Predstavljanju je prethodila večernja misa koju je predvodio vlč. Benaković, a suslavio vlč. Stjepan Krešo. Program je počeo nastupom Hrvoja Markanovića i TS „Zlatni klas“ iz Josipovca čiji je repertoar duhovnih i slavonskim skladbi pratio sadržaj knjige i izmjenjivanje predstavljača.

Susret su pozdravili pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić i dobrodošlicom donjogradski župnik Filip Perković zaželjevši da knjiga bude poticaj vjerničkom životu. Izražavajući radost zbog broja okupljenih i čestitajući autoru, biskup Ćurić je istaknuo kako je Benakovićeva posvetna zahvala na početku knjige upućena onima koji su ga učili čitati Božju Riječ: „Vrijedno je da je jedno djelo posvećeno upravo odjeku Božje riječi, biblijske, svetopisamske. Ona je, doista, onako kako starozavjetni psalmist veli ‘svjetlo našem životnom putu’, svjetlo našoj životnoj stazi. Kad malo razmatramo iskustvo svoje kršćanske vjere, čini se da je i za nas vjernike današnjega vremena najvažnije prepoznati kako je važna živa Božja riječ; da na njoj utemeljujemo svoje životno iskustvo vjere, da u njezinu svjetlu ispravljamo sve ono što se nataložilo u iskustvu vjere zajedničke i osobne. Vlč. Ivan nas u mnogočemu oduševljava ovih godina, pokazujući kako zna u stvarnost sasvim konkretnog života staviti snagu i svjetlo Božje riječi.“

Biskup Ćurić usporedio je svjetlo u razmatranjima blagopokojnog pape Franje, „kada je razmatrao neku svetopisamsku pouku i nas duboko njome zahvaćao; jasno razlagao otajstva vjere koja navješćuje biblijska Božja riječ i onda ju konkretno spustio u stvarnost našega života“, s promišljanjima u knjizi: „Na neki način prepoznajem takav stil i kod našega vlč. Ivana, kada se trudi uspješno (u biblijskim susretima, misnim homilijama, liturgijskim ili molitvenim razmišljanjima, u medijima i emisiji „Kršćanstvo koje ima smisla“ na STV-u) i kako zna spustiti Božju riječ da osjetimo da nam je ona, doista, Svjetlo životnom putu, našoj životnoj stazi.“

Moderirajući predstavljanje Filip Kuštro uvodno je kazao kako „u vremenu kada sve češće nastojimo prikriti vlastite slabosti, ova knjiga poziva nas na hrabrost stati pred istinu o sebi, a zatim se otvoriti Onome tko ozdravlja.“

Knjigu su predstavili: vlč. dr. sc. Davor Vuković, doc. dr. sc. Antonija Huljev, dr. sc. Ivana Seletković, u ime nakladnika (Admiral tisak) grafički urednik Nedjeljko Bodrožić te sam autor.

Davor Vuković podsjetio je na zajedničko djelovanje u Vikarijatu u Osijeku u biblijskom pastoralu kazavši kako knjigu doživljava kao „plod živih događaja dijeljenja i lomljenja riječi Božje“ koje obojica čine te da zadnjih godina i sam otkriva dubinu, širinu, ljepotu i snagu riječi Božje, dok je „prvijenac ponajprije autorov susret sa Božjom riječju u kojoj susrećemo živoga Boga jer Božja riječ, Sveto pismo, nije mrtvo slovo na papiru“. Razložio je kako u osam poglavlja Benaković spaja svetopisamske događaje i ljudska iskustva pišući ozbiljno i istovremeno popularno, čitko i pitko, prozračno i razumljivo ukazujući kako je „riječ Božja u sebi ljekovita i ovdje čitateljima znakovita“, ocijenivši da je „knjiga vrijedna, duboka, propituje, donosi važnu temu oprosta, ukazuje da je Božja riječ živa i djelotvorna, kako ozdraviti, dati smisao i perspektivu životu“.

„’Ranjeni čovjek: Biblijsko-teološka promišljanja nad stvarnošću ljudske ranjenosti’ na 125 stranica u osam tematskih poglavlja sveobuhvatno govore o: obiteljskim konfliktima, materijalnim vrijednostima, opraštanju, vlastitom egu, ozdravljenju duše i konačnoj istini koja čovjeka oslobađa, imaju u središtu svih promišljanja biblijski tekst. Autor apsolutno vjeruje u moć pisane riječi, njezinu preobražavajuću, performativnu ulogu, izravno se obraća čitateljima te intertekstulano premješta biblijski tekst u našu ljudsku svakodnevicu. Biblijski spisi tako nisu samo obični prikazi nekakvih povijesnih događaja, nego dapače, oni su reinterpretacija povijesnih činjenica u teološkom i duhovnom ključu kako bi bili sredstvo posredovanja teološke poruke. Isti se tekstovi mogu promatrati i čitati u pedagoškom smislu jer odgoj nije i ne može biti ljudski neutralan. Biblija ‘odgaja’ i naša povijest ukorijenjena je u biblijske vrijednosti, kazala je A. Huljev.

Ivana Seletković naglasila je univerzalnost teksta, vrlo žive teme, interesantan rukopis pun metafora i simbolike te je univerzalnost oslonjena na ljudsko iskustvo koje svi dijelimo budući „iz ranjivosti možemo progovarati na isti način“ te je bitno u tekstovima prepoznati ljudskost, iskrenost, dijalog, smisao kršćanstva, živu Božju riječ.

Nedjeljko Bodrožić kazao je kako knjiga, čiji je rukopis u rujnu radosno čitao među prvima shvaćajući da riječ ima snagu i moć, trebalo u dogovoru s autorom oblikovati i vizualno je „obući“ tako da naslovnica oslikava ranjenost duše te je u tiskovinu ugradio svu svoju ljubav i znanje. Poželio je da Božja riječ i autorova promišljanja u knjizi iscijele čovjekovo srce i dušu i čovjeku donesu radost.

Autor Ivan Benaković ukazao je na pjesmu „Andrija Čordaš“ (Najbolji hrvatski tamburaši, tekst Mario Vestić) koja je istaknuta u trećem poglavlju „Andrija Čordaš oči u oči s Isusom Kristom“. „Nastojimo uspoređivati naše svjetovno stvaralaštvo s duhovnim. Važno je to jer su naše slavonske pjesme protkane ranama, emotivnošću, srcem, ljudskim tragedijama, patnjama, trpljenjem. Pjesmama žele sebi olakšati život. Uzeo sam tekst pjesme ‘Andrija Čordaš’ i povezao ga s biblijskim tekstom Matejeva evanđelja gdje Isus s pet kruhova i dvije ribe hrani pet tisuća ljudi. Njegovi učenici katastrofisti gledaju svijet i kažu nemaju osim ovoga, a s Kristom su! Ako uzmeš ono što imaš i to podijeliš s Kristom, imaš sve. To je moja knjiga! Želi nam otvoriti oči za stvarnost koju mi živimo“, rekao je Benaković.

Predgovor knjizi „Božja Riječ – lijek ranjenom čovjeku“ napisao je fra Ante Vučković ocijenivši kako Ivan Benaković „piše jednostavno, ali iz dubokog poznavanja Božje riječi; govori jednostavnim jezikom o temeljnim pitanjima ljudskoga života“.