Osim 19 godina predanog rada na Njivi Gospodnjoj kao župnik Svetog Lovreča i Gradine autor je ovoj je župnoj zajednici i mjestu sada podario i knjigu o povijesti i sadašnjosti pišući upravo o onim najljepšim svjedocima vremena, crkvama i crkvicama, koje, upravo zato što su nastale u određenim povijesnim razdobljima kao znak vjere žitelja određenog područja, iako nijeme, onima koji žele iščitati tragove, govore više i bolje od nekih drugih povijesnih vrela.

Knjigu su predstavili recenzenti dr. sc. Marko Jelenić i prof. Marino Martinčević, grafički urednik Tomislav Ferenčić te preč. Marijan Jelenić, nekadašnji župnik Svetog Lovreča.

Na početku se okupljenima obratio načelnik Općine Sveti Lovreč Marko Ljubešić, čija je općinska uprava, zajedno s obližnjom Općinom Vrsar uz ostale donatore financijski potpomogla izdavanje te knjige. Za našu mali sredinu ovo je događaj neizmjerne važnosti, ne samo zato što je vlč. Kalčić tijekom svog pastoralnog djelovanja utjecao na mnoge od nas, već i zato jer će ovom publikacijom zasigurno utjecati i na mnoge generacije koje tek dolaze i koji će svoje korijene tražiti upravo u ovoj publikaciji, rekao je, između ostalog, načelnik.

Prvi recenzent, dr. sc. Marko Jelenić u svome je obraćanju istaknuo važnost lokalne historije i onoga što ona može ponuditi suvremenoj historiografiji, napose u ovom vremenu globalizacije. Multikulturalno društvo obilježeno prožimanjem civilizacijskih vrijednosti nameće potrebu za promišljanjem uloge zavičajnosti i valorizacije zavičajnih vrijednosti, ona naime može ponuditi odgovore na mnoga historiografska pitanja, istaknuo je dr. Jelenić. Pohvalio je činjenicu da je knjiga nastala obrađivanjem izvorne arhivske krađe i radom na terenu, uz prethodnu literaturu sličnog sadržaja. Istaknuo je interdisciplinarnost i multidisciplinarnost pristupa temi te jasnoću i tečnost književnog izričaja. Pohvalio je napose autorovu uspješnu i vrlo detaljnu sposobnost povijesne analize. Knjiga je jednako namijenjena kako znanstvenicima istraživačima tako i široj publici, a svojim će objavljivanjem zasigurno obogatiti istarsku historiografiju, zaključio je dr. Jelenić.

Naslovnica knjige „Crkve i crkvice Sutlovreštine i okolice“

Drugi recenzent, povjesničar Marino Martinčević u svome je obraćanju progovorio o zaštiti kulturne baštine crkvene provenijencije čemu je svoj obol dala i ova knjiga. On je podsjetio na riječi iz apostolske konstitucije „Pastor Bonus“ svetog pape Ivana Pavla II. koja uz ostalo napominje „da službenici Božji budu sve svjesniji važnosti očuvanja povijesne i umjetničke baštine Crkve“. Crkvena se baština, poput cjelokupne kulturne baštine zaštićuje na dva načina: zaštita onoga što je kao materijalna pojavnost sačuvano do današnjih vremena te zaštita sadržaja, stavljanje u kontekst te iste materijalne pojavnosti. On je podsjetio da se sakralni objekti koji su još uvijek u uporabi tom funkcionalnošću i čuvaju se, a tu su i oni lokaliteti crkvene arhitekture koje ćemo danas samo uz znakove imaginacije prepoznati kao takve, rekao je Martinčević. Svjestan je toga bio i autor kada je odlučio sačuvati bogatstvo sakralne baštine Lovreštine i okolice. On je nije pisao knjigu namijenjenu samo znanstvenicima, već je njome želio na topao i ne neposredan način približiti baštinu baštinicima, svim župljanima ove župe, čiji su životi obilježeni materijalnim i nematerijalnim naslijeđem. Vlč. Kalčić, osim što donosi bogate podatke iz arhivskih izvora i literature o crkvama i crkvicama Svetog Lovreča i Sutlovreštine donosi i kontekst u kojem se one imaju razmatrati, a koji u današnjem donekle dekristijaniziranom svijetu koji se izgubio udaljivši se od svojih korijena i stoga sam sebe ne može posvema shvatiti ni misaono obujmiti, a to su upravo životopisi svetaca, živa katolička tradicija na kojoj su se naručitelji i graditelji spomenutih crkava i crkvica napajali. Stoga je autor dobro uočio da knjiga koja je upućena svim žiteljima i župljanima Svetoga Lovreča i Sutlovreštine mora sadržavati nešto više od povijesnoga i umjetničkoga prikaza, mora sadržavati ono nematerijalno, onaj kršćanski osjećaj kojim su se drevni stanovnici ovoga kraja vodili kada su gradili crkve, istaknuo je Martinčević.

O tehničkim karakteristikama knjige govorio je tehnički urednik Tomislav Ferenčić, izrazio je zadovoljstvo i čast zbog mogućnosti da bude tehnički urednik knjige koja mu je omogućila da otkrije ljepote toga kraja. Knjiga je veličine 165×235 mm, gotovo džepnog formata, ima 168 stranica, tiskana je na mat papiru u boji, tvrdog je uveza i šivana je koncem. Ima 30 000 riječi, 190 000 slova, istaknuo je Ferenčić kao zanimljivost te naveo još da se 115 puta spominje riječ Lovreč a 543 puta riječ crkva, a sve ostalo otkriti ćete čitanjem knjige, zaključio je.

Preč. Marijan Jelenić, vodnjanski župnik i kanonik pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola, također nekadašnji župnik sv. Lovreča, na početku svoga obraćanja precizirao je da je on u Svetom Lovreču bio župnik od 1961. do 1971. Spomenuo je da je 1968. godine Sveti Lovreč posjetio Eugenio Bullesi, kojemu je to bila prva župa, a u deset godina koliko je vlč. Bullesi ondje služio bavio se također istraživanjima. Preč. Jelenić je govorio o perspektivama vjerskog turizma u Istri te istaknuo da Sveti Lovreč, sa svoji 50 crkava i crkvica na tako malom području može puno ponuditi u tom segmentu. Podsjetio je da su prethodne generacije ovoga kraja s toliko crkava i pripadajućim titularima pokazale svoju duboku vjeru. Istaknuo je da je ova knjiga i predani i dugotrajni rad koji stoji iza nje znak velike ljubavi vlč. Kalčića prema Svetom Lovreču. Predložio je nadalje nekoliko ideja za kapitaliziranje te bogate sakralne ponude. Također je predložio vraćanje kalvarije na njezinu prvotnu lokaciju na ulazu u mjesto pored glavne ceste, gdje je tijekom vladavine komunističkog režima postavljen jedan drugi spomenik. Zaključio je s još nekoliko prijedloga razvoja sakralnog turizma u toj župi.

Vlč. Josip Kalčić, koji je u Svetom Lovreču bio župnik od 1997. do 2016. godine, prisjetio se da ga je po dolasku u tu župu zanimalo sve, i ljudi i materijalna baština, sakralni objekti. Svoja je istraživanja započeo upravo temeljem zapisa kojeg je don Eugenio Bullesi pohranio u župnom arhivu. Svjestan nepotpunosti tog popisa dao se u daljnje istraživanje. Konzultirao je, osim župnog arhiva i onaj biskupijski, zatim katastarske isprave ali mnogo je saznao i pričajući sa starijim žiteljima mjesta, zapisujući njihova sjećanja. Posebno vrijedan izvor indicija bili su mu i toponimi u katastarskim vrelima, nazivi čestica poput Crikvine, Cimitar, Majka Božja od Zdravlja očito su označavali nekadašnje postojanje crkve na toj lokaciji. Spomenuo je nadalje crkve sv. Antuna Padovanskog, sv. Antuna opata, sv. Petra i drugih te precizirao njihovu lokaciju. Jedan od vrijednih izvora informacija bili su i zapisi o kanonskim vizitacijama. Istaknuo je spis jedne vizitacije iz 1600. godine koji donosi zapis o stanju raznih crkava i crkvica i eventualne nedostatke i potrebe. Kao razlog postojanja tako velikog broja sakralnih zdanja na tako malom području autor ističe zastupljenosti benediktinskih samostana koji su, prema svom geslu „Ora et labora“, na svojim posjedima na kojima su radili često sagradili i crkvicu. Te su crkvice bile kasnije bitne ne samo za fratre i one koji su tu zemlju obrađivali, već su postale bitne i za bratovštine, udruge, crkvene ili civilne koje su se okupljale oko pobožnosti nekom svecu kojemu bi sagradili crkvicu, rekao je autor. Pripadnici bratovština živjeli su od toga što je ta crkvica imala: šume, njive, maslinike, vinograde, rekao je vlč. Kalčić. U Napoleonovo doba ukinute su mnoge bratovštine pa su u to vrijeme mnoge od tih crkava počele propadati. Vlč. Kalčić je ispričao da je sve te crkvice i lokalitete posjetio u pratnji župljanina Oliviera Antolovića koji mu je nerijetko otvarao prolaz kroz šikaru služeći se rankunom, specifičnim povijesnim alatom za sječu šipražja. Antolović je pobliže ispričao o tim njihovim pohodima, kako su po hrpama kamenja i eventualnim uklesanim simbolima detaljno locirali mjesto gdje su se nalazile crkvice.

Knjiga donosi detalje o nastanku, funkciji i posebitostima svake od 50 crkava koje postoje ili su tijekom prošlosti postojale na Sutlovreštini, ali i podatke o titularima tih sakralnih zdanja, pa su čak i u sadržaju knjige navedeni datumi kada se obilježava spomen tih svetaca. Knjiga je to iz koje se može dosta naučiti i o tim svecima, a njihova obilježja, zbog čega se časte mnogo govore i o potrebama i poteškoćama onih koji su te titulare birali. Knjiga navodi i tužnu sudbinu sakralnih zdanja koja su doživjela uništenje, a o postojanju kojih danas znamo samo iz povijesnih vrela. Vrijedan dodatak knjizi su i fotografije opisanih sakralnih zdanja. Autori fotografija su Oleg Rajić, preč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine te Ana Cvitan Laković, univ. bacc. comm. koja je tom prigodom moderirala predstavljanje.

Nakon završnih zahvala autora druženje je nastavljeno uz prigodni domjenak. Svaka obitelj u Svetom Lovreču dobila je na dar jedan primjerak knjige, da bi, kao što je rečeno tijekom predstavljanja, baštinici mogli upoznati baštinu.

Općina Sveti Lovreč smještena je u Porečkom dekanatu, prostire se na 54km2, zauzima krajnji jugoistočni dio nekadašnje Općine Poreč i okružuje je, počevši od sjevera na istok, Grad Poreč, Općina Tinjan, na zapadu Općina Vrsar, dok joj južnu granicu čini obala Limskog kanala. Ima nešto više od 1000 stanovnika.