Ta je „po mnogočemu osobita“ knjiga „vodič kroz hodočašće u nasljedovanju sv. Josipa i cilj tog hodočašća je da se s njega ne vratimo isti. Moram priznati da sam ovakav cjeloviti duhovno-molitveni priručnik rijetko imao prilike susresti“ istaknuo je fra Bojan. Cilj strukture knjige je „upoznati lik sv. Josipa, vidjeti njegov značaj u životu Krista i Crkve, uočiti njegovu vjernu blizinu Mariji“ te kako autor više puta napominje, „zaljubiti se u sv. Josipa“. „Zaljubljenost prožima osobnost, pokreće život, otvara prostor domišljatosti, zahvaća snage, prepoznaje znakove koji svjedoče o pripadnosti, traži zajedništvo privrženosti i živi radost blizine voljenoga. S takvim iskustvom zaljubljenost prelazi u ljubav čija dubina, u ovom slučaju, dodiruje nebo“ rekao je Rizvan.

„Svako poglavlje govori o jednom segmentu života sv. Josipa prenoseći sklad i ljepotu tesara iz Nazareta koji se dao istesati Božjom rukom. Zbog toga, kroz molitvu i razmatranje, autor predlaže knjigu kao priručnik u duhovnom vodstvu usvajanja riječi Božje po uzoru na sv. Josipa. Taj zadatak oblikuje zrelu pobožnost koja izvor pronalazi u liturgiji Crkve“ rekao je fra Bojan, istaknuvši da u slavlju otajstva rođenja Isusovog života, osobito djetinjstva, liturgija često spominje Josipovu ulogu.

Osobitost knjige je što o. Donald pojašnjava značenje i kako učiniti osobnu Posvetu svetom Josipu. „Na početku Posvete sv. Josipu autor traži da se krene u tridesetotrodnevnu pripravu. Ona se odvija u razmatranju pojedinih zaziva litanija sv. Josipa u kojima se oslikava lik sveca koji je suradnjom s milošću postao odjek i tumačenje Božje riječi“ naglasio je fra Bojan.

U drugom dijelu knjige, Čuda našega duhovnog oca, za koji autor kaže da je ‘knjiga u knjizi’, opisuje se deset čuda sv. Josipa. To nisu samo čuda kao plod zagovora sv. Josipa, „nego se ističu karakterne (herojske) crte svetosti sv. Josipa koje smo pozvani nasljedovati. Time autor obznanjuje da se naša vjera ne temelji na izvanrednim događajima, spektaklima koje nazivamo čudima, nego da naše zajedništvo s Bogom od našeg života čini pravo Božje čudo. Najveće čudo sv. Josipa je upravo on sam koji je dopustio da dodir Božje milosti mijenja njegovu povijest. Zato čuda u našem životu ne nastaju kad se ispune naši životni snovi ili očekivanja, nego čudo se događa kad prihvatimo Božji san o nama! Sv. Josip to je zorno pokazao u trenucima kad svoje snove i svoje naume izlaže Božjem pogledu te, bez obzira na svoja očekivanja, ‘učini kako mu naredi anđeo Gospodnji’“ rekao je fra Bojan. Stoga je onima koji mole Posvetu sv. Josipu izazov „biti Božje čudo u svijetu, kako je to kreposnim životom bio i sv. Josip“.

Knjiga je pisana pitkim, dinamičnim stilom. „Autor slikovitim i doživljajnim izričajima prenosi studiozan pristup cjelovitom prikazu sv. Josipa. Valja pohvaliti niz izričaja Učiteljstva Crkve i bogato potkrjepljivanje hagiografskom tradicijom koja nam pomaže vidjeti lik sv. Josipa u svojoj šarolikosti i ogromnom značaju za život Crkve“ rekao je fra Bojan. Prepoznajući znakove vremena, o. Donald ističe da je upravo ovo naše vrijeme „vrijeme sv. Josipa“.

Calloway u knjizi donosi misli i doprinose pobožnosti sv. Josipa papa kroz povijest. Znakovita je i povezanost između pape Franje i sv. Josipa. Papa uvodi ime sv. Josipa u ostale euharistijske molitve „kao odjek i ispunjenje namjera pape emeritusa Benedikta XVI.“, posvećuje Vatikan sv. Josipu i početak pontifikata pape Franje obilježen je svetkovinom sv. Josipa. „Tada, 19. ožujka 2013., papa Franjo je rekao da je služba sv. Josipa služba čuvara Marije, Isusa i Crkve. Josip vrši to čuvanje, rekao je Papa, „diskretno, ponizno, u tišini, ali sa stalnom prisutnošću i punom vjernošću, i onda kada ne razumije. U stalnoj pozornosti prema Bogu, otvoren njegovim znakovima, raspoloživ ne toliko za vlastite planove koliko za njegov naum“ citirao je fra Bojan papu Franju iz njegove homilije uz početak papinske službe, rekavši da je time izrazio i načela svog pontifikata.

Papa Franjo je češće pozivao obitelji na molitvu sv. Josipu, osobito za vrijeme Susreta s obiteljima u Manili 2015. g. kada je rekao: „Htio bih vam reći nešto vrlo osobno. Jako volim sv. Josipa jer je on čovjek tišine i snage. Na svom stolu imam kip sv. Josipa kako spava. Premda spava, on brine za Crkvu. Da! Znamo da on to može, pa kada imam problem, nekakvu poteškoću, napišem malu poruku na papirić i stavim je ispod sv. Josipa kako bi on mogao o tome sanjati. Drugim riječima, govorim mu: ‘Zagovaraj me, moli za rješenje ovoga problema!’. „Čudesno je to djetinje pouzdanje pape Franje u zagovor sv. Josipa koje je sigurno doprinijelo i otvaranju Godine sv. Josipa“ istaknuo je Rizvan.

U trećem dijelu knjige ‘Molitve svetom Josipu’ različiti su molitveni zazivi kojima se osoba otvara Božjem djelovanju gdje naglasak nije na mnoštvu riječi, nego na snazi prisutnosti i pozornosti koju upućujemo Božjoj blizini. Tu su i dodatci kojima se Posveta sv. Josipu može moliti i u različitim skupinama s prigodnim pitanjima za produbljivanje iskustva molitve.

Rizvan je naglasio da „knjiga dolazi u vrijeme pandemije koja je u krilu Crkve pokazala određenu krizu poslušnosti. Sv. Josip primjer je i uzor svake poslušnosti! Svoj josipovski karakter službe u vremenu pandemije morali su očitovati i naši biskupi predvođeni papom Franjom. Moj je dojam da je bolno zatvaranje bogoslužnih prostora od prije godinu kao prijeporna točka za naše poglavare bio znak i pokazatelj josipovske zrelosti njihove službe. Pred nepoznavanjem različitih činjenica i opasnošću za život vjernika, odluka je bila razborita, kao što je bila i razborita odluka sv. Josipa o bijegu u Egipat. Josipov bijeg bio je u zaštiti Krista pred zlobom Heroda. Ako ćemo cjelovito postaviti stvari, možemo se pitati kako je Josip smio otići negdje gdje neće moći biti dionikom bogoslužnih slavlja Izabranog naroda? Zar je i on koji je bio ‘muž pravedan’ prekršio Zakon? Zar nije morao sudjelovati svake subote u bogoslužju? Pa kako je onda to činio u Egiptu. Josip, kao odgojitelj Isusa, sigurno je prenio Kristu i svoj odnos prema Zakonu koji je bio sve samo ne slobodarski. Josip je imao ispravan odnos prema Zakonu“ poručio je fra Bojan.

Rizvan je poželio da se približimo nasljedovanju sv. Josipa i po „učvršćivanju naše poslušnosti prema mjerodavnoj crkvenoj vlasti koja vjerodostojno tumači Božju riječ i donosi odluke koje nam ponekad i nisu razumljive. A kao da je Josipu sve bilo jasno?! Ljubav živi od povjerenja, a ne od razumijevanja“ rekao je fra Bojan, poželjevši da nam knjiga pomogne „da sadržaj života sv. Josipa oblikuje naš život te posvetu njemu učinimo tako što ćemo se s čvrstinom Josipove ljubavi, pažljivošću njegove poslušnosti i snagom njegove šutljivosti, posvećivati našoj svakodnevici i osobama koje su nam stavljene na put života“.

U desetak dana kako je knjiga izdana, don Krešo Ćirak prima povratne reakcije zahvalnih čitatelja „jer su čitanjem te knjige i osobnom molitvom jasnije otkrili ulogu sv. Josipa u životu Crkve te našli bliskog pomoćnika na putu posvećenja u svakodnevnom životu“. Ćirak je istaknuo Josipovu krepost poslušnosti kao uzor poslušnom Božjem narodu, napomenuvši da „u vrijeme pandemije nije bilo lako slušati“.

Posvećeni sv. Josipu idemo na put kojim je već netko prije nas prošao u svom životu, rekao je don Krešo istaknuvši primjere iz povijesti čašćenja sv. Josipa u hrvatskom narodu.

„Ove godine navršava se 350 godina od smrti Zrinskih i Frankopana. Njihova smrt oplodila je početke štovanja sv. Josipa u našem narodu. Ističem i odluku Hrvatskog sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom našeg naroda. Dvije plemenite velikaške obitelji nestale su s pozornice ljudske povijesti, kao i hrvatsko kraljevstvo koje je stavljeno pod zaštitu sv. Josipa. Osvrt naših biskupa 1972. g. „da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. g. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod”, ukazuje da posveta sv. Josipu nadilazi ljudsku smrt i društveno-političke promjene“ rekao je don Krešo.

„Posveta sv. Josipu koji se stavio u službu cjelokupnog plana spasenja, pred nas stavlja vječnoga Oca kao gospodara ljudske povijesti i Onoga koji ima moć života. Posveta nas poziva na neprolazne vrijednosti, pogotovo u današnjem svijetu diktature relativizma. Nije nam se bojati nego, unatoč svemu, poput sv. Josipa, ustrajati“ potaknuo je Ćirak.

„Povijest s nama nije počela i nadam se da neće s nama završiti. To je bitno naglasiti, jer smo svjedoci da se po svijetu ruše stoljetni spomenici kršćanske vjere i kulture, a današnji moćnici donose političke odluke ne računajući da vrijeme protresa svaku ljudsku odluku kroz sito i rešeto istine i pravednosti“ poručio je don Krešo.

O. Donald u knjizi spominje i mostarskog biskupa Petra Čulu smatrajući da su njegove riječi „Crkva je višestruko dužna svetom patrijarhu Josipu koji je othranio božanskog Otkupitelja pa sada štiti Crkvu kao njen nebeski zaštitnik“ proizašle iz trpljenja vjernika. „Svjedočeći mukama nevinih pravednika, pred sebe je stavio sv. Josipa, koji je, kao dar Božje providnosti svijetu, primjer postojanosti u nevoljama i kao vjerni sluga, odan Božjoj riječi koja jedina ima moć života“ rekao je don Krešo.

Istaknuo je da “suvremeni Josipi, unatoč progonima medija, neistomišljenika i uskraćenim pravima na pošten rad i zasluženu plaću, ne odstupaju s puta pravednosti kojim je kročio sv. Josip. Bog će uvijek providjeti da pravedan život opstane i da se, unatoč progonstvu i smrti, pravednost na sljedeće generacije prenese“.

Naglasivši Josipovu ulogu Isusovog branitelja i hranitelja, don Krešo je rekao da nam knjiga o. Donalda dolazi kao odgovor Božje providnosti na pitanje što dalje s obiteljima, s očevima i majkama koji imaju teškoće kako prenijeti vjeru djeci. „Ta je knjiga oruđe za mogućnost obraditi njive duša bližnjih na koju je palo sjeme Božje riječi. Zato s nadom i radošću gledam na plodove koji dolaze“ ohrabrio je don Krešo.

Zahvalio je velikogoričkoj izdavačkoj kući knjige ‘Naklada Benedikta’ i direktorici Nedjeljki Batinović „koja je prevođenjem i objavljivanjem te knjige na hrvatskom omogućila umnažanje pobožnosti sv. Josipu“ te Anđini Markić, uz Ćirka urednici knjige i direktorici knjižare ‘Naklada Benedikta’ u Zadru gdje se knjiga može nabaviti. Knjiga je izdana 2019. g. u SAD-u, oko godinu dana prije nego je papa Franjo proglasio Godinu sv. Josipa.

Prisutnima na predstavljanju knjige, putem video veze iz Amerike gdje živi, obratio se autor Calloway koji je pojasnio kontekst nastajanja knjige i proglasa Godine sv. Josipa.

Prigodnu riječ uputio je i nekadašnji obrovački župnik don Igor Ikić, vikar za pastoral Zadarske nadbiskupije. Kao izaslanik zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, prenio je pozdrave i čestitke don Kreši rekavši: „Drago mi je da don Krešo izgrađuje živu Crkvu“.

„Lijepo je doći opet u Obrovac i susresti se s kamenom, Zrmanjom i predivnim ljepotama koje je Bog dao gradu Obrovcu. Na stijeni koju sam kao župnik nekada opjevao temelj je svetište, još prije stare Koprivine, kako se nekad zvao stari Obrovac. Tu je jedan svetac. Mi svi odlazimo, vraćamo se, prolazimo, a sv. Josip je tu, na čvrstoj hridi. Poručuje nam što je vječno, u što bismo se trebali pouzdati i što je bitno za hrvatski narod, našu kulturu“ rekao je don Igor, istaknuvši da je Obrovac od vremena hrvatskih knezova koji su boravili na tom području stjecište svjetova, stjecište Bukovice, Like, Ravnih Kotara i Podgorja.

„Naši pametni, mudri i stari Hrvati dobro su znali na što će osloniti svoju povijest, svoje domove, vjersku i kulturnu baštinu. A to je sv. Josip. Obrovac ima vrlo važnu poruku za naš narod i Crkvu. On je na križištu svjetova važna karika koju nikad ne smijemo zaboraviti. Kad je nevrijeme, kad puše olujna bura i kad je zaustavljen promet, jedino kuda možemo proći je stara cesta kroz Obrovac. To je obilaznica u povezivanju kontinentalne Hrvatske i južnog dijela domovine. Ne zaboravimo tu staru cestu! Ako hoćemo opstati, i dalje prolaziti i imati žilu kucavicu u našem narodu i Crkvi, vratimo se sv. Josipu“ potaknuo je Ikić, rekavši da mu je krivo da je Obrovac ponekad ostavljen sa strane.

„Obrovac ne smije biti sa strane. On mora dobiti važnu poziciju koja mu pripada i koju je imao u našem narodu i Crkvi kroz povijest. Ne zaboravimo sv. Josipa ni njegov zalog. Ako hoćemo imati zalog budućnosti, onda je to naš povratak sv. Josipu koji je zaštitnik obitelji. Obitelj je osnovna jezgra ljudskog roda. To sv. Josip čuva. Čuva i naš hrvatski narod, Sabor, obitelj, djedove, bake, majke, očeve. Ako to uništimo i zaboravimo, Zrmanja će teći kao skrivena ljepotica, a nas neće biti. Molim te, sv. Josipe, da nas čuvaš, braniš i očuvaš“ zaključio je don Igor Ikić.

Željko Modrić, voditelj promocije, istaknuo je da će don Krešo ove godine obilježiti desetu godišnjicu da je župnik u Obrovcu. „Od samog dolaska promišljao je kako župljanima približiti sv. Josipa, samozatajnog i najvećeg sveca nakon Marije, pa je 2013. počeo s molitvom Velike devetnice uoči blagdana sv. Josipa, a 2016. počele su molitve krunice u obrovačkim obiteljima s kipom sv. Josipa u Velikoj devetnici sv. Josipu“ rekao je Modrić.