Zbornik su predstavili urednik dr. sc. don Ivan Bodrožić i dr. sc. Vinicije Lupis.

Na početku predstavljanja sve okupljene pozdravio je župnik župe sv. Ilara u Mlinima don Miljenko Babaić. Župnik je pozdravio Općinsko poglavarstvo na čelu s načelnikom Silvijom Nardellijem, generalnog vikara Dubrovačke biskupije mons. Ivicu Pervana. Zahvalio je i općini što je omogućila predstavljanje zbornika u njihovim prostorijama, kao i predstavljačima Bodrožiću i Lupisu što su izdvojili vrijeme i trud u istraživanje i objedinjivanje radova o sv. Ilaru. Posebno je spomenuo ulogu svog prethodnika na župničkoj službi, don Bernarda Pleše, koji je bio organizator Simpozija o sv. Ilaru održanog u Mlinima 19. i 20. listopada 2017. godine, a čiji je rezultat nastanak ovog zbornika.

„Svako mjesto ima dušu pa tako i Župa dubrovačka i župa Mlini u čiju je povijest utkan sv. Ilar“, istaknuo je župnik te zaključio kako je sv. Ilar, koji je nasljedovao Isusa, poticao stanovnike Mlina i Župe dubrovačke na ustrajnost u vjeri kroz turbulentnu prošlost tih prostora.

Profesor na Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu dr. Bodrožić, kao urednik je zahvalio općini na logistici koju je pružila u nastanku zbornika. U izlaganju se fokusirao prvenstveno na teološke teme. „Koliki je teološki i vjerski značaj sv. Ilara pokazuje razmišljanje talijanskih sudionika sa Simpozija iz 2017. godine koji su istaknuli da je njegovo štovanje na našim prostorima živo te da on nije postao samo muzejski izložak“, rekao je. Dodao je i kako unatoč tome što je sv. Ilar živio i na Siciliji, tamo za razliku od Hrvatske, nisu posvetili župu te kako je tamo zamrlo njegovo štovanje.

„O životu i djelima sv. Ilara najviše je pisao sv. Jeronim Dalmatinac. Jeronim je u procesu evangelizacije i pokrštavanja prostora Rimskog Carstva uzeo primjer sv. Ilara, koji se nije dao uplašiti izazovima 4. stoljeća, i kao autentičan i hrabar svjedok vjere privlačio ondašnje mlade Kristu. Jeronim je kao prvotne uzore u evangelizaciji uzeo sv. Pavla i sv. Antuna Pustinjaka no oni su živjeli previše asketski po uzoru na Ivana Krstitelja pa se odlučio mladima predstaviti nekoga, koji više osobnošću podsjeća na Isusa pa je izabrao sv. Ilara. Sv. Ilar je bio odlično sredstvo sv. Jeronimu u prenošenju vjere diljem poganskog Rimskog Carstva, jer je živio na granici između asketizma i potrebe ljudi da im bude blizu“, rekao je prof. Bodrožić. Uspoređujući vrijeme sv. Ilara sa sadašnjim vremenom istaknuo je kako mu se čini da se danas odvija poganizacija kao obrnuti proces od evangelizacije te da je zbog toga danas još važnije isticati i kao ponudu ljudima pružati primjer sv. Hilariona.

„U tom kontekstu teološki radovi u ovom zborniku su nastali pod dva vida: iz teološko–dogmatske te asketske perspektive. Sv. Ilar je bio izniman borac protiv krivovjerja, posebno protiv Arija zbog kojeg je i sazvan prvi crkveni sabor u Niceji 325. godine. S druge strane, kao monah se odlučio na radikalan kršćanski život, na askezu zbog čega je putovao od Gaze, Sicilije, Epidaurusa do Cipra gdje je umro. Iako je tražio vremena za sebe, ipak se uvijek davao za ljude. Snaga askeze omogućila mu je zauzimanje za ljude“, kazao je don Ivan. „Sv. Hilarion je kao pravi monah i asketa pokazao da je moguće živjeti samo od Božje milosti za ljude“, zaključio je.

Voditelj Područnog centra Dubrovnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar dr. Lupis u predstavljanju zbornika usmjerio se na utjecaj sv. Ilara na kulturu i tradiciju hrvatskih prostora. Posebno je predstavio rad Vesne Badurine Stipčević „Legenda o svetom Hilarionu u starijoj hrvatskoj književnosti“. Legenda o sv. Hilarionu, osnivaču palestinskog monaštva zabilježena je u dubrovačkim Analima i djelu Tome Arhiđakona „Historia Salonitana“. Od 14. stoljeća do 1561. godine ukupno je sačuvano 17 glagolskih brevijara o sv. Ilaru, ali u različitom opsegu. Monaški život sv. Hilariona zabilježen je u hrvatskoj književnosti. Predstavljač je izložio i rad Jelene Obradović Miloš „Usmena predaja o sv. Ilaru (Hilarionu) u Župi dubrovačkoj“. Istaknuo je posebno legendu prema kojoj je sv. Ilar satro glavu zmaju, što simbolički označava krivovjerje koje je odbacivalo Presveto Trojstvo.

O povijesti svetišta i župe, dr. Lupis je istaknuo prvi spomen crkve sv. Ilara, koja se prvi put spominje u dubrovačkom Statutu 1272. godine. „Važan datum za crkvu sv. Ilara je 20. kolovoza 1449. godine kad su vlasti Dubrovačke Republike donijele odluku o osnivanju i postavljanju župnika za prostor Mlina koji su se odvojili od župe u Mandaljeni. Dana 29. kolovoza 1449. godine Veliko vijeće je donijelo odluku o postavljanju župnika u crkvi sv. Ilara, drevnoj crkvi građenoj na rimskom lokalitetu u kasnoj antici. Sačuvane su dvije oltarne pale koje prikazuju ikonografski sv. Hilariona“, napomenuo je dr. Lupis.

Zbornik radova „Sveti Hilarion u kontekstu svoga vremena“ je dvojezičan. Pisan je na hrvatskom i talijanskom jeziku te kao takav omogućuje širenje kulta sv. Ilara i izvan hrvatskih prostora.

Na početak i završetku predstavljanja glazbeno je nastupao Kristijan Žerovnik.

Zbornik je predstavljen u programu obilježavanja Dana Općine i 32. godišnjice oslobođenja Župe dubrovačke u Domovinskom ratu, koja se obilježava 26. svibnja.