Zbornik je plod znanstvenog skupa o Ljubomiru Marakoviću, istaknutom hrvatskom književnom, kazališnom i filmskom kritičaru i povjesničaru, koji je održan u Zagrebu i Topuskom 25. i 26. travnja 2019. godine, a Zbornik je ugledao svjetlo dana 2020. godine. Sam znanstveni skup i zbornik radova 17. je u nizu i dio projekta Hrvatski književni povjesničari koji je započet 1981. godine skupom o Mihovilu Kombolu, a obnovljen 1995. godine skupom o Slavku Ježiću. Glavni urednik zbornika i voditelj projekta je prof. dr. sc. Tihomil Maštrović koji je uz Lidiju Bogović i Ernesta Fišera Zbornik o Ljubomiru Marakoviću predstavio varaždinskoj publici.

Projekt okuplja važne znanstvene i kulturne institucije, a skupovi i zbornici izdaju se u organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te uz suorganizatore, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo Zagreb, ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Zadru.

Govoreći o rezultatima znanstvenih radova u Zborniku o Ljubomiru Marakoviću prof. Maštrović je istaknuo: „pristupajući kritičkim sudom, primjerenim modernim znanostima u ocjeni znanstvenog opusa Ljubomira Marakovića autori radova u Zborniku kroz nužnu kontekstualizaciju njegovog rada slažu se u jednom: Ljubomir Maraković ostvario je nezaobilazni prinos izgradnji moderne hrvatske književne, kazališne te filmske kritike“. Sam skup i Zbornik ostvarili su golem prinos u smislu izvlačenja Ljubomira Marakovića, uglednog hrvatskog književnog povjesnika, iz nepravednog i neopravdanog zaborava, rekao je zaključno prof. Maštrović.

Ernest Fišer ispred ogranka Matice hrvatske u Varaždinu izrazio je zadovoljstvo što je Matica hrvatska – ogranak u Varaždinu dio ovog projekta u koji su se uključili 2007. godine kada je održan znanstveni skup i objavljen zbornik o Vatroslavu Jagiću. Istaknuo je i doprinos Varaždina kao rasadišta hrvatskih književnih povjesničara od kojih je nabrojio neke: Ivana Milčetića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Branka Drechslera Vodnika, Miroslava Šicela, Jožu Skoka, Franju Šveleca u spomen kojih bi park Vatroslava Jagića u Varaždinu mogao postati Aleja hrvatskih književnih povjesničara. Fišer je također govorio o osobnoj biblioteci Ljubomira Marakovića koju su njegovi nasljednici, pranećaci Jasna Bernard, Darko i Davor Richter darovali Biskupijskoj knjižnici Varaždin 2018. godine, te su tako Varaždin pozicionirali kao nezaobilazno mjesto u proučavanju lika i djela Ljubomira Marakovića i pridružili ga spomenutim hrvatskim književnim povjesničarima iz varaždinskog kraja. Predstavio je i darovni ugovor kojeg je uime Biskupijske knjižnice Varaždin s nasljednicima potpisao predstojnik Knjižnice preč. Damir Bobovec.

Lidija Bogović predstavila je potom predavače i autore priloga u Zborniku te sam Zbornik.

Nakon službenog dijela posebni ton večeri dao je preč. Ivan Kozjak, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije koji Ljubomira Marakovića pamti kao profesora u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu te istaknuo njegovu posebnu zauzetost i brigu u odgoju sjemeništaraca.

Okupljenima se potom obratio dr. Darko Richter izrazivši zadovoljstvo i zahvalnost što se ostavština njegovog ujaka Ljube na takav stručan i prikladan način čuva u Biskupijskoj knjižnici Varaždin.

Na kraju susreta umirovljeni biskup Josip Mrzljak također se osvrnuo na osobnu biblioteku Ljubomira Marakovića i zahvalio onima koji su se angažirali oko realizacije te darovnice, nasljednicima Ljubomira Marakovića, Biskupijskoj knjižnici i njezinoj voditeljici Ireni Gotal koja je biblioteku i stručno obradila te je dostupna u katalogu Biskupijske knjižnice.

Ljubomir Maraković (Topusko, 17. lipnja 1887. – Zagreb, 22. veljače 1959.), istaknuti je hrvatski književni, kazališni i filmski kritičar i povjesničar, pristaša Hrvatskog katoličkog pokreta, profesor i odgojitelj današnjeg blaženika Ivana Merza. Njegov stvarateljski opus mu je dao i pridjev „katolički književnik“. Završio je isusovačku gimnaziju u Travniku, dok je germanistiku i slavistiku doktorirao u Beču. Bio je prvi urednik književnoga časopisa Luč, za čije je pokretanje najviše zaslužan te dugogodišnji urednik lista Hrvatska prosvjeta. Godine 1945. bio je suspendiran kao profesor sa svih državnih učilišta, a 1947. osuđen je i zatvoren s dvogodišnjim gubitkom političkih prava.