin, Augustin, Jeronim, Boecije, Ivan Kasijan, Bernard iz Clairvauxa, Dante, Petrarca (De remediis utriusque fortune) i Boccaccio (Genealogie deorum gentilium). Što povezuje spomenute i „hrvatskoga Dantea, približio je Pandžić konkretnim primjerima te u otkrivanju „staroga-novoga“ o Maruliću pokazujući njegove preslikane otisnute crteže, preslike vlastoručnih notacija i iluminacija u inkunabulama i molitveniku i druge. Bilo je riječi i o dvjema Marulićevim Biblijama u ostavštini i detaljima nepoznatim široj javnosti. Naposljetku je spomenuto i prikladno obilježavanje 500. obljetnice Marulićeva preminuća i nužno sustavnije lingvističko i hrvatsko identitetsko vrednovanje, ali i prepoznavanje povijesnog književnog blaga sačuvanog u samostanskim knjižnicama.